R E Z O L U C I J A
SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA SRBIJE
O PRIVATIZACIJI
Na osnovu člana
10.
Statuta Saveza samostalnih sindikata Srbije,
a na predlog Saveza samostalnih sindikata Kragujevca, koji su
podržali Samostalni sindikat metalaca Srbije, Sindikat
radnika građevinarstva i IGM Srbije, Samostalni sindikat
radnika energetike i petrohemije Srbije i Sindikat zaposlenih u
komunalno-stambenoj delatnosti Srbije, XIV
Kongres,
27.maja 2010. godine, usvojio je
REZOLUCIJU
O PRIVATIZACIJI
Četrnaesti Kongres Saveza samostalnih sindikata Srbije ocenjuje
da privatizacija, koja predstavlja neponovljivi proces od
istorijske važnosti, u najvećoj meri, nije dao očekivane
rezultate. Privatizacija je izneverila očekivanja građana, koji
su u većini prihvatili ovaj model stvaranja efikasne i održive
privrede, kao način koji je opšte prihvaćen za transformaciju
privrede, u procesu prelaska iz socijalističkog u kapitalističko
društveno uređenje. Model izabran od političke elite je pokazao
značajne nedostatke i naneo istorijsku štetu celokupnom društvu,
koje za rezultat ima nedopustivo raslojavanje u društvu, što
dugoročno predstavlja izuzetnu društvenu opasnost. Umesto
„narodnog kapitalizma“, u kojem bi veliki deo građana učestvovao
u vlasništvu nad društvenim bogatstvom, kapital je koncentrisan
u rukama malog broja činilaca, a da to nije zasnovano na
istinskim vrednostima.
Razlozi za degradaciju procesa privatizacije leže u počinjenim
greškama, koje se u najvećoj meri ogledaju u mogućnosti
neselektivnog pristupa kapitala u procesu privatizacije i
učestvovanje u privatizaciji nekvalifikovanih kupaca. Sve ovo
pratilo je nespremno i nedovoljno izgrađeno pravosuđe.
Kao posledica ovih grešaka, kroz proces privatizacije pojedinci
su ozakonili svoja nelegalno stečena bogatstva, koja su nastala
kroz osiromašenje celokupnog stanovništa u prethodnim decenijama
ili su stečena na ordinaran kriminalan način.
Nekvalifikovani kupci, bez iskustva u delatnosti, doprineli su
nestanku mnogih preduzeća, a time i radnih mesta.
Pojava namernog gašenja preduzeća, koja su kupljena samo radi
imovine, a ne obavljanja delatnosti, nije sankcionisana od
nadležnih državnih institucija.
Socijalni programi bili su amortizer nastalih tenzija zbog
gubitaka radnih mesta, a ne rešenje i dugoročno ne predstavljaju
prihvatljivo stanje.
Stvaranje kroz privatizacioni proces velikog broja nezaposlenih,
posredno se reflektovalo i na položaj mlade generacije, koja se
nedovoljno uključuje u proces rada.
Očekivanja da se kroz strane investicije dođe do novih radnih
mesta nisu dala rezultate, već je kvalifikovalo radništvo u
Srbiji kao jeftinu radnu snagu.
Kao uspešne privatizacije mogu se označiti one koje su izvršene
od afirmisanih kompanija i vezane su za dokazano profitabilne
delatnosti.
U poslednjem periodu promena strategije privatizacije za najveće
proizvodne sisteme (Zastava, Bor, Kuršumlija), kroz investiranje
države u njima, jeste pozitivna promena u strategiji
privatizacije, koju sindikat podržava.
Savez Samostalnih sindikata Srbije izražava spremnost da
preuzme deo odgovornosti u kreiranju nastavka ovog procesa i
zato predlaže:
1. Stvaranje zakonske osnove za reviziju pojedinih
privatizacija, čiji su kupci za cilj imali devastiranje
preduzeća u cilju ličnog bogaćenja, čime je celom društvu naneta
šteta.
2. Državne investicije, sredstvima ostvarenim u privatizaciji, u
preduzeća koja još nisu privatizovana, u cilju tehnološkog
inoviranja i podizanja njihove atraktivnosti.
3. Stvaranje uslova za značajnije radničko akcionarstvo, posebno
u javnim preduzećima.
4. Utvrđivanje referenci potencijalnih kupaca preduzeća, kako bi
se dokazala njihova kvalifikovanost za upravljanje preduzećem.
5. Sankcionisanje neodgovornih kupaca.
6. Utvrđivanje porekla novca potencijalnih kupaca.
|