Uvodna strana





posetite:   http://www.edukacijasindikata.com

20.april 2012.

SAVEZ HRIŠĆANSKIH SINDIKATA BELGIJE

Brisel, 19. april 2012. godine

Zoranu Saviću,

Predsedniku

Sindikata zaposlenih u zdravstvu

i socijalnoj zaštiti Srbije

Predmet: Protest zdravstvenih radnika

Dragi Predsedniče,

Obavešten sam da je Sindikat zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije, članica SSSS, organizovao protest 19. aprila 2012, na Trgu Nikole Pašića 5, u Beogradu.

Zaista žalimo zbog  teškog finansijskog položaja radnika u ovom sektoru i ne možemo da prihvatimo da pojedine kategorije radnika ne primaju čak ni minimalnu zaradu.

Kolektivni ugovori moraju biti poštovani i oni bi trebali da budu garancija da  radnici mogu raditi u dostojanstvenim uslovima rada.

Podržavamo vašu borbu i nadamo se da će njen ishod biti pozitivan. Molimo vas da nas izvestite o daljem razvoju događaja i eventualnim akcijama.

Sa solidarnošću,

Mark Lemans

Predsednik

ACV/CSC

 

20.april 2012.

UPOZORENJE EVROPSKE KOMISIJE NEMAČKOJ

U nacrtu novog dokumenta Komisije, koji bi uskoro trebalo da ugleda svetlost dana, piše da uvođenje minimalnih plata pomaže u sprečavanju bespoštedne trke „na dole“, ka sve nižim troškovima rada i predstavlja važan faktor u obezbeđenju kvalitetnih radnih mesta.

Ova novina faktički najvažnijeg organa Evropske unije, koji se sve do sada uporno držao neoliberalne dogme, predstavlja veliko iznenađenje i dokaz da su i na evropskom nivou stvari otišle predaleko. Sve je izvesnije da su bez novih rešenja koja jačaju kontrolu zajednice nad proizvodnim procesom nade u brz oporavak evropske privrede sve slabije. U tom smislu bi trebalo tumačiti i ovo nenadano približavanje Komisije stavovima koje evropski sindikati zastupaju već duže vreme.

Većina zemalja EU ima zakonodavne odredbe kojima se reguliše pitanje minimalnih plata, ali se visina tih plata menja od zemlje do zemlje. U Rumuniji su one na nivou četvrtine prosečne plate, u Irskoj - polovine. U Italiji i Austriji one su predmet kolektivnih pregovora i definišu se granskim kolektivnim ugovorima. Politika zarada koja se već duže vreme vodi dovela je do toga da u EU osam odsto radnika živi s niskim platama.

"Rizik siromaštva visok je i za ljude koji imaju posao, posebno u zemljama s neravnomernom raspodelom zarada, niskim minimalnim platama, među onima koji rade s ugovorima na određeno vreme i u porodicama u kojima radi samo jedan roditelj", kaže se u dokumentu Evropske komisije.

Sindikalcima uveliko poznat problem «zaposlenih, a siromašnih» pokazao se u tekućoj krizi u svoj svojoj ozbiljnosti.

Ovaj dokument predstavlja i poziv Nemačkoj da pitanje minimalnih plata bolje reši, jer u toj zemlji pravo na minimalnu zaradu nema čak trećina radnika.

U najnovijem dokumentu Komisija se bavi i problemom nezaposlenosti koja je u nekim zemljama Unije dostigla alarmantne razmere: u Grčkoj i Španiji stopa nezaposlenosti već se bliži nivou od 25 odsto. Da bi se pomoglo najslabije razvijenima, Komisija će predložiti da se ukinu sva ograničenja za kretanja radnika iz Bugarske i Rumunije. Ovakva odluka će naše komšije obradovati, ali će na Zapadu verovatno izazvati dodatni pritisak na tržište rada, dalji pad plata i rast ksenofobije

 

20.april 2012.

Rusija:

ŠTRAJKOVI DOSTIGLI NIVO IZ DEVEDESETIH

U Rusiji se broj štrajkova povećao. U prvom kvartalu 2012. godine Centar za socijalno-radna prva registrovao je 61 štrajk, što je više za 10 u odnosu na isti period prethodne godine i gotovo šest puta više nego 2008. Tako se broj protesta, kao i privremenih obustava rada, povećao za 40 odsto i dostigao nivo radničkih protesta iz devedesetih godina, kada je Rusiju potresala  ekonomska kriza.

Razlozi za nezadovoljstvo su niske zarade i reorganizacija i zatvaranje preduzeća zbog čega radnici ostaju bez posla.

U sindikatima komentarišu da je politika poslodavaca veoma agresivna I da se u rešavanju problema u poslovanju preduzeća opredeljuju za otpuštanje radnika ili za smanjivanje zarada. Posebno nezadovoljstvo radnika je izazvao izostanak indeksacije zarada u skladu sa porastom inflacije, tako da plate uglavnom ostaju na prethodnom nivou ili se smanjuju.

Naime, inflacija u Rusiji iznosi 6,1 odsto, nezaposlenost 6,5 odsto, a prosečna plata od 770 evra nije dovoljna da zadovolji potebe zaposlenog i njegove porodice, imajući u vidu da su osnovne potrebe, uključujući i hranu, veoma skupe.

 

19.april 2012.

SLOVENIJA PRED NOVIM REFERENDUMOM?

Na desetine hiljada ljudi širom Slovenije okupilo se juče na protestima koje su zbog vladinih mera štednje sazvali sindikati zaposlenih u javnom sektoru. U zemlji nije radilo 700 vrtića, škola i drugih obrazovnih ustanova, te dobar deo zaposlenih u opšinskim upravama, vatrogasci i komunalni policajci. Iako se štrajku nije pridružio sindikat lekara, rad u bolnicama i javnim zdravstvenim ustanovama obavljao se prema nedeljnom režimu. Štrajkovali su i zaposleni u većini muzeja, arhiva i biblioteka.

Sindikati javnog sektora počeli su sa prikupljanjem potpisa za raspisivanje referenduma koji bi građanima omogućio da se neposredno izjasne o najavljenim merama štednje. Ukoliko prikupe 2.500 potpisa, sindikalci će peticiju predati predsedavajućem parlamenta, koji će onda odrediti rok za prikupljanje neophodnih 40.000 potpisa.

Najviše demonstranata okupilo se u Ljubljani pred sedištem vlade. "Kada ste krali nismo bili sa vama!" i "Štedite na menadžerima, a ne na nama!" - samo su neke su od poruka koje su se čule tokom mitinga. Protest je protekao mirno, ali se nezadovoljstvo izražavalo glasno, pre svega zviždaljkama i vuvuzelama.

Okupljenima se obratio predsednik sindikata obrazovanja Štrukelj koji je odzivom zaposlenih bio izuzetno zadovoljan. On je osudio izjavu premijera Janeza Janše koji je sindikatima javnog sektora poručio da vreme provedeno u štrajku neće biti plaćeno i osporio njegovu tvrdnju da zaposleni koji plate primaju iz budžeta krizu faktički nisu ni osetili.

Glavni predmet spora sindikata javnog sektora i vlade jeste predlog mera štednje koje bi u sklopu rebalansa budžeta uskoro trebalo usvojiti u parlamentu. One podrazumevaju smanjenje plata u javnom sektoru za 10 odsto i manje sredstava za finansiranje obrazovnih ustanova.

“Nismo sebičnjaci i paraziti, kao što želi da poruči vlada”, rekao je Štrukelj, dodavši da su zaposleni u školstvu i obrazovanju koji su najviše podržali štrajk javnog sektora, spremni na odricanje od dela svojih plata pod uslovom da se i u buduće sačuva dostupnost i kvalitet državnog školstva i drugih javnih službi.

Predsednik sindikata zaposlenih u policiji Petrovič izjavio je na konferenciji za novinare da je njihov štrajk protest protiv vlade, a ne protiv građana, kao i da poznaje dosta policajaca koji zbog niskih primanja moraju da rade "na crno".

 

18.april 2012.

U GRČKOJ POČELA RASPRODAJA JAVNE SVOJINE

Rasprodaja javne svojine u Grčkoj otpočela je pripremom aukcije za ustupanje (na 100 godina) 48 hektara državne zemlje na jednom od najlepših ostrva – Krfu.

Posebnu težinu ima činjenica da je u zemljište koje se nudi uključena i čuvena plažu Kasiopi i da je pitanje da li će ona ikada biti vraćena grčkoj državi i društvu. Neće se, međutim, ostati na ovome: pod pritiskom međunarodnih finansijskih institucija i zapadnih partnera, vlada se saglasila i sa prodajom najrentabilnijih objekata infrastrukture, pa i čitavih privrednih grana koje su decenijama bile u vlasništvu ili pod kontrolom države. Dobijena sredstva prikupljaće se u specijalnom fondu, a vlada smatra da će na ovaj način do 2015. uspeti da zaradi 19 milijardi, a do završetka čitave akcije 50 milijardi evra.

I pored svih preduzetih mera, opasnost od bankrota Grčke ostaje jedna od najvećih briga zemalja-članica Evropske unije. Međunarodni finansijski institut smatra da bi u slučaju da se to dogodi, privreda EU izgubila oko 1.000 milijardi evra, pri čemu bi najteže bile pogođene Španija i Portugalija. Te dve zemlje, naime, svoje dugove ne mogu da otplate bez strane finansijske pomoći, ali bi se u njihovom slučaju, posebno u slučaju Španije, radilo o sumi  znatno većoj od one koja je obezbeđena za spasavanje Grčke.

Radi podrške oporavku grčkih finansija, zemlji su maja 2010. odobreni krediti u vrednosti od 110 milijardi evra, dok je februara 2012. njihova vrednost dostigla čak 130 milijardi. Stručnjaci smatraju da je uz oprost velikog dela duga, to dovoljno da bi se sprečila propast nacionalne privrede u sledećih nekoliko godina. Problem je međutim, šta se može očekivati u periodu posle 2015. godine, kada zemlja bude prinuđena da počne sa vraćanjem uzetih kredita.

 

17.april 2012.

Skup pristalica novog ekonomskog modela

ČETVRTI SASTANAK NA VRHU ZEMALJA BRIKS

Ovu grupu čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika i sve se odlikuju time što odbijaju neoliberalne strategije i pokazuju spremnost da eksperimentišu sa novim modelima razvoja.

Nedavni skup održan je u prestonici Indije Nju Delhiju pod sloganom „BRIKS: partnerstvo, globalna stabilnost i prosperitet“.

Na skupu je raspravljano o stvaranju zajedničke banke koja će se u zemljama-osnivačima baviti kreditiranjem velikih razvojnih projekata (pre svega u sferi infrastrukture) i to po pravilima drugačijim od onih koje nameću Svetska banka i MMF. Takođe je predviđeno potpisivanje ugovora koji treba da unaprede međusobnu trgovinsku i finansijsku saradnju, pri čemu bi se umesto dolara i evra koristile domaće valute.

Ove odluke mogu imati ozbiljne posledice po svetsku ekonomiju s obzirom na to da u ovim zemljama živi 42 odsto svetskog stanovništva, da se u njima obavlja 20 odsto svetske proizvodnje i da na njih otpada 15 odsto svetske trgovine. Posebno je važna činjenica da one u ukupnom svetskom privrednom rastu učestvuju sa oko 50 odsto. Tu je smešteno i 44 odsto svetskih deviznih rezervi – od ukupno 10.000 milijardi dolara, koliko one iznose, Kina raspolaže sa 3.200, Rusija sa 514, Brazil sa 357, Indija sa 296 i Južna Afrika sa 51 milijardom.

Pažnju sveta rada posebno privlači činjenica da su u vreme opšteg nazadovanja, stagnacije ili u najboljem slučaju skromnog razvoja, ove zemlje proteklih godina imale vrlo visoku stopu rasta. Pored toga one su u velikoj meri smanjile siromaštvo, povećale zaposlenost i podigle životni standard stanovništva.

 

17.april 2012.

Nastavak anti-narodne politike

BRITANSKO ZDRAVSTVO U KANDŽAMA NEOLIBERALNIH REFORMATORA

U Britaniji posle višemesečne parlamentarne debate ovih dana stupa na snagu zakon o reformi sistema zdravstvene zaštite koji široko otvara vrata privatnom sektoru i radikalno menja strukturu dosadašnje Nacionalne zdravstvene službe. Pre njegovog donošenja poslanici su podneli više od 1.000 amandmana, da bi pre nekog vremena zakon prošao i u Gornjem i u Donjem domu (pri čemu je izbegnuto da se alternativni predlog opozicije uopšte razmatra). Otpor novim rešenjima vidljiv je na svakom koraku, a u njemu prednjače sindikati koji i predvode protestne aktivnosti.

Vlada premijera Kamerona želi da u sledeće četiri godine na ovaj način ostvari uštede u vrednosti od 33 milijarde evra. Ona, naime, tvrdi da se kriza širi, a budžetski deficit, stvoren u vremenima kada je država podržala privatne banke pred kolapsom,  izuzetno je visok.

Promene omogućavaju lekarima organizovanim u grupe raspolaganje sa 80 odsto sredstava namenjenih zdravstvu koja su do sada kontrolisali državni centri zdravstvenog osiguranja. Zdravstvene usluge će tako moći da pružaju i privatne firme i dobrotvorni fondovi.

Član rukovodstva Sindikalnog saveza (TUC), najveće radničke centrale u Britaniji, izjavio je da se „reforma nadahnjuje američkim modelom koji je veliki deo stanovništva ostavio bez ikakve zdravstvene zaštite. U njoj preovlađuju interesi moćnih lobija vezanih za trgovinu zdravljem - farmaceutskih korporacija i velikih privatnih osiguravajućih društava“.

Zakon ukida dosadašnji način raspodele budžetskih sredstava i moć odlučivanja prenosi na lekare u domovima zdravlja koji će tu odgovornost moći da prepuste firmama-podugovaračima. Državna oprema staviće se na raspolaganje i privatnicima, što će produžiti redove u državnim zdravstvenim ustanovama i pogoditi pacijente sa niskim primanjima.

 

17.april 2012.

EU:

RADNICI GUBITNICI, KORPORACIJE U DOBITKU

U Grčkoj, Španiji i Italiji suočenim sa najvećom krizom u evrozoni, koje su ujedno dobile i nove premijere, reforme se odvijaju po već zacrtanoj shemi. Jednostavno rečerno – maksimalna štednja, smanjivanje zarada i penzija i nova otpuštanja „suvišnih“. Upornost i istrajnost ove politike koja dovodi u pitanje egzistenciju miliona ljudi nisu doveli u pitanje ni brojni štrajkovi i protesti, pa ni sve češća samoubstva za kojim potežu očajnici nalazeći se u bezizlaznoj situaciji i nemogućnosti da prehrane porodicu.

Odgovor na opravdane zahteve, suze i vapaje je – profit. Sada je već potpuno jasno ko su gubitnici krize koja je ušla u petu godinu. To su radnici i građani, koji imaju sve manje posla i sve manju zaradu i niži standard, ali se izdvojio i odabrani krug dobitnika. Politika štednje po cenu stradanja i daljeg urušavanja prava, uključujući i egzistencijalna prava, direktno vodi oživljavanju korporacija. Podaci u medijima pokazuju da finansijski kapital, koji je bio okidač krize, nije pretrpeo znatniji potres. Za razliku od uskog sloja bogatih, broj siromašnih građana se povećava i to u sredinama u kojima se to ranije nije dešavalo.

Potreba oporavka, sa kojim se besomučno režu plate i zarade, kao i broj zaposlenih, stavila je na udar radnička prava. U rezovima prednjači Evropska unija, ali ne ravnomerno. Smanjenje zarada u Grčkoj je 20 odsto, a u Nemačkoj se traži povećanje od 6 odsto. U Španiji je nezaposlenost dostigla rekordnih 23 odsto, u Grčkoj 21, dok u Holandiji i Nemačkoj ne prelazi 5 odsto.

U Italiji se odvija proces otpuštanja radnika bez adekvatnog obrazloženja, a zapravo se sprovodi oslobađanje od starijih radnika, koji imaju i bolje zarade, a sve se pravda ekonomskim interesima i potrebom opstanka. Sa druge strane, pod „plemenitom“ parolom zapošljavajmo mlade, pri čemu je nezaposlenost mladih akutni problem u većini zemalja pogođenih krizom i kreće se od 30 do preko 50 odsto,  mladim ljudima se obezbeđuje posao uz minimalne zarade i obaveznu nesigurnost.

 

12.april 2012.

UJEDINJENI HRVATSKI SINDIKATI U BORBI ZA „MINIMALAC“

Pet sindikalnih centrala u Hrvatskoj – SSSH, NHS, MHS, HUS i URSH - uputilo je predsedniku Vlade Hrvatske i ministru rada i penzijskog osiguranja inicijativu za izmenu Zakona o minimalnoj zaradi, odnosno da se ukine formula za njen obračun.

Sindikati traže da od 1. juna 2012. godine minimalna bruto zarada radnika za rad u punom radnom vremenu iznosi 40 odsto prosečne mesečne bruto zarade ostvarene kod pravnih lica u Hrvatskoj u prethodnoj godini, te da se ubuduće udeo minimalne zarade u prosečnoj povećava za dva odsto godišnje, kako bi u sledećih pet godina dostigao 50 odsto.

Zakon o minimalnoj zaradi rezultat je dogovora između vlade, sindikalnih centrala i poslodavaca, sa usaglašenim osnovnim ciljem postepenog podizanja udela minimalne zarade u prosečnoj, s tadašnjih 39 na 50 posto. Međutim, formulom za izračun minimalne zarade utvrđenom Zakonom, cilj je nemoguće postići – na protiv, udeo minimalne zarade u prosečnoj kontinuirano pada (s tadašnjih 39 na sadašnjih 36 odsto) čime je zagovarani cilj obezvređen.

Prosečna hrvatska zarada iznosi trećinu prosečne evropske, 68 odsto hrvatskih radnika prima zaradu ispod prosečne, oko 115.000 radnika prijavljeno je na „minimalac“ među najnižima u Evropi, a značajan broj radnika uopšte ne prima zaradu.

Troškovi života naglo rastu, pa samo troškovi hrane gotovo da „pojedu“ iznos minimalne zarade radnika. Visina minimalne zarade direktno utiče na niz socijalnih i drugih materijalnih prava radnika, pa je i to razlog za njeno postupno podizanje na egzistencijalno i socijalno prihvatljiv nivo.

 

11.april 2012.

Republika Srpska:

MNOGO RADE, MALO ZARAĐUJU

Zaposleni u Republici Srpskoj mogu se svrstati u dve grupe – oni koji rade u javnim ustanovama i koji rade u privatnim preduzećima, zanatskim radnjama, trgovinama... Prvi su u poređenju sa drugim u privilegovanom položaju, jer redovno primaju plate, redovno im se uplaćuju doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje. Drugi su u znatno lošijem položaju. Njihove plate su manje, a doprinosi za zdravstveno osiguranje im se ne uplaćuju redovno, zbog čega, kada se razbole, ne mogu ići kod lekara. A i privatne ordinacije su im nedostupne, jer im primanja ne omogućavaju plaćanje zdravstvenih usluga.

„Naša istraživanja su pokazala da od 180.000 radnika, koji su članovi sindikata, jednoj trećini poslodavci neredovno isplaćuju plate i ne uplaćuju doprinose. U prošloj godini dug za neuplaćene doprinose dostigao je 480 miliona maraka”, upozorila je predsednica Sindikata Republike Srpske Ranka Mišić.

Ona je rekla da je u RS zaposleno 239.000 i da se broj zaposlenih u poređenju sa 2010. godinom smanjio za 5.500, a u odnosu na 2009. broj radnika je manji za 19.700. Trenutno je na zavodima za zapošljavanje prijavljeno 153.000 nezaposlenih, što znači da je zvanična stopa nezaposlenosti u prošloj godini bila 38,7 odsto.

„U najtežem položaju su zaposleni u prerađivačkoj industriji, trgovini, ugostiteljstvu, poljoprivredi... Njihove plate su od 500 do 650 maraka, a sindikalna potrošačka korpa je 1.835 maraka, dok je prosečna plata 821 marku. Od toga za prehranu je neophodno 676 maraka. Radnici u trgovinama rade od jutra do večeri za platu koja ne prelazi 500 maraka i kojom ne mogu da prehrane svoje porodice”, istakla je Ranka Mišić. Ona je dodala da se u preduzećima u kojima nema sindikata ne poštuju osnovna prava radnika.

Mišićeva je naglasila da je položaj žene dodatno ugrožen, pogotovo mladih i trudnica.

„Mi se borimo za zakonska rešenja koja ne umanjuju prava radnika. Jedan od primera je i Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju, u kojem su ostala na snazi ranija rešenja da radnik ide u penziju kad napuni 65 godina ili 40 godina radnog staža”, rekla je predsednica Saveza sindikata RS i dodala da se ta organizacija zalaže da se zakonski reguliše da predstavnik sindikata bude prisutan kad inspektori rada kontrolišu preduzeća.

 

11.april 2012.

DALJA LIBERALIZACIJA PENZIJSKOG SISTEMA U RUSIJI

Rusko Ministarstvo zdravlja i socijalne sigurnosti trenutno intenzivno radi na dovršenju reforme penzionog sistema. Jedan od predloga je i uvođenje ustanove takozvanih ličnih investicionih fondova. Ministarstvo se poziva na iskustvo sličnih fondova u SAD, u čijim upravama ne sede bezdušni profiteri, nego sami penzioneri koji itekako paze gde će se novac od penzija ulagati na način da donosi dobit.  

Da bi im se, dakle, omogućilo dobijanje dopunske penzije Rusima će biti predloženo da u banci, osiguravajućem društvu ili kod brokera koji radi sa hartijama od vrednosti otvore lične investicione račune. Uplaćeni novac naći će se na finansijskom tržištu, ali će o tome u koje akcije će on biti konkretno uložen odlučivati sam vlasnik (koji će snositi i punu odgovornost u slučaju pada njihove vrednosti). Predviđena je, međutim obaveza finansijske ustanove (ili brokera) da klijentima pomaže u izradi investicione strategije.

Penzioneri će moći da troše nakupljena sredstva odmah po odlasku u penziju ili kasnije. Suma koja će se svake godine moći ulagati je ograničena. U SAD je to najviše 2000 dolara. Da bi se, međutim, građani podstakli na ulaganje ministarstvo je za buduće investitore predložilo uvođenje određenih poreskih olakšica.

 

5.april 2012.

Trijumf sindikata u odbrani radničkih prava

BELGIJANCI ODBRANILI PRAVO NA ŠTRAJK

Zbog sve češćih pokušaja pojedinih poslodavaca da pravo na štrajk stave van snage, Evropska konfederacija sindikata, zajedno sa svoje tri članice iz Belgije (CSC, FGTB i CGSLB), pokrenula je 2009. godine kolektivnu žalbu pred Komitetom za socijalna prava Saveta Evrope u Strazburu.

Bez obzira na međunarodne instrumente koje je Belgija ratifikovala i ne ulazeći u suštinu sukoba, poslodavci su se neposredno pred otpočinjanje štrajkova obraćali sudovima kako bi dobili presudu kojom su oni prisilno zabranjivani, bez pružanja šanse protivničkoj (radničkoj) strani da iznese svoje argumente.

U odluci koju je nedavno tim povodom Evropski komitet za socijalna prava objavio kao odgovor, potvrđeno je da su belgijski sindikati bili u pravu i da je Belgija kao država odgovorna zbog samovolje sudova koji su zabranjivali štrajkove. Oni su kršili pravo na kolektivno delovanje zagarantovano revidiranom Evropskom socijalnom poveljom.

Sindikati u Belgiji su sa velikim oduševljenjem pozdravili ovu odluku Evropskog komiteta za socijalna prava. Oni su izrazili spremnost da sednu za pregovarački sto i sa vladom zajednički pronađu najbolji odgovor na pitanje: kako u slučaju kolektivnog spora izbeći kršenje revidirane Evropske povelje. Jedno od rešenja moglo bi da bude češće korišćenje usluga stručnjaka posebno obučenih za arbitražu. Oni bi u slučaju kolektivnih sporova pokušavali da nađu rešenja prihvatljiva za obe strane i tako u preduzećima uspostave povoljniju socijalnu klimu.

Sindikati zahtevaju od ministara  rada i pravde da ovu odluku Evropskog komiteta za socijalna prava što pre dostavi belgijskim pravosudnim organima.

 

5.april 2012.

Grčka:

MERE ŠTEDNJE IMAJU LOŠE POSLEDICE

Talas nezadovoljstva u Grčkoj izazvalo je samoubistvo penzionisanog lekara na stanici metroa na glavnom trgu Sintagma u Atini. Čovek koji se ubio ostavio je poruku da to čini zbog finansijske krize i nemogućnosti da od penzije preživi. Poruka i simboličan čin, izvršen nedaleko od parlamenta koji je usvojio rigorozne mere štednje, nagnao je stotine nezadovoljnika da protestuju protiv strogih mera štednje, optužujući grčke političare da dovode narod do očajanja vođenjem katastrofalne politike kako bi obezbedili finansijsku pomoć međunarodne zajednice.

Na drvo kod kojeg se čovek ubio građani su ostavljali poruke, a na nekima je pisalo: "Ovo nije samoubistvo, već ubistvo".

Organizator protesta Vasilis Papadopulos rekao je da Grci više ne mogu da izdrže mere štednje.

"Ovo samoubistvo je političke prirode i puno simbolizma. Poruka o samoubistvu je politička", rekao je on.

U Grčkoj je zabeležen porast broja samoubistava u poslednje dve godine kada se zemlja više puta našla na ivici bankrotstva, a kriza je dovela do gubitka hiljada radnih mesta, tako da je sada svaki peti Grk bez posla. Upućena na međunarodne pakete pomoći, Atina je usvojila oštre mere štednje, smanjila penzije i plate i povećala poreze, a radnici i građani ne vide nikakav efekat. Ekonomskog rasta zapravo i nema, kupovna moć je oslabljena, pa su mere kontraproduktivne - vode većem siromaštvu i potpunom urušavanju socijalnih prava i dostojanstva građana.

 

5.april 2012.

Maksimalna štednja radi smanjenja javnog deficita

OŠTAR ODGOVOR SLOVENAČKIH SINDIKATA

Prema pisanju lista „Delo“, slovenačka vlada je krajem marta najavila drastičan plan štednje - smanjenje plata državnih službenika za 15 odsto, smanjenje izdvajanja za porodiljsko odsustvo, naknada za rođenje deteta i za slučaj nezaposlenosti, stipendija i sl. Cilj je smanjenje javnog deficita radi ispunjenja zahteva Evropske unije.

Premijer Janez Janša je izjavio da se radi o prvom velikom testu za njegovu vladu. Po rečima ekonomiste Mojmira Mraka, najavljeni budžetski rezovi bili su neizbežni. Pitanje je, međutim, da li su bile neophodne i sve ove mere. Jer one se odnose istovremeno na funkcionisanje vladajućih struktura, javnih službi uopšte i na pojedine socijalne transfere koje garantuje država. Vlada tako više ne može da garantuje punu platu tokom 12 meseci porodiljskog odsustva, nego uspostavlja sistem postepenog smanjivanja primanja. Zatim, naknade za rođenje deteta biće isplaćivane samo manje imućnim porodicama. Čak ni studentske menze neće više tokom školskog raspusta biti subvencionisane. Biće smanjene i naknade za slučaj nezaposlenosti i moći će da se isplaćuju samo 18 meseci. Glavni budžetski rezovi odnose se na javne službe i tiču se plata službenika koje će biti smanjene u proseku za 15 odsto. Istovremeno će biti preispitane naknade za negu i druga socijalna davanja koja su padala na teret socijanog osiguranja, dok će više nacionalnih programa subvencionisanja u potpunosti prestati da se primenjuje.

U cilju smanjenja troškova vlada predviđa spajanje pojedinih javnih agencija, kao i smanjenje dnevnica i putnih troškova javnih službenika.

Sindikati su veoma kritički raspoloženi prema najavljenim merama. Po rečima predsednika Sindikata javnih službi, Branimira Štrukelja, nezadovoljstvo bi moglo da preraste u otvoreni sukob sa vlastima.

Predsednik Saveza samostalnih sindikata Slovenije, Dušan Semolič,  izjavio je da u oči pada izostanak mera usmerenih u pravcu privatnog sektora i popustljivost prema sektoru finansija, naročito prema bankama.

Vlada i socijalni partneri imaju rok do 12. aprila da postignu konačan sporazum o predloženim merama.

 

3.april 2012.

Region:

JAČANJE SINDIKALNE SARADNJE

Ekonomska kriza i agresivan nastup kapitala protiv prava radnika sve više zahtevaju veću saradnju sindikata. Tako je nakon nekoliko godina nestabilnosti sindikalna scena u Makedoniji stabilizovana. Zaključivanjem Memoranduma o saradnji uklonjena je prepreka za saradnju sindikata  čime se pojačala vidljivost sindikalnog partnera na ekonomsko-socijalnom planu. Od avgusta 2010. godine reformisan je i Socijalno-ekonomski savet, otpočeo je istinski socijalni dijalog što je rezultiralo i izmenama Zakona o radu, te ratifikacijom šest novih konvencija MOR-a u Sobranju.

I na hrvatskoj sindikalnoj sceni došlo je do pozitivnih pomaka. Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Hrvatska udruga sindikata (HUS) su preduzeli korake ka udruživanju, imajući u vidu interese zaposlenih. Konačne odluke biće donete na sednicama veća ovih organizacija krajem marta, odnosno sredinom aprila.

 

3.april 2012.

SAD:

NEZADOVOLJSTVO POHLEPOM BANKARA I DALJE TRAJE

Činilo se da je pokret „Okupirajmo“ nestao sa hladnim danima i zahtevima vlasnika da se očiste javne površine od lica i stvari ili učesnika protesta, dok „San Francisko kronikal“ nije upravo objavio vest  da su policajci upali u dvospratnu zgradu, pošto su probili barikadu koju su aktivisti postavili. Povod vlasti za isterivanje nezadovoljnih je kao i po pitanju čišćenja javnih površina bizaran – zgrada u vlasništvu katoličke nadbiskupije San Franciska mora da se namenski koristi, a ne kao zdravstveni centar i u obrazovne svrhe, kako smatraju aktivisti.

Učesnici protesta „Okupirajmo“ zauzeli su zgradu kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog visoke nezaposlenosti i ogromnih bankarskih provizija i kamatnih stopa, koje kredite čine još skupljim, što je prva velika akcija ogranka u San Francisku otkako je u decembru uklonjen kamp na doku Embarkadero.

 

3.april 2012.

Italija:

TRI SINDIKALNE CENTRALE OPET ZAJEDNO

Posle više godina razlika u stavovima po pitanju rešavanja krize, tri najveće italijanske sindikalne centrale – CIGL, CISL i UIL odlučile su se za zajedničku aktivnost i protest. Razlog je najava vlade Marija Montija da u sklopu reformi tržišta rada ukine član 18. Statuta radnika iz 1970. godine, po kojem poslodavac mora da ima valjan razlog da bi otpustio zaposlene.

Čelnica najveće sindikalne centrale CGIL, Suzana Kamoro izjavila je da je aktuelni premijer u zabludi ako misli da će lako izaći na kraj sa sindikatima. Ona je podsetila na 2002. godinu kada su zbog spornih penzionih reformi milioni građana i radnika izašli na ulice Italije i pokazali nezadovoljstvo. Pogrešno je i mišljenje da su pretnje i izlasci sindikata van pregovaračkog stola samo „ispuštanje tople vode iz bojlera“ kako bi se smanjila napetost. Zapravo vlada sa restriktivnim merama  jača borbeni duh sindikatima.

 

30.mart 2012.

BILANS JUČAŠNJEG ŠTRAJKA U ŠPANIJI

Više od 900 000 hiljada demonstranata okupilo se juče na centralnom trgu Peurta del So u Madridu.

Protest je počeo rano ujutro u nekoliko gradova Španije.Demonstranti su se sukobili sa čuvarima reda koji su pokušavali da spreče izazivanje haosa u zemlji. Više od 50 osoba je uhapšeno pri pokušaju da spreče autobuse da izadju iz svojih depoa, a bilo je i povredjenih medju kojima i šest policajaca Najžešće je bilo u Barseloni gde su protiv demonstranata upotrebljeni suzavac i gumeni meci.

Sindikati su izazvali totalni haos u drumskom saobraćaju i na stoptine letova je otkazano. Veče u Madridu i Valensiji proteklo u znaku smirivanja stotina hiljada ljudi koji su noć proveli na centralnim trgovima.Procenjuje se da je svaki peti Španac stupio u štrajk.

„Nikome nije garantovan posao. Ovo je štrajk dostojanstva. Ne tražimo nova prava, već pokušavamo da ih sprečimo da nam svojim reformama oduzmu ono što smo mukom stekli“ izjavljuju španski sindikalci.

Vlada za sada ne želi da podlegne pritisku i njeni ministri insistiraju na reformi zakona o radu.Kako će se stvari odvijati znaće se nakon današnjeg zasedanja španske vlade.

 

29.mart 2012.

FORUM SINDIKATA FINANSIJSKIH ORGANIZACIJA

JUGOISTOČNE EVROPE PODRŽAO SSSS

Podršku Savezu samostalnih sindikata Srbije za izmenu stava 2. člana 85. Zakona o parničnom postupku , dali su i predstavnici sindikata banaka, osiguravajućih društava i finansijskih organizacija  jugoistočne Evrope. Na forumu sindikata finansijskih organizacija JIE, održanom u Beogradu 27. i 28. marta 2012., na temu „Finansijska kriza, multinacionalne kompanije (banke i osiguranje), višak zaposlenih i sindikati u zemljama jugoistočne Evrope“, predstavnici sindikata banaka i osiguravajućih društava Italije, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, Republike Srpske, Federacije BiH i Srbije potpisali su podršku SSSS u zahtevu za izmenu spornog člana Zakona o parničnom postupku, kojim se ne dozvoljava da predstavnik sindikata može zastupati člana pred sudom.

Predstavnici sindikata su istakli da se na taj način osporava osnovna uloga sindikata, krši pravo zaposlenih da ih besplatno zastupa predstavnik sindikata, te otvaraju vrata za diskriminaciju i nejednakost u zastpanju pred sudom.

 

29.mart 2012.

GENERALNI ŠTRAJK U ŠPANIJI

Danas su španski sindikati izašli na ulice zbog reforme zakona o radu uslovljene restriktivnim budžetom koji će kako se predvidja uključiti i smanjenje potrošnje za desetine milijardi eura kako bi se smanjio španski deficit.

Sindikati u Španiji su započeli generalni štrajk protiv ekonomskih reformi, koje je sprovela nova konzervativna vlada i tako se pridružili evropskim radnicima koji iskaljuju svoj opravdani bes pojačan merama štednje. Dva glavna sindikata u zemlji, Sindikat Radničke komisije (CCOO) i Generalna unija radnika (UGT) ovoga puta očekuju veći uspeh nego nakon generalnog štrajka 2010 godine, kada je vlada socijalista sprovela manje agresivne tržišne reforme. U svom saopštenju CCOO navodi da današnji prekid rada predstavlja odgovor "na jednostranu odluku vlade da usvoji reformu tržišta rada i nova i teška budžetska prilagođavanja".

Na drugoj strani, za nepunih 100 dana funkcionisanja španska vlada premijera Marijana Rahoja „potrudila“ se da zadovolji fiskalne zahteve Evropske unije i medjunarodnih investitora, izbegavajući sudbinu Grčke, Irske i Portugalije, koje su bile primorane da prihvate pomoć kako bi izbegle dužničku krizu. Novoizabrani premijer je  brže–bolje  smanjio potrošnju, povećao poreze, reformisao bankarski sektor i izdao dekret o radničkim pravima. Vlada će istrajati u svojim merama koje smatra „suštinskim za stvaranje radnih mesta i oživljavanje ekonomije“, dok sindikati jasno i glasno ukazuju na činjenicu da će to samo dovesti do povećanja inače veoma visoke stope nezaposlenosti od 22,85%.

U toku su brojni protesti koji ce danas paralisati zemlju onemogućavajući  uredno odvijanje saobraćaja u vreme povratka sa posla. Planirani su i brojni skupovi u toku večeri u Madridu i ostalim gradovima širom Španije.

 

28.mart 2012.

EKS – REŠENJE ZA IZLAZ IZ KRIZE PO MERI RADNIKA

Vodeći „dvojac EU“ Nemačka-Francuska ne odustaje od neoliberalne politike i postoji opravdan strah da će se ekonomska i socijalna kriza u EU rešavati po grčkom scenariju. To potvrđuje i fiskalni pakt, kojim se štiti neoliberalni koncept, gde se zapravo samo štite interesi krupnog kapitala i banaka. Na primer, u rešenju dužničke krize u Grčkoj zahteva se drastična štednja, zamrzavanje zarada ili smanjivanje, umanjenje penzija i restrikcija brojnih socijalnih izdataka, dok se istovremeno podržavaju ogromna sredstva koja se izdvajaju za naoružanje i vojsku.

Evropska konfederacija sindikata (EKS) izašla je sa drugačijim viđenjem rešenja krize – politici restrikcija i štednje suprotstavila je veće opterećenje kapitala, evropske obveznice, te zahtiv za uspostavljanje evropske kuće za utvrđivanje boniteta, koja će biti nezavisna od vodeće tri rejting kompanije koje se nalaze pod uticajem američkog kapitala.

 

28.mart 2012.

Italija:

RADNIČKA PRAVA NA UDARU

Famozni član 18 Radničkog statuta Italije iz 1970. godine, kojim radnik nije mogao da se otpusti bez valjanog razloga, biće promenjen. Premijer Mario Monti najavio je da će parlamentu biti upućen predlog da se ovaj član promeni, te da je to u saglasnosti sa reformama na tržištu rada. Mogućnost lakoće otpuštanja, gde će poslodavci sve češće potezati ekonomske razloge, posebno je ogorčila sindikate. Najbrojnija italijanska sindikalna centrala CGIL najavila je dugu borbu i štrajkove. Njihovo nezadovoljstvo izazvao je i trijumfalni natpis „Svako može da ide“, koji je osvanuo na naslovnici lista „Il sole 24 ore“, koji je u vlasništvu lobija poslodavačke organizacije Konfindustrije.

Izmena ovog člana, koji egzistira više od četrdeset godina, unela je uznemirenje i na levici, koja takođe kritikuje predlog za izmenu, te bi to mogla da bude i opasnost za tehničku vladu Montija koja funkcioniše uz podršku partija i leve i desne opcije.

 

26.mart 2012.

Protiv ucena poslodavaca

METALCI CGIL-A I STUDENTI PROTIV FIJAT-A I VLADE

Više od 50.000 radnika odazvalo se nedavno pozivu granskog sindikata metalaca Italije (FIOM, inače člana legendarne Generalne konfederacije italijanskih radnika CGIL) i zajedno sa mnogobrojnim studentima prodefilovalo centrom Rima gnevno uzvikujući parole protiv premijera Montija i uprave automobilskog giganta, FIAT-a. Na meti se našlo smanjenje plata, ali i ideja generalnog direktora Markionea da se zatvore još dve fabrike u Italiji i udari na neka od najstarijih radničkih prava. Povorku demonstranata pratile su brojne snage bezbednosti i sve je bilo snimano. Potpuno svesni međunarodnog konteksta koji pogoduje sve jačim pritiscima na svet rada, radnici su izvikivali i parole protiv čelnika Nemačke i SAD Angele Merkel i Baraka Obame.

FIOM je inače pod udarom upravljačkih struktura FIAT-a koje diktatorski krše sindikalne slobode i njegovim članovima ne dozvoljavaju povratak na posao. Stoga je jedan od glavnih zahteva upućen sa demonstracija i onaj koji se odnosi na dužnost striktnog poštovanja člana 18 Zakona o radu koji štiti od arbitrarnih otkaza i garantuje stabilnost zaposlenja. Činjenica je da nova multinacionalna kompanija nastala spajanjem FIJAT-a i KRAJSLER-a sve više baca pogled na južnoameričko tržište gde je cena rada znatno niža nego u Italiji. Ona je tako stekla novo sredstvo da ovdašnje radnike ucenjuje: njima se stalno stavlja u izgled mogućnost seobe proizvodnje koja bi bila praćena masovnim otkazima.

Na kraju skupa generalni sekretar FIOM-a Landini pozvao je upravu FIAT-a na istinski dijalog sa sindikatima, nova ulaganja u zemlji i poštovanje sindikalnih sloboda. Vlada i poslodavci su upozoreni daje poštovanje radničkih prava metar kojim se mere dometi dekokratije“.

 

26.mart 2012.

Novi udar na radničke interese

HRVATSKA VLADA DONELA ODLUKU O STEČAJU VELIKIH PREDUZEĆA

Sasvim u skladu sa principom da su predizborna obećanja jedno, a ponašanje posle izbora drugo, hrvatskalevičarska vlada je odmah posle izbora krenula sa liberalnim raščišćavanjem domaće privrede. U situaciji kada 25 000 radnika radi ne primajući platu, odmah je sa 23 na 25 posto podignut PDV što će pogoditi uglavnom radni narod i obične građane. Pošto vlada smatra da se podrška sindikata njenoj politici podrazumeva socijalni dijalog je gotovo na nuli i najvažnije odluke se donose jednostrano. Doprinosi za zdravstvo su smanjeni za 2 posto kako bi se rasteretili poslodavci, iako se u najvećem broju slučajeva ta sredstva ne koriste za otvaranje novih radnih mestato je bio cilj), nego za puko uvećanje profita. Vlada je namerena da ukine automatsko obnavljanje kolektivnih ugovora, tako da će se u slučaju da u roku od tri meseca po isteku njihovog važenja ne budu potpisani novi, primenjivati odredbe ugovora o radu i pravilnika.

Ali kao da sve ovo nije bilo dovoljno, upravo je stigla vest da je doneta i uredbu o stečaju najstarijeg brodogradilišta u zemlji, onog u Kraljevici. Na odluku nije uticala ni činjenica da se radi o preduzeću sa najsavremenijom tehnologijom koje vrlo uspešno proizvodi velike brodove i jahte. Odbijena je, kao nekvalitetna, ponuda jednog od najvećih domaćih preduzetnika, tako da je krajnje neizvesno kako će se stvari dalje razvijati. Jedno je izvesno: i brodogradilišta koja su odlično poslovala (kao na primerUljanik iz Pule) biće privatizovana, a radnici prepušteni na milost i nemilost volji novih vlasnika koji su do sada činili sve da se izvuku od socijalne odgovornosti i  pokažu da ih zanima samo profit. Sve ovo začinjeno je vešću da u stečaj ide i Dalmacijavino sa svojih 500 zaposlenih. Nju je kupio izvesni američki biznismen.

Radnici koji su očekivali rešenja koja bi im pomogla da nastave sa proizvodnjom, ogorčeni su vladinom odlukom. Masovna zatvaranja preduzeća mogla bi da dovedu do velikog rasta nezaposlenosti i socijalnih nemira. Ovakva politika socijaldemokratske vlasti nije nova: prethodna garnitura na čijem čelu je stajao g. Račan, sprovodila je politiku masovnih stečajeva posle kojih su bez posla ostajale desetine hiljada radnika. Njihovi pokušaji da nađu novo zaposlenje trajali su godinama i često se završavali neuspehom.

 

23.mart 2012.

ODRŽANO REDOVNO ZASEDANJE RSS «SOLIDARNOST»

U Beogradu je u Savezu samostalnih sindikata Srbije, 22. marta 2012. godine održano redovno zasedanje Regionalnog saveta sindikata sa područja bivše Jugoslavije “Solidarnost“. U radu skupa učestvovali su članovi Solidarnosti, predstavnici sindikata Federacije BiH, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije, Slovenije i Republike Srpske, te predstavnik fondacije Fridrih Ebert.

Na skupu su razmenjene informacije o aktuelnoj ekonomsko-socijalnoj situaciji i aktivnostima sindikata u ovim zemljama. Istaknuto je da je situacija slična – restrikcija plata, povećavanje nezaposlenosti, smanjivanje prava radnika i sindikata kroz nova zakonska rešenja – ali da postoje i određene specifičnosti. Razmena informacija i pozitivnih iskustava veoma je značajna, imajući u vidu specifičnost Regiona i potrebu jačanja solidarnosti, te stvaranje vizije sindikata o mogućnostima izlaska iz ekonomske krize i jedinstvenog sindikalnog odgovora kontrakapitalu, kao i provođenje zajedničkih akcija.

Učesnici redovnog zasedanja usvojili su Pravila rada Odbora mladih „Solidarnosti“ i Akcioni plan za 2012. godinu,, gde su centralna pitanja realizacija projekta Akademije rada, mogućnosti sprovođenja istraživanja koje je usmereno na jačanje akcionih i mobilizatorskih sposobnosti sindikata Regiona, pre svega učlanjavanje, organizovanje i podizanje aktivizma, sa posebnim akcentom na privlačenje mladih članova, kao i zaposlenih na atipičnim oblicima rada, gde sindikati, uz sporadična pozitivna iskustva,  do sada nisu imali značajnije rezultate.

Sa skupa je upućena puna podrška Savezu samostalnih sindikata Srbije ( u prilogu ) za izmenu stava 2. člana 85. Zakona o parničnom postupku, kojim se ne dozvoljava da predstavnik sindikata može zastupati člana pred sudom. Učesnici skupa su ukazali da se odredbama ovog Zakona krše prava predstavnika sindikata da zastupaju člana sindikata, te da zakonsko rešenje sprovodi svojevrsnu diskriminaciju stavljajući u nejednak položaj učesnike u sporu.

Posebno je istaknuto da se na ovaj način osporava osnovna uloga sindikata, jer se u skladu sa međunarodnim standardima zaposleni i udružuju da bi imali mogućnost da se kolektivno štite njihova prava, od kojih je i pravo na besplatno zastupanje člana sindikata pred sudom.

 

15.mart 2012.

Španija:

NA MERE VLADE, SINDIKATI ODGOVARAJU GENERALNIM ŠTRAJKOM

Dva vodeća sindikata Španije UGT i Radničke komisije, pozvali su na generalni štrajk 29. marta, kako bi protestovali protiv vladinih reformi tržišta rada i mera štednje. Najavljeni generalni štrajk biće održan pre nego što vlada objavi budžet ya 2012. goidinu, za koji se očekuje da će sadržati još drastičnije mere štednje, kako bi pokrila ogroman deficit u državnoj kasi.

U saopštenju sindikata Radnička komisija se navodi da prekid rada predstavlja odgovor na „jednostarnu odluku vlade da usvoji reforme tržišta rada i nova budžetska prilagođavanja. Na stotine hiljada ljudi širom Španije je 19. februara učestovalo u štrajkovima u organizaciji ova dva sindikata, protestujući protiv reformi tržišta rada, koje su omogucile smanjivanje plata i lakše otpuštanje radnika. Reforma je ključni deo vladinih napora da oživi privredu, mada mere štednje do sada nisu dale značajne rezultate, posebno po rešavanje gorućeg problema - otvaranja novih radnih mesta. Naprotiv, Španija i dalje beleži najviši rast nezaposlenosti u Evropskoj uniji, koja sada iznosi 22,85 odsto, pa sindikati izražavaju zabrinutost da bi nove mere „produkovale“ novi broj nezaposlenih.

 

13.mart 2012.

Kina:

ZAPOŠLJAVANJE I RAZVOJ TEHNOLOGIJE NA PRVOM MESTU

Ovu odluku objavio je kineski predsednik vlade na zasedanju Narodne skupštine održanom ovih dana u Pekingu. Konkretan cilj je da se u 2012. godini otvori devet miliona novih radnih mesta i tako ubrza razvoj zemlje i podigne životni standard. Istovremeno pružiće se podrška razvoju preduzeća koja primenjuju vrhunsku tehnologiju, malim i srednjim preduzećima, kao i sektorima koji su u stanju dastvore veliki broj radnih mesta. Prošle godine Kina je uspela da zaposli novih 12,2 miliona radnika, tako da nezaposlenost trenutno ne prelazi 4,6%.

Do kraja godine predviđeno je i stvaranje novog penzionog sistema koji treba da pokrije celokupno gradsko, ali i seosko stanovništvo. Do sada je pokriveno preko 60% regiona.

Što se stambene izgradnje tiče, u toku je gradnja pet miliona novih  stambenih jedinica, a tokom godine ih se očekuje još sedam miliona. Trenutno se radi na merama koje će onemogućiti spekulacije nekretninama i njihove cene spustiti na razuman nivo.

Za razliku od mnogih stagnirajućih i nazadujućih privreda, Kina je uspela da u prošloj godini obezbedi rast od 9,2% i tako pretekne Argentinu (8%) i Indiju (7,8%). Na nju već otpada 15% svetske proizvodnje. Za svoj ubrzani razvoj Kina između ostalog može da zahvali kombinaciji privatnog preduzetništva i državne intervencije, nezavisnosti od nadnacionalnih centara finansijske moći i odbacivanju pogubne neoliberalne doktrine koja je mnoge odvela na stranputicu.

 

13.mart 2012.

EVROPA NE MOŽE BEZ MIGRANATA

Svi koji imaju trajno prebivalište na teritoriji jedne države treba da se uvažavaju kao njeni građani, da imaju jednaka prava pred zakonom kao i ostali, bez obzira na versku ili etničku pripadnost,  naglašeno je u izveštaju „Živeti zajedno”, devetočlane grupe oformljene na inicijativu generalnog sekretara Saveta Evrope, Torbjorna Jaglanda. Evropa ne može biti kontinent nacionalnih manjina, kontinent paralelnih društava. Ako želi da sačuva svoj mir i prosperitet, ona mora da prihvati različitosti, da se zasniva na jednakim pravima za sve građane i deljenju zajedničkih vrednosti, istakao je Jagland u predstavljanju ovog izveštaja. Sprečavanje imigracije značilo bi i propast Evrope koja stari i neće moći da se suoči s svim izazovima sama. Relevantna istraživanja pokazala su da će do 2050. godine Evropi nedostajati 100 miliona radno sposobnog stanovništva, što ona sama, bez imigranata, ne može da postigne.

Izveštaj je odgovor na širenje netolerancije i diskriminacije u Evropi, što je u suprotnosti sa evropskim vrednostima. U izveštaju se navodi diskriminacija određenih grupa - Roma, imigranata, rastuća podrška ksenofobičnim strankama, postojanje izolovanih, paralelnih društava, gubitak demokratskih sloboda. Deo izveštaja je i 17 strateških preporuka, među kojima je podsticanje suživota kroz sistem obrazovanja i izveštavanje medija, te bolja zaštita prava migranata i rizičnih grupa.

 

13.mart 2012.

Grčka:

ŽRTVE KRIZE I POLITIČARI

Grčka kriza je imala ogromne žrtve. Pored toga što su žrtve krize i oštrih mera štednje  radnici, penzioneri i građani, ugled i rejting zemlje, žrtvu su podnele i političke partije i političari bez čijeg prisustva je pre godinu dana bila nezamisliva politička scena Grčke. Naime, Evangelos Vanizelos, aktuelni ministar finansija je jedini kandidat za predsednika PASOK-a, jer je Jorgos Papndreu doneo odluku da se povuče sa mesta predsednika Panhelenističkog socijalističkog pokreta (PASOK), a krajem prošle godine i sa mesta premijera.

Prvi put u poslednjih nekoliko decenija na otvorenim izborima za predsednika PASOK-a 18. marta neće biti predstavnika porodice Papandreu, koja je svoje najveće uzlete i prosperitet beležila u vreme dede i oca Jorgosa Papandreua.

Grčku su decenijama, sa manjim prekidima, vodile tri dinastije: Papandreu, Karamanlis i kraće, porodica Micotakis. Međutim, niko od potomaka nije ponovio slavu svojih prethodnika. U vreme Konstantina Karamanlisa Grčka je ušla u EZ, da bi se u vreme Kostasa Karamanlisa našla u najdubljoj krizi, ogrezla u dugovima i korupciji. Na vanrednim izborima 2009. godine on je bio je prisiljen da se povuče i sa mesta predsednika konzervativne Nove demokratije.
U građenje savremene grčke politike uspešno je učestvovala i porodica Konstatina Micotakisa. Njegova ćerka Dora Bakojani, bivši šef diplomatije i gradonačelnik Atine  je u međuvremenu osnovala svoju stranku koja zasad ne igra veću ulogu na političkoj sceni Grčke.

Tako će Grčka parlamentarne izbore, koji su predviđeni krajem aprila ili u početkom maja dočekati bez predstavnika uglednih porodica kao nosioca liste kandidata. Prema svim procenama novu vladu, koja će sigurno biti koaliciona, formiraće ili PASOK ili konzervativna Nova demokratija, na čijem čelu neće biti ni Papandreua ni Karamanlisa.

 

9.mart 2012.

Protivdruštveno ponašanje privatnih vlasnika javnih dobara

TRAGIČNE POSLEDICE PRIVATIZACIJE ŽELEZNICA U ARGENTINI

Nedavno je ceo svet potresla vest o strašnoj saobraćajnoj nesreći u kojoj je na železničkoj stanici u Buenos Ajresu poginulo 50, a povređeno 700 putnika. Iako uprava privatne železničke kompanije uporno ponavlja priču oljudskom faktoru“, činjenica da je njen direktor pri dolasku na stanicu pozdravljen povicimaUbico, ubico!“ rečito govori o mogućnosti da je istina negde drugde. Prvi rezultati službene istrage ukazuju na činjenicu da su pri ulasku u stanicu otkazale kočnice, a to otvara čitav niz pitanja vezan za posledice privatizacije sprovedene pre dvadeset godina: pitanja tehničke degradacije voznog parka, nepoštovanje pravilnika o bezbednosti ipreusmeravanju srestava iz državnih fondova namenjenih unapređenju železničkog saobraćaja.

Istraga je ustanovila da je radni dosije mašinovođebez greške“, a da je otkazao kočioni sistem, uključujući i automatski. Lokomotiva je nabavljena u Japanu 1962. što znači da je stara pola veka, a firma koja je železnicu kupila nije našla za shodno da je zameni. Umesto toga ona se potrudila da proširi kapacitet vagona ne vodeći računa o tome da tako smanjuje udobnost i bezbednost putnika. Ugovor o privatizaciji predviđao je proširenje  i modernizaciju sistema, ali je održavanje (radi ušteda u materijalu i radnoj snazi) bilo sve nemarnije. Tako je još 2008. inspekcija  utvrdila da, između ostalog, slabo funkcionišu ručne i kočnice za slučaj nužde. Niko, međutim, ništa nije preduzeo kako bi se to  ispravilo.

U trenutku prelaska železnice u privatne ruke, stvorena je državna komisija za kontrolu kvaliteta usluga, ali se njen rad sveo na pisanje bekrajnih izveštaja za koje niko nije imao sluha. Nekako u to vreme država je počela da isplaćuje i subvencije namenjene sniženju cena karata i modernizaciji. Sada se pokazuje da je veliki deo te sume odlazio na kupovinu autobusa u jednoj od filijale firme-vlasnika! Vlasti Argentine trenutno razmišljaju o oduzimanju koncesije dosadašnjim vlasnicima: pre neku godinu to je učinjeno sa drugom jednom kompanijom, pozvanjem na paragraf zakona koji govori o teškim i  ponovljenim greškama u oblasti pružanja usluga, i obaveznoj tačnosti, komforu i održavanju inventara“.  

Treba napomenuti da je 1950. Argentina raspolagala sa 50 hiljada kilometara pruga i nalazila se na desetom mestu u svetu. Sada ih ima još samo 7 hiljada jer je toliko odgovaralo vlasnicima koji su, neodgovorno potiskujući društvene obzire, išli samo za profitom. Liberali su javnoj svojini uvek pripisivali neefikasnost i neracionalnost. Pokazalo se, međutim, da usled sve nižeg kvaliteta usluga i igranja ljudskim životima u privatizovanim preduzećima, njihov san o potpuno privatizovanoj privredi sve više liči na noćnu moru.

 

9.mart 2012.

Delimčanoprost grčkih dugova

MOŽE LI SE GRČKA UMIRITI?

U Grčkoj je sa ogromnim olakšanjem primljena vest da je velika većina privatnih kreditora pristala na umanjenje svojih potraživanja. Prve analize govore da se radi o poveriocima koji poseduju preko 95% grčkog duga. Ekonomisti bliski vlasti i strani posmatrači smatraju da će to presudno doprineti spasavanju zemlje od nekontrolisanog bankrota i otvoriti nove puteve razvoja zemlje. Istovremeno izbegnuta je i duboka kriza evrozone i njeno širenje na druge kontinente. Računa se da bi bankrot Grčke samo Uniju koštao daljih 1000 milijardi evra koliko bi bilo potrebno za izlečenje finasijskih sistema Italije, Španije, Portugalije i Irske koji se takođe povijaju pod teretom dugova.

Apel privatnim kreditorima grčka vlada je uputila 24. februara, a rok za davanje odgovora isticao je juče u 20 časova. Bilo je neophodno da na ponudu grčkih vlasti pristanu vlasnici više od 75% duga. Radi se o sumi od 152 milijarde evra koja će biti umanjena za 73% svoje vrednosti. To je rezutat koji nikako nije za potcenjivanje, ali koji sam po sebi ne jamči da će se zemlja spasti.

Pitanje je koliko je Grčka spremna da uđe u reforme koje se neće svesti na otpuštanje 150 hiljada zaposlenih u društvenom sektoru, rasprodaju svih javnih preduzeća strancima, sniženje plata i penzija za 20-30%, spuštanje minimalne cene rada do nivoa koji ne omogućava život dostojan čoveka... Grčko političko vođstvo je u velikoj meri izgubilo ugled jer je većinski bez obzira na stranačke razlike odgovorno za stanje u kome se zemlja nalazi. Čini se da ono sve manje predstavlja želje naroda. Predsednik vlade jedoveden sa strane zbog čega ga prate ozbiljne sumnje da prvenstveno brine o interesima nadnacionalnog kapitala tvorca ovakvog oblika globalizacije i najvećeg korisnika njenih tekovina. Zemlju uskoro čekaju izbori: prema anketama, stranke koje se zalažu za energičniju zaštitu radničkih interesa jačaju, pa se u sastavu parlamenta očekuju velike promene. A na ulicama uvek spremne četemladih u crnom vrebaju priliku da po mogućnosti pokrenu novi talas paljevina i nasilja.

 

9.mart 2012.

Talas štrajkova u Evropskoj uniji ne jenjava

NEMCI I ESTONCI ODLUČNI U SVOJIM ZAHTEVIMA

Borba protiv stezanja kaiša nije zaobišla ni Nemačku. Najveći sindikat društvenih delatnosti „VERDI“ koji broji 2,4 miliona članova pozvao je svoje članstvo da izađe na ulice i spreči produženje radne nedelje sa 38,5 na 40 sati. Štrajkuju najviše zaposleni u lokalnim i regionalnim organima vlasti, a akcija ovakvih razmera u javnom sektoru nije zabeležena u zadnjih 14 godina. Sindikat strahuje da najavljeno produženje radne nedelje predstavlja samo uvod u otpuštanja i da će dovesti do pojačanog izrabljivanja preostalih radnika, čime će se teret krize po običaju preneti na one koji su za nju najmanje krivi. Važna stavka u pregovorima je i povećanje plata. Nemačka beleži rast proizvodnje i izvoza što objektivno pruža mogućnost preraspodele „društvenog kolača“. Povećanje koje sindikat zahteva kreće se u granicama od 5%.  

Štrajk je počeo na jugu zemlje, ali je do sada zahvatio već deset od šesnaest saveznih država. Trenutno štrajkuje 100 000 zaposlenih, ali će kolektivni pregovori koji su u toku odlučivati o sudbini dva miliona službenika. Sindikalne vođe tvrde da akcija može da potraje bez problema još par nedelja i spremaju se za produžetak sukoba. Predsednik “Verdija“ Frank Bsirske izjavio je da će „štrajk trajati sve dok poslodavci ne shvate da zaposlenima ne mogu diktirati koliko moraju da rade“.

Ne miruju ni Estonci. Jedna od najmanjih država EU teško je podnela prelazak iz starog u novi sistem, a kriza je samo produbila postojeće protivrečnosti Trenutno u zemlji besni najveći štrajk prosvetnih radnika u istoriji zemlje. Prosvetari su na nogama i zahtevaju hitno povećanje plata od 20%. Svoj zahtev oni opravdavaju činjenicom da im primanja znatno zaostaju za onima u drugim granama – dok je prosečna zarada u Estoniji 800, profesorske plate kreću se oko iznosa od 600 evra.

 

8.mart 2012.

Srbija, BiH, Hrvatska:

UTICAJ KRIZE NA FIRME U REGIONU

Na pitanje da li u kompanijama u kojima rade osećaju krizu, preko 70 odsto zaposlenih iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine je izjavilo da kriza utiče na kompaniju u kojoj rade - pokazuju rezultati prvog regionalnog istraživanja o tržištu zapošljavanja sprovedenog u ove tri zemlje.

Direktan uticaj krize na život osetio se kroz smanjenje plate ili gubitak posla. Kod nas to je osetila jedna trećina ispitanika, u Bosni i Hercegovini 46 odsto, dok je ovaj problem u Hrvatskoj osetilo čak više od polovine ispitanika. Kompanije u regionu su pokušale da prebrode krizu i kroz zamrzavanje novog zapošljavanja (ovu meru su najviše osetili zaposleni u Hrvatskoj, 44 odsto), zamrzavanje plata, smanjenje budžeta pojedinih sektora i manja izdvajanja za edukaciju.

Zaposleni su svesni krize i postoji strah od gubitka radnog mesta (u Srbiji i Bosni i Hercegovini je taj procenat niži od 40 odsto, dok od ovoga strahuje čak polovina ispitanika iz Hrvatske).

Oko četvrtine trenutno nezaposlenih u Srbiji i Hrvatskoj je posao izgubila zbog ekonomske krize, dok je kriza uzrok gubitka posla za oko 14 odsto trenutno nezaposlenih ispitanika iz Bosne i Hercegovine. U sve tri zemlje najveći procenat nezaposlenih posao traži do dve godine, što se poklapa s periodom početka krize. Kao prepreka prilikom zapošljavanja može se pojaviti korupcija, nepotizam, veze, kažu učesnici istraživanja. Zanimljivo, ispitanici u sve tri zemlje slažu se da je zapošljavanje ”preko veze” najčešće u državnim firmama a najmanje izraženo u privatnim kompanijama u domaćem ili stranom vlasništvu. Ipak, sudeći po ispitanicima, najrađe bi se zaposlili u državnim firmama a najmanje bi želeli da se zaposle kod domaćeg privatnog poslodavca.

 

6.mart 2012.

Sindikati i potpisivanje Pakta o jačanju budžetske discipline u EU

DEMONSTRACIJE ŠIROM EVROPSKE UNIJE

Evropski sindikati javljaju o velikom broju učesnika demonstracija organizovanih 29. februara. Stotine hiljada ljudi protestovalo je širom evropskog kontinenta. Organizovani su u 160 francuskih gradova, oko 50.000 ljudi okupilo se u Madridu i Barseloni, održan je tročasovni generalni štrajk u Grčkoj... „Dan evropske akcije“ osetio se i u Briselu, gde su najviši državni rukovodioci zemalja EU potpisivali anti-radnički dokument.

Sve je pokrenuto na inicijativu Evropske konfederacije sindikata (EKS), pritisnute zahtevima sindikalne baze koja sve teže podnosi nametnuta rešenja evropskih vlastodržaca.

Pakt ne nudi nikakva rešenja, on će biti samo kočnica rastu", izjavila je glavni sekretar Evropske konferencije sindikata, Bernadet Segol, dodavši da „postoje i alternativne politike razvoja“.

„Nećemo radnički Gvantanamo“ - klicali su demonstranti na madridskim ulicama, protestujući protiv sve veće potčinjenosti političkih vlasti zahtevima multinacionalnog kapitala. Ta potčinjenost najočiglednija je u slučaju Grčke i Italije, koje su predsednike vlada dobile „odozgo“ i koje trenutno mnogo manje žive u skladu sa demokratski izraženom voljom naroda, a mnogo više u skladu sa potrebama Međunarodnog monetarnog fonda, Evropske centralne banke i Evropske komisije.

Postaje sve jasniji demagoški karakter ruženja naroda za koji se tvrdi da je „živeo preko svojih mogućnosti“ i prava priroda budžetske krize izazvane megalomanskom operacijom „izbavljanja“ banaka. Privatno prisvajanje ogromnih profita banaka u vremenima prosperiteta pretvorilo se u trenucima krize u socijalizaciju gubitaka – oni koji su krizu izazvali spasavani su novcem poreskih obveznika - naroda. Ceo postupak olakšan je činjenicom da ugovori o Uniji zabranjuju Evropskoj centralnoj banci i državama-članicama da kreditiraju druge države-članice – finansiranje mora ići preko privatnih banaka. Pri čemu je ECB samo tokom proteklih nedelja na račune 800 evropskih banaka ulila više od 500 milijardi evra po kamati nižoj od predviđene stope inflacije.

 

28.februar 2012.

Decentralizovani Evropski dan akcije

„SADA JE DOSTA! ALTERNATIVE ZAISTA POSTOJE!

ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNU PRAVDU!

Evropska konfederacija sindikata 29. februara 2012, uoči zasedanja Evropskog saveta 1 i 2. marta organizuje Decentralizovani Evropski dan akcije pod sloganom „Sada je dosta! Alternative zaista postoje! Za zapošljavanje i socijalnu pravdu“!

Očekuje se da će martovsko zasedanje Evropskog saveta podržati novi međunarodni sporazum kojim se implementira poslednji decembarski fiskalni pakt, što će izazvati nove negativne posledice na nacionalnom nivou. Evropski lideri ostaju na utabanoj stazi koja nas vodi samo ka dubljoj recesiji. Nezaposlenost je sada dostigla rekordne nivoe u Evropi. Prema podacima  Evrostata iz novembra 2011. godine, više od 23 miliona muškaraca i žena - uključujući 5 miliona mladih je nezaposleno u 27 zemalja EU.

Suočen sa takvom situacijom, decembarski  Evropski savet se fokusirao na rast i zapošljavanje, pa je njegovo sledeće zasedanje koje je održano 30. januara, najavljivano kao „Samit zapošljavanja“. Rezultat je bio slabiji od očekivanog.

Imajući u vidu odsustvo sluha evropskih lidera za probleme koji pogađaju svet rada, EKS je doneo odluku da se uoči samita organizuje decentralizovani Evropski dan akcije 29. februara, kako bi se uputila snažna sindikalna poruka i skrenula pažnja na zabrinutost sindikata.

Toga dana  širom Evrope biće organizovane različite aktivnosti u vidu demonstracija, obustava rada, štrajkova, deljenja letaka, socijalnih mreža... EKS će organizovati akciju u Briselu  29. februara i 1. marta ispred zgrade Saveta.

Na tripartitnom Socijalnom samitu 1. marta sindikalna delegacija će insistirati na kvalitetnim radnim mestima u EU, borbi protiv nesigurnog rada i zalaganju za socijalnu pravdu.

 

27.februar 2012.

ISLAND: NA PRAVOM PUTU

Islanđani koji su zasuli kamenicama zgradu vlade 2009. godine zahtevajući od svojih lidera i bankara objašnjenja za ekonomsku krizu i finansijski kolaps prikupljaju poslednjih meseci koristi svog besa. Od kraja 2008., islandske banke su oprostile dug koji iznosi 13 odsto nacionalnog bruto domaćeg proizvoda, ublažavajući na taj način teret duga za četvrtinu stanovništva, navodi se u izveštaju Islandskog udruženja za finansijske usluge. Islandska domaćinstva su bila pomognuta sporazumom između vlade i banaka, koje su i dalje delom pod kontrolom države, opraštanjem dugova ako su iznosili više od 110 odsto vrednosti ukupne imovine jedne porodice. Na taj način u suočavanju sa krizom potrebe stanovništva stavljene su ispred tržišta, a umesto spašavanja banaka koje je preduzeto u ostalim delovima sveta opredelilo se za spašavanje sopstvenih građana.

Samo pre nepune četiri godine ova zemlja fjordova i gejzira, nakon ogromnog rasta, suočila  se sa velikim dugovanjem banaka od 85 milijardi dolara i najavom prvog bankrota države. Narastao bankarski sektor koji je i izazvao krizu imao je na Islandu čak 500 hiljada klijenata, što je znatno više od 300 hiljada stanovnika koliko broji ova zemlja. Stranim bankama isplaćen je samo jedan deo, jer su Islanđani odbili da kreditiraju dugove banaka, a Vrhovni sud je u junu 2010. doneo presudu da su dugovi indeksirani u stranoj valuti ilegalni, što znači da domaćinstva više ne moraju da pokrivaju gubitke domaće valute. 

Očigledno da su se napori Islanda i strategija podrške građana pokazali uspešnim. Nasuprot merama štednje koje su sprovedene u drugim zemljama i što znači dalje osiromašivanje i gubitak potrošačkog elana, dakle i zamajca proizvodnje, ovaj put izlaska iz krize daleko je uspešniji. Sudeći po proceni Organizacijae za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), sa rastom od 2,8 odsto Island će ove godine prerasti zonu evra i prosek u razvijenom svetu. Čak i neumoljiva rejting agencija Fič  Islandu je podigla rejting, tako da ta ostrvska zemlja nakon najgoreg mogućeg statusa i spoljnog duga od 50 milijardi evra sada ima stabilnu prognozu. Ista agencija je u svom izveštaju navela da su neobične krizne mere rezultirale uspehom u slučaju Islanda.

 

21.februar 2012.

Ima li izlaza za Grčku?

ZBOG STROGIH MERA ŠTEDNJE BRUTO DRUŠTVENI PROIZVOD PAO ZA 6,8%

Ovo je podatak koji je objavio Statistički zavod Grčke (Elstat) analizirajući trendove u ekonomiji zemlje u 2011. godini. Ako ovome dodamo pad od 4,3% u 2010. i 2,3% u 2009. stižemo do akumuliranog pada BDP-a od 13,4%. Sve u funkciji održanja francuskih, nemačkih i američkih banaka, koje svoje profite moraju da ostvare makar čitava jedna zemlja godinama stradala. A pozitivnih pomaka nema – kao da sve ide unatrag: umesto duga koji je 2010. iznosio 120% bruto društvenog proizvoda, sada imamo dug čija je visina dosegla već 160% BDP-a. Čitava koncepcija izlaska iz krize kroz restrikcije sve više se pokazuje kao iluzorna – samo što njeni neoliberalni tvorci to ne žele da priznaju.

Nametnute mere štednje dovele su do „skupljanja“ unutrašnjeg tržišta što na proizvodnju deluje krajnje destimulativno. Minimalna plata smanjena je za 22%, što će za sobom povući i postepen pad plata u čitavom privatnom sektoru. Penzije se takođe smanjuju za 20% - sindikalne analize ukazuju da u zadnje tri godine gubitak na strani plata već iznosi 45%. Vest o pokušaju samohrane majke da u trenutku kada gubi posao sebi oduzme život skačući kroz prozor, ukazuje na još jedan zastrašujući aspekt grčke „terapije“: neophodnost dodatnog otpuštanja desetina hiljada zaposlenih u javnim službama. Prve žrtve ovog procesa biće obrazovanje i zdravstvo gde već dolazi do preopterećenja preostalih zaposlenih, pada kvaliteta usluga i sve veće participacije u troškovima.

Računati sa smirivanjem pregrejane situacije u uslovima kada je stopa nezaposlenosti 21% (pred izbijanje krize bila je svega 8%), a posebno kada ne radi svaki drugi mladi Grk, iluzorno je. Ovome treba dodati činjenicu da je u prošloj godini zatvoreno 60000 preduzeća i da su na proteklim razornim demonstracijama skupa sa zaposlenima, penzionerima i studentima nastupali i mali i srednji preduzetnici. I tako, dok evropske i svetske banke zarađuju desetine milijardi evra samo na kamate, a nemačke korporacije potpomažu oporavak svoje privrede operišući na otvorenom grčkom tržištu, zemlja tone u očaj i gnev. Zahtev za postavljanjem međunarodnog finansijskog „komesara“ koji bi nadgledao trošenje državnih para, teško da može doprineti popravljanju ovakvog raspoloženja.

Grcima ostaje da se bore za moratorijum na dugove i vaspostavljanje nacionalne suverenosti, a građanima Evrope za ukidanje dominacije kapitala nad svojim životima i ostvarenje ideje „socijalne Evrope naroda“. Jer ono što se danas događa Grcima, sutra lako može da snađe i njih.

 

21.februar 2012.

Statistika u službi bogatih i moćnih

KOLIKA JE STVARNA NEZAPOSLENOST U SAD?

Prema zvaničnim podacima, u januaru ove godine  broj radnih mesta je u odnosu na decembar (ne računajući poljoprivredni sektor) porastao za 243 hiljade. To bi značilo da stopa nezaposlenosti sada iznosi 8,3% i da je za 0,2% niža od one s kraja prošle godine. Podaci o postepenom oporavku američke privrede obradovali su veliki deo domaće i inostrane javnosti. Pogotovo zato što su povoljniji od onih sadržanih u prognozama ekonomista lišenim preteranog optimizma.

Na radničkoj strani, međutim, oduševljenja je mnogo manje. Poslovi na neodređeno vreme iznose, naime, svega desetak procenata ukupnog broja novih radnih mesta. Stiče se utisak da se u SAD rađa novi oblik društva zasnovanog na radu na određeno vreme. Prvi znaci omasovljenja ove pojave javili su se početkom krize, a sada već postaju stabilan trend. Tačno je da je bolje raditi nego ne raditi, ali i tu postoje određeni principi kojih bi dobro uređeno i humano ljudsko društvo moralo da se pridržava.

Sve ukazuje na to da u SAD postoji veliko nepoverenje prema mogućnosti budućeg razvoja i trajnog izlaska zemlje iz krize. Zaposleni na određeno vreme gledaju da zarađeno što manje troše – što nikako ne doprinosi povećanju tražnje i proizvodnje. S druge strane, za poslodavce se ovakav oblik zapošljavanja pokazuje kao jedini realan, s obzirom da im je sve teže da stalno zaposlenima po davanju otkaza isplaćuju otpremnine.

Još jedan od načina svojevrsnog friziranja podataka je i izbacivanje iz statistike nezaposlenih preko milion ljudi koji posao traže „predugo“. Kada se sve sabere ispada da trenutno ne radi 41,62% stanovnika SAD, dok ih prošle godine nije radilo 41,5%. Očigledna je tendencija da se broj izdržavanih lica izjednači sa brojem zaposlenih. Dodatnu teškoću predstavljaće smanjenje vojnog budžeta koje će zasigurno izazvati nova otpuštanja i povećanje armije nezaposlenih koja u ovom trenutku već broji 19,3 miliona.

 

20.februar 2012.

Grčka:

USVOJEN NOV PAKET MERA ŠTEDNJE

Grčka vlada usvojila je konačni paket mera štednje, koji su od zvanične Atine tražili Evropska unija i Međunarodni monetarni fond kao uslov za novi paket pomoći od 130 milijardi evra. Odobrenje je uglavnom formalnost, pošto su obelodanjeni detalji rebalansa budžeta i smanjenja plata u javnom sektoru u vrednosti od 325 miliona evra partnerima u evrozoni.

Grčki premijer, nakon suzavca i intervencije policije na glavnom trgu u Atini gde su se okupili demonstranti, izrazio je žaljenje što nije moglo biti izbegnuto dodatno smanjenje penzija, ali je naveo da je efekat ograničen, jer će samo uticati na deo penzija onih iznad mesečnih 1.300 evra.

Skoro dvogodišnji protesti radnika, sindikata i građana zbog drastičnih mera štednje, nisu pokolebali ni vladu Lukasa Papadimosa da odustane od spasavanja Grčke od bankrota, najavljenog za 20. mart kada dospeva najveći deo rata povučenih kredita. U prilog opravdanosti drastičnih mera štednje, koji do sada nisu dali nikakve rezultate već su samo povećali nezaposlenost , govori i izjava ministra fininsija, Venizelosa da Grčku jedan broj zemalja članica EU ne želi u ovoj integraciji, te da se Grčka mora dokazati dostojnom poverenja kreditora.

Opštoj povici na Grčku pridružili su se i biznismeni u Nemačkoj, predstavnici velikih firmi koji su do sada bili glavno uporište Angeli Merkel za sprovođenje plana evrozone za prezaduženu članicu. Predstavnik  „Boš-a“, Franc Ferenbah zatražio isključenje Grčke iz EU i evrozone i rekao da ta zemlja sa „fantomskim penzionerima“ i „bogatim poreskim neplatišama“ nema šta da traži u Uniji, te da je postojanje EU sa dve brzine realnost i potpuna opravdanost. Još dalje je otišao, predsednik Privredne komore Austrije, Kristof Lajtl koji je predložio da Grčka proda svoja, doduše nenaseljena, ostrva Turskoj u cilju saniranja budžeta. On je istakao da svakom novom pomoći Grčkoj raste antigrčko raspoloženje. Toga su svesni i sindikati i radnici, koji mesecima protestvuju na trgovima i ulicama Atine i čude se upornosti vlade da ostane u društvu onih koji ih ne žele.

 

20.februar 2012.

Španija:

ŠTRAJK PARALISAO GRADOVE

Dva najveća sindikata Španije Generalna unija radnika (UGT) i Radničke komisije (COO) organizovali su masovne proteste u 57 gradova protiv nedavno usvojenih reformi tržišta rada.

U Madridu se okupilo pola miliona ljudi, a u Barseloni 400 hiljada, javio je AFP. U španskoj prestonici demonstranti su nosili veliki transparent na kojem je pisalo „NE nepravednoj, neefikasnoj i nepotrebnoj reformi“, uz skandiranje „štrajk, štrajk, štrajk“, dok su u Barseloni uzvikivali „Bankari, lopovi, vratite nam milione“.

Vlasti žele da uvere Evropsku uniju, MMF i svoje građane da su sposobni da iznesu nepopularne reforme, a koje bi kako stoji u obimnom objašnjenju dovele do smanivanja broja nezaposlenih i otvaranja novih radnih mesta. I dok ministar ekonomije Luis de Gindos, sa neslavnom karijerom savetnika banke „Braća Liman“, čijim bankrotom je otpočela svetska ekonomska kriza ističe da reforme tržišta predstavljaju važan deo globalne strategije vlade Španije koja „nadoknađuje izgubljeno vreme“, sindikati smatraju da se reformama samo trajno ukidaju radna mesta.

Španija je zemlja sa najvećim brojem nezaposlenih u EU. Krajem 2011. evidentirano je više od pet miliona nezaposlenih, a stopa nezaposlenosti porasla je na 22,85 odsto, što je duplo više od evropskog proseka. Tako se stopa nezaposlenosti u Španiji utrostručila od 2007. godine, kada je godinu dana pre pucanja sektora nekretnina koji je uništio na milione radnih mesta u građevinskom sektoru, pala na minimum od 7,95 odsto.

 

8.februar 2012.

Šokantna izjava vlasnika „Fokskona“:

RADNICI KAO JEDNA OD ŽIVOTINJSKIH VRSTA

Tajvanska korporacija „Fokskon“ već ima podebeo dosije o kršenju prava zaposlenih. Skoro da nema kompanije u kojoj je zbog teških uslova rada bilo toliko samoubistava. Čini se, međutim, da to njenog vlasnika mnogo ne uzbuđuje, o čemu svedoči i izjava koju su pre neki dan objavili mediji širom sveta.

Vlasnik „Fokskona“, koji za „Epl“ izrađuje proizvode vrhunske tehnologije, izjavio je da su radnici životinje i da mu nije nimalo lako da upravlja sa milion životinja“ i da zbog njih često ima glavobolje. Brojne ogorčene reakcije naterale su rukovodstvo firme da se posle nekoliko dana zbog te izjave javno izvini.

Fabrike gospodina Goua pravi su koncentracioni logori u kojima radnici rade kao robovi. Dokaz za to je i pretnja više stotina radnika da će kolektivno skočiti sa krova zgrade ukoliko „Fokskon“ ne održi obećanja vezana za socijalni program. U Kini je nedavno otvorena istraga povodom velikog broja samoubistava u ispostavama korporacije (samo 2010. bilo ih je 14). Novinar koji je, skrivajući identitet, radio mesec dana u jednoj od njih, imao je priliku da se uveri u istinitost priča koje su odatle stizale.

Reporter se uverio da su uslovi rada jezivi, da firma proizvodi 24 časa na dan i da radnici rade faktički neprekidno, uz minimane pauze za obroke i spavanje. Radi se o nekoj vrsti „ugovornog ropstva“ koje je za mnoge koji stižu sa sela u grad ponekad jedini način da sebi obezbede opstanak.

Da bi se oslobodio briga oko „upravljanja životinjama“, vlasnik „Fokskoma“ predviđa uvođenje velikog broja robota. Verovatno računa sa manje samoubistava, a i troškovi za radnu snagu biće, što je za svakog poslodavca najvažnije, smanjeni.

 

8.februar 2012.

U RUSIJI SINDIKATI DOBIJAJU PRAVO DA BRANE ČLANSTVO PRED SUDOVIMA

Predsednik ruske vlade Vladimir Putin se u svom novom programskom (predizbornom) članku založio za pravo društvenih organizacija da pred sudovima brane interese svog članstva. U Rusiji se sindikati ubrajaju u društvene organizacije, tako da bi konačno i oni dobili pravo da se neposredno obraćaju sudovima i traže zaštitu za svoje članove.

Sastanku koji je tim povodom nedavno održan u štabu vladajuće stranke, prisustvovao je i predsednik Federacije nezavisnih sindikata Rusije (FNPR) Mihail Šmakov, koji je istakao da su, s obzirom na stanje radnih odnosa u zemlji, radnicima uglavnomvezane ruke, pa ne vole da se sudovima obraćaju lično.

Ostvarenje predloga premijera moglo bi da kvalitetno unapredi postojeće stanje i omogući da se sporovi rešavaju na drugačiji i daleko civilizovaniji način. Jer, u Rusiji je i dalje na snazi običaj da se problemi u sferi rada rešavaju, pre svega, štrajkovima.

Sindikati se već dugo godina bore za ostvarenje prava na zastupanje svog članstva pred sudovima, ali su na raznim nivoima političkog organizovanja uvek nailazili na prepreke. Odgovor je obično bio da sa tim još treba sačekati. Pre oko godinu dana njima je, doduše, uspelo da izdejstvuju da u zakon uđe odredba prema kojoj se javnom tužiocu daje pravo da istupa u odbranu neodređenog kruga oštećenih.

Očigledno je da u ruskom društvu dolazi do pozitivnih promena koje otvaraju vrata društvenim inicijativama. U svetu, međutim, postoje i primeri drugačije, nazadne prakse, koja preti da radne odnose vrati na nivo na kojem su bili u vreme prvobitne akumulacije kapitala. Promene u srpskom Zakonu o parničnom postupku jedan su od primera koji pokazuju koliko vlast može biti spremna da umesto opšteg dobra štititi sebične interese određenih lobija.

 

7.februar 2012.

Putevi izlaska iz krize:

BRAZIL I ARGENTINA – DVA RAZLIČITA ISKUSTVA

Više godina uzastopce Brazil je uziman za primer zemlje koja je vođenjem ekonomske politike, različite od one koju je propagirao Međunarodni monetarni fond, uspela da u velikoj meri izbegne pogubne efekte velike ekonomske krize. Međutim, posle odlaska predsednika Ignasia „Lule“ da Silve, tvorca brazilskog privrednog čuda, došlo je do promena čije su posledice u velikoj meri negativne. Pod pritiskom domaćih lobija, MMF-a i SAD, Centralna banka Brazila je spustila vrednost domaće valute tako da je uvoz u protekloj godini znatno povećan. To je ugrozilo domaću proizvodnju i znatno usporilo ekonomski rast – sa 7,5 odsto u 2010. godini, on je u prošloj pao na 3 odsto. Posebno je stradala industrijska proizvodnja, u kojoj je rast sa 10,5 odsto u 2010., pao na svega 0,4 odsto. Rast stranih investicija nije mnogo popravio stanje pošto se profit u velikoj meri odlivao u zemlje iz kojih su one dolazile, a za opremanje proizvodnih kapaciteta korišćene su strane komponente. Registrovan je pad domaće tražnje i usporavanje proizvodnje u mnogim preduzećima. To nije moglo da se ne odrazi na broj radnih mesta – prošle godine otvoreno ih je 500.000 manje nego prethodne, što predstavlja pad od 23 odsto. Zbog svega ovoga, reakcije radnika, koji su bili glavna podrška ranijim privrednim reformama, sve su negativnije.

Argentina je puno uradila na razvoju unutrašnjeg tržišta, što joj je pomoglo da se naletu krize odupre relativno uspešno. Ukupni rast proizvodnje je dostigao neverovatnih 9,2 odsto, dok je nezaposlenost na nivou od svega 6,7 odsto. A zemlja se u vremenima koja su prethodila proterivanju MMF-a, pre desetak godina, nalazila na granici socijalne revolucije. Industrijska proizvodnja je prošle godine porasla za 6,5 odsto (metalo-prerađivačka za 18,2, proizvodnja čelika za 7,4, cementa za 11,7, a građevinskih materijala za 9,1 odsto, farmaceutska industrija za 10,1..). Ovo je uglavnom rezultat rasta potrošnje, oslonjenog na rast plata. Pored toga, vlada je vodila politiku niskih kamatnih stopa što je stimulisalo investicije, organizovani su veliki  javni radovi, ali i preduzete određene mere zaštite domaće proizvodnje od nelojalne spoljne konkurencije. Svi zahtevi da se uvedu restriktivne mere, „višak“ radnika otpusti i određene firme zatvore – odbijeni su. Politika predsednice Kirčner uživa punu podršku najvećih argentinskih sindikalnih centrala.

Čini se da je od ključne važnosti na vreme shvatiti da nas iz krize ne može izvesti  isti sistem koji nas je u nju uvukao.

 

31.januar 2012.

ZA ZEMLJE U RAZVOJU U EVROPI I CENTRALNOJ AZIJI 27 MILIJARDI DOLARA

Svetska banka je nedavno objavila da je spremno 27 milijardi dolara u naredne dve godine za zemlje u razvoju u Evropi i centralnoj Aziji (ECA), koje su se našle na udaru krize evrozone.

“Dok efekti krize u evrozoni u najjačim ekonomijama zapadne Evrope dobijaju najveću svetsku pažnju, kriza pogađa i ljude u zemljama istočne Evrope koje se razvijaju, naročito najsiromašnije u srednjoj i jugoistočnoj Evropi,” rekao je predsednik Svetske banke Robert Zoellick.

“Grupa Svetske banke povećava sredstva za region tako da se i te zemlje mogu osloniti na ta sredstva kako bi prevazišli krizu.”

Dužnička kriza evrozone nanosi štetu zemljama ECA kroz tri kanala – finansije, trgovina i naknade za radnike – a važnost svakog od kanala zavisi o pojedinačnom karakteru zemlje.

"Zbog bliskih veza sa evrozonom, zemlje centralne i jugoistočne Evrope će se suočiti sa ekonomskim padom u 2012. godini," rekao je Philippe Le Houérou, potpredsednik za zemlje u razvoju Evrope i centralne Azije pri Svetskoj banci.

“Dodatna pomoć banke će pomoći zemljama da održe stabilan makrofiskalni okvir, sprovedu potrebne strukturalne reforme, osiguraju protok kredita za mala i srednja preduzeća i zaštite najranjivije delove stanovništva putem jačih i usmerenijih mreža socijalne zaštite.”

Odgovor Grupe Svetske banke u ECA regionu će biti usmeren na strukturalne reforme i podršku privatnom sektoru radi očuvanja investicija, dobiti i rasta broja radnih mesta, savetodavnu i finansijsku podršku zemljama sa nestabilnim bankarskim sistemom i  zaštitu najosetljivijih putem jačanja mreža socijalne zaštite.

 

30.januar 2012.

BELGIJU ZAHVATIO GENERALNI ŠTRAJK

Belgija je danas paralisana jednodnevnim generalnim štrajkom koji organizuju sve tri sindikalne centrale u cilju suprotstavljanja  pokušaju vlade Di  Rupa da nametne mere štednje. U situaciji kada politička vlast i poslodavci, računajući na izvesnu rezignaciju stanovništva, žele da  nemetnu reforme bez pregovaranja i ne uzimajući u obzir socijalnu realnost, ovakav štrajk u Belgiji bio je neizbežan. I ne slučajno  održava se danas, baš u vreme održavanja samita lidera EU u Briselu.

Od sinoć je kompletan drumski i železnički saobraćaj u kolapsu i brojni međunarodni polasci vozova su otkazani. Avioni na aerodromu Šarlroa čekaju na poletanje. Zatvorene su mnoge vladine ustanove, škole, a i poštanski saobraćaj je obustavljen. Većina Belgijanaca danas nije na svojim radnim mestima.

Sindikalni lideri An Demelen, generalni sekretar Generalne federacije radnika Belgije (FGTB) i Klod Rolan, generalni sekretar Saveza hrišćanskih sindikata tvrde da će budžetski rezovi gurnuti zemlju u još dublju recesiju.

Na drugoj strani, većina ministara Vlade Belgije, zagovarajući mere koje se razlikuju od „surove štednje“ sprovedene u Velikoj Britaniji, smatra da bi to bila mešavina između surove  i blaže forme štednje.

„Ukoliko se vlada bude oglušavala o naše zahteve, biće još socijalnih nemira“, poručuju čelnici sindikata.

 

26.januar 2012.

MOR upozorava:

GLOBALNI TRENDOVI ZAPOŠLJAVANJA - SVET SE SUOČAVA SA IZAZOVOM OTVARANJA 600 MILIONA RADNIH MESTA,

Svet se suočava sa “hitnim izazovom” otvaranja 600 miliona produktivnih radnih mesta u narednoj deceniji, kako bi se ostvarili održiv razvoj i socijalna kohezija - stoji u godišnjem izveštaju Međunarodne organizacije rada (MOR) o „Globalnim trendovima zapošljavanja u 2012 i prevenciji dublje krize zaposlenosti“. Tri godine kontinuirane krize na globalnim tržištima rada i izgledi daljeg pada ekonomske aktivnosti prozrokovali su “zaostatak” od oko 200 miliona nezaposlenih. A u narednoj deceniji biće potrebno još  400 miliona novih radnih mesta kako bi se zaposlilo 40 miliona radnika, koliko ih se prema procenama svake godine pojavljuje na tržištu rada.

Izveštaj govori da će se svet suočiti sa dodatnim izazovom: otvaranjem kvalitetnih radnih mesta za oko 900 miliona radnika, koji zajedno sa svojim porodicama žive ispod granice siromaštva, trošeći do 2 dolara dnevno i to uglavnom u zemljama u razvoju. Od tih 900 miliona siromašnih radnika, polovina živi sa manje od 1,25 dolara dnevno, što znači na granici ekstremnog siromaštva.

Izveštaj skicira tri moguća scenarija za nezaposlenost u budućnosti. Osnovne prognoze govore da će se broj nezaposlenih povećati za 3 miliona u 2012. godini, pa će ih do 2016-te ukupno biti 206 miliona. Ukoliko stopa globalnog rasta padne ispod 2% godišnje, nezaposlenost će se u 2012-toj povećati na 204 miliona. U povoljnijem slučaju, uz pretpostavku brzog razrešenja dužničke evro-krize, globalna nezaposlenost bi u 2012-toj mogla opasti za 1 milion.

Primećeno je da se razlika u produktivnosti radne snage između razvijenih i zemalja u razvoju tokom protekle dve decenije smanjila, mada ostaje značajna: proizvod po radniku u razvijenim privredama i regionu Evropske unije iznosio je u 2011-toj godini 72 900 dolara, dok je u regionima u razvoju bio svega 13,600 dolara. “Ove poslednje brojke odražavaju veliku nejednakost i stalnu marginalizaciju sa kojom se milioni radnika i njihovih porodica suočavaju” rekao je generalni direktor MOR, Huan Somavija. “Da li ćemo se oporaviti od ove krize ili ne, zavisi od efikasnosti mera vlada koje ih preduzimaju. One će biti efikasne jedino ako budu pozitivno uticale na živote ljudi”.

 

25.januar 2012.

ITALIJANSKI VOZAČI KAMIONA BLOKIRAJU PUTEVE

Zbog poskupljenja goriva kamiondžije su blokirale puteve Italije od Đoje Tauro, na severu Kalabtrije do Torina. Istovremeno, u Rimu i drugim većim gradovima nastavljaju se protesti taksista kao odgovor na mere gradskih vlasti da poveća broj taksi vozila. Protesti su usmereni i protiv planova premijera Marija Montija da dereguliše pojedine sektore italijanske privrede kako bi povećao konkurenciju.

Blokada puteva i gradskog saobraćaja, kao i aktuelna situacija u „Fijatu“ i nezadovoljstvo radnika širom Italije zbog restriktivne štednje, najava novih otpuštanja i uvođenja dalje fleksibilizacije rada zahtevaju, prema rečima ministarke unutrašnjih poslova, dodatne mere opreza.

„Ne možemo zanemariti mogućnost da nagomilano nezadovoljstve preraste u šire proteste različite vrste“, izjavila je Anamarija Končiljeri na državnoj radio stanici RAI.

 

25.januar 2012.

PROTESTI U SAD SE NE SMIRUJU

Velikom sveameričkom manifestacijom obeleženo je četiri meseca od nastanka pokreta „Zauzmimo Vol strit“. Demonstranti koji su se okupili u Njujorku i ostalih šesnaest velikih gradova od Atlantika do Tihog okeana, optužili su Kongres i vladu da su se „prodali“ bankarima i velikim korporacijama i da više ne uživaju podršku većeg dela stanovništva. Posebna manifestacija je održana ispred „Federalnih rezervi“, američke centralne banke koja snosi posebnu odgovornost za stanje u kome su se našli zemlja, ali i svet.

Navodeći da ni jedan sastav Kongresa nije uživao tako malo poverenja birača i oštro kritikujući činjenicu da zakoni koji se donose idu, uglavnom, u korist najbogatijih slojeva stanovništva, demonstranti su još jednom digli glas protiv faktičkog imuniteta predstavnika finansijskog kapitala koji su uspeli da izbegnu sve oblike krivične odgovornosti. Ovo posebno pada u oči u vreme kada su sudovi vrlo ažurni u isterivanju iz kuća stotina hiljada porodica, nesposobnih da bankama vrate dugove.

Istaknuto je da više od šest miliona, uglavnom siromašnih građana, nije upisano u biračke spiskove, dok budući senatori i kongresmeni svoja mesta u najvišim organima vlasti kupuju novcem Vol strita - finansijskog srca SAD. Takvi ljudi onda ne mogu biti u stanju da odgovore na izazove koje pred njih postavlja trenutna kriza, niti da uđu u dublje reforme koje su zemlji itekako potrebne.

Zalažući se za veća ekonomska i socijalna prava i tražeći više mesta za sindikate, demonstranti su u više navrata tražili povratak istinskim vrednostima američkog društva, pozivajući se na Linkolna i njegovo shvatanje demokratije kao „vlasti koja proističe iz naroda, koju narod sprovodi i koja radi u njegovom interesu“.

 

19.januar 2012.

U NEMAČKOJ 25 ODSTO MLADIH RADI NA NESIGURNIM RADNIM MESTIMA

U borbi za izlazak iz krize preko leđa zaposlenih, nemačka vlada je institucionalizovala nesigurna radna mesta, tako da sada 7,3 miliona građana, većinom mladih, preživljava zahvaljujući takozvanim „mini poslovima“ koji se baziraju na ugovorima na određeno vreme. Mesečne plate su od 230 do 400 evra, a poslodavac je oslobođen obaveze plaćanja poreza i jedino dužan da Fondu  socijalnog osiguranja svakog meseca uplaćuje 120 evra po zaposlenom. Uplata radničkog dela doprinosa je na dobrovoljnoj osnovi.

Sindikati su uvereni da će sve veća zastupljenost ovakvih oblika zapošljavanja dovesti do porasta broja siromašnih i produbljivanja jaza između tog dela populacije i dobrostojećih građana. Nedavno je objavljen podatak da se samo u Berlinu broj onih koji žive u siromaštvu u poslednjih šest godina povećao za 13 odsto, a svaki peti Berlinac se približio granici siromaštva. I prihodi onih koji rade su toliko niski da su prinuđeni da traže porodični socijalni dodatak.

Posebno je uznemirujući podatak koji je nedavno objavilo nemačko ministarstvo rada, a koji se odnosi na mogućnost povećanja zaposlenosti žena: mimo očekivanja koja su ulagana u projekt „malih poslova“ oni nisu uspeli (kako se očekivalo) da postanu sredstvo bržeg zapošljavanja žena na neodređeno vreme.

Očigledno je da su vremena Vilija Branta i nemačke države blagostanja koja je predstavljala uzor za ceo svet – daleko iza nas. Na delu je urušavanje istinskog socijalnog dijaloga i ideje solidarnosti - krivci za današnju krizu očigledno su namereni da sistem koji je do svega ovoga doveo i dalje „unapređuju i produbljuju“. Radnicima ostaje samo da rade na svojim alternativama i gledaju kako i gde da ih ostvare. Raspon mogućnosti je širok – od socijalno ekonomskih saveta do ulica i fabričkih hala. Sve zavisi od odnosa snaga koji, bar za sada, ne ide u korist sveta rada.

 

16.januar 2012.

U SUSRET DAVOSU

Ova godina neće biti „kraj sveta“ kako se tumače stara proročanstva, ali će, kako izgleda,  biti godina beznađa, protesta i nemira. U sedmom „Izveštaju o rizicima“, koji će biti prezentovan na ekonomskom forumu u Davosu krajem januara, tim stručnjaka je ozbiljno ukazao na probleme koji predstoje, kako zemljama u razvoju, tako i najrazvijenijima. Od Drugog svetskog rata ovo je najveća recesija, demokratija je potpuno zakazala, a naraslo nezadovoljstvo moglo bi u ovoj deceniji da inspiriše nacionalizme, socijalne nemire globalnih razmera i konflikte.

Živimo u vremenu kada je raskorak između bogatih i siromašnih dostigao enormnu dimenziju, a nezadovoljstvo širokih slojeva građana i radnika u svetu dostiglo „kritičnu masu“, tako da se posredstvom savremenih društvenih mreža ogroman broj nevoljnika može brzo mobilisati. Autori izveštaja upozoravaju da su krizom posebno zahvaćene i najrazvijenije zemlje, te pozivaju privatni i javni sektor da izađu sa kreativnim idejama i razbiju začarani krug opšteg potonuća. U protivnom, razvijenom svetu preti takozvana distopija, kada društvo zapada u kolektivno beznađe i ruše se svi pozitivni efekti dosadašnjeg razvoja.

Dijagnoza i ocena stanja nije nova, jer radnici i sindikati to ističu godinama u svojim brojnim protestima i štrajkovima. Na to ukazuju i socijalni pokreti širom sveta ustajući protiv lažne demokratije i diktata finansijskih institucija koje poput „nadčoveka“ prete novim merama i nalozima. Međutim, novo je što je izveštaj pokazao i zabrinutost svetske elite, kojoj svakako neće biti prijatno da se u Davosu suoči sa sumornim prognozama. Stoga, ovog puta ekspertima „svetske kreativnosti“ nije lako da simuliraju ljudsku savest u globalnoj društvenosti.

 

16.januar 2012.

Grčka:

STANJE I DALJE KRITIČNO

Grčka je i dalje na „veštačkim plućima“, čekajući „Trojku“ koju čine Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond. Dijagnoza velike i duboke krize je ustanovljena, ali očigledno je da terapija nije bila adekvatna. Po mišljenju bankarskih stručnjaka, mere štednje su bile drakonske, te prekomerna terapija kao i obično pokazala se neuspešnom i ne dozvoljava Grčkoj da stane „na noge“.

U situaciji kada je ekonomski rast veoma slab i kada svaki drugi Grk mlađi od 24 godine nema posla, tradicionalna porodica ne može da podnese nove terete i poreze kako bi pomogla svojim nezaposlenim ili penzionisam članovima, a radnici i sindikati ne mogu da prihvate nova ukidanja prava i podnesu ogromnu žrtvu. Stoga je malo verovatno da će „Trojka“ danas konstatovati poboljšanje. Vlada u Atini očekuje tranšu od 130 milijardi evra, ali zaposleni i svi građani moraju da prihvate ukidanje minimalne zarade, masovna otpuštanja i smanjivanja penzija.

Za uspostavljanje stabilnog stanja ili opstanak potrebne su dugoročne reforme koje će imati efekat i koje će biti prihvaćene od većine građana, a evropski partneri za to nemaju strpljenja. Do polovine marta Grčkoj je potrebno 89 milijardi evra, a stari krediti se moraju zameniti novim. Ukoliko novac ne stigne „aparati za veštačko disanje“ se isključuju i Grčka će bankrotirati.

 

13.januar 2012.

Borba kineskih radnika protiv nasilja stranog kapitala:

ISPLATA ZAOSTALIH PLATA TEK POSLE PRETNJE SAMOUBISTVOM

Oko 300 zaposlenih u kineskoj filijali firme Fokskon“, specijalizovanoj za proizvodnju Mikrosoftovih video-igara, zapretilo je da će izvršiti kolektivno samoubistvo ukoliko poslodavci nastave sa odugovlačenjem isplate socijalnog programa namenjenog onima koji su se opredelili za dobrovoljan odlazak.

Radnici su se još ranije žalili na izuzetno nekorektne radne odnose koji su doveli do toga da je samo u prošloj godini njih 14 izvršilo samoubistvo.

Situacija je smirena tek posle intervencije načelnika okruga Vuhan koji je uspeo da ubrza isplatu zaostalih prinadležnosti. Na sreću ni jedan radnik nije povređen.

Veliko ogorčenje sindikata i građana izazvalo je naknadno saopštenje uprave preduzeća u kojem su se pominjali briga za bezbezdnost i pravedan tretman zaposlenih.

Tako se velika priča o čarima globalizacije svela na iseljenje radnih mesta sa Zapada na Istok – tamo gde radnici koštaju mnogo manje, a ponekad izgleda i ne moraju da se isplaćuju. U toj priči su gubitnici svi sem onih koji su bili njeni pokretači i uspeli da nas ubede u korisnost naše sopstvene štete.

 

12.januar 2012.

Kraj evropskog socijalnog modela?

UPRAVA FIAT-A POKUŠAVA DA UKLONI SINDIKAT METALACA FIOM-CGIL

Uprava FIAT-a pokušava da ukloni Sindikat metalaca FIOM-CGIL, koji je  reprezentativan sindikat u toj fabrici i ima najveći uticaj na zaposlene. Takva namera ima za cilj ubrzano ograničavanje radnih i sindikalnih prava za koje su se zaposleni decenijama borili.

Konkretan povod bilo je odbijanje FIOM-a da, za razliku od druga dva „kooperativnija“ sindikata, potpiše nove pojedinačne kolektivne ugovora koji idu znatno ispod nivoa prethodnih, ali i ispod nivoa granskog kolektivnog ugovora, važećeg u celoj zemlji. Odluci je prethodio dug proces kolektivnog pregovaranja koji su sindikalisti definisali kao „čistu farsu“. Odredbe novog ugovora svakako će ići na štetu 86.000 FIAT-ovih radnika koji rade u Italiji.

Da bi olakšalo sebi ovakvo antiradničko ponašanje,  rukovodstvo firme je nedavno  napustilo asocijaciju poslodavaca (KONFINDUSTRIJA), čime je pokazalo nameru da izbegne ispunjavanje odredbi granskog kolektivnog ugovora za metalski sektor. Najnovija odluka da se onemogući delovanje FIOM-a u preduzeću samo je nastavak ovakve politike.

Od radnika je zatraženo da se iz najjače sindikalne organizacije iščlane, a u slučaju da to ne učine, uprava će upotrebiti svoje najnovije oružje - prestaće da sa platnih lista skida sredstva za sindikalnu članarinu. Radnici, osim toga, neće moći da biraju svoje predstavnike u savete preduzeća ukoliko su oni na izbornoj listi FIOM-a, a kao vrhunac se nagoveštava i mogućnost otkaza za „tvrdoglave“.

Radnicima se pokušavaju nametnuti uslovi rada kakvi ne postoje nigde u Italiji. Smene i režim radnog vremena utvrđivaće poslodavac samostalno, bez prethodnih pregovora sa zaposlenima. Prekovremeni rad na godišnjem nivou koji je obavezan moći će da dostigne 200 radnih sati, što će predstavljati čitav dodatni mesec. Ukidaju se desetominutne pauze i uobičajeni obroci premeštaju u vreme posle završetka smena. Pravo na štrajk se ograničava, a sindikalni predstavnici faktički pretvaraju u puke kontrolore pravila koja je poslodavac doneo bez konsultovanja sa zaposlenima. Ovim socijalni dijalog postaje stvar prošlosti i polako se vraćaju surova vremena prvobitne akumulacije kapitala.

FIOM je čvrst u odluci da ne odstupi od odbrane granskog i pojedinačnih kolektivnih ugovora, a kao potvrda toga je za sledeću nedelju zakazan štrajk u svim FIAT-ovim fabrikama u Italiji i velika sveitalijanska manifestacija u Rimu za 11. februar.

 

11.januar 2012.

Problemi Evrozone:

AGENCIJE ZA PROCENU HRLE SVE DALJE

Evropski analitičar agencije „Standard i Pur“ Moric Kramer dao je prilično sumornu sliku stanja u kome će se od Nove godine naći finansijski sektor Evropske unije. On govori o “naporu“ međunarodnih rejting agencija koje su se u decembru baš potrudile i uspele da dovedu do toga da vodeće banke počnu da padaju kao prezreli plodovi. Gubitke trpe i stubovi finansijskog sveta kao što su nemačka Dojče bank, francuska Sosijete ženeral, švajcarski Kredi suis i britanski Barklej“. Pritom strada i sam imidž država. Zloglasni Mud kažnjava Belgiju, SiP Mađarsku i Sloveniju, a Fič se ograničava samo na pravljenje spiskova za „streljanje“ – u njih je već upisao šest država-kandidata kojima preti smanjenje kreditnog rejtinga.

Svojim potencijalnim žrtvama, a radi se o petnaest država Evrozone, SiP je počeo da prilazi još početkom decembra, ali se tada ograničio samo na prognoze. Perspektive svih kandidata su po oceni agencije „negativne“. A takva ocena je samo prvi korak ka snižavanju rejtinga.

Analitičari su ipak odlučili da sačekaju i vide kako će se u praksi realizovati antikrizne mere, koje su sa velikom pompom objavljene na poslednjem samitu EU. Međutim, pod lupu su stavljene i zemlje koje su u finansijskom svetu donedavno uživale veliki ugled, kao što je Nemačka. To znači da postoji mogućnost da i one budu proglašene za ne sasvim sigurne.

„Poziv na egzekuciju“ je predviđen za januar. Najneprijatnija za Evrozonu je mogućnost smanjenja rejtinga ekonomskih „lokomotiva“ Unije - Nemačke i Francuske. I u Berlinu i u Parizu to je svakako uticalo na budžet. Sa sličnim problemima bi mogao da se suoči i Evropski stabilizacioni fond. Ovo, međutim, još jednom aktualizuje predlog evropskih sindikata da posao procene preuzmu nove, javne agencije čiji će rad biti mnogo manje u funkciji interesa krupnog nadnacionalnog kapitala, a mnogo više u interesu celog društva.

 

11.januar 2012.

DALJI RAST NEZAPOSLENOSTI U EVROPSKOJ UNIJI

I pored svih napora da se kriza pobedi primenom neoliberalnih strategija, recesija i nezaposlenost u EU i dalje napreduju.

Britanski premijer Kameron najavio je godinu još težu od prethodne - ekonomski rast biće verovatno ispod jedan posto. On je upozorio da će to sa sobom doneti mnogo toga negativnog, a pre svega rast nezaposlenosti i siromaštva. Za poslednja tri meseca stopa nezaposlenosti u zemlji je sa 7,9 skočila na 8,1 posto, što znači da je pomoć na biroima rada potražilo novih 114.000 ljudi. Tako je trenutno u Britaniji više od dva i po miliona nezaposlenih, što je najveći broj u zadnjih 17 godina. Posebno je teško stanje među mladima, uzrasta između 16 i 24 godine: ne radi njih 990.000, što predstavlja stopu nezaposlenosti od 21 posto. Pogođeni su i radnici stariji od 60 godina, dok je od svih sektora najviše stradao javni, u kojem je došlo do velikih otpuštanja. Zbog svega ovoga u zemlji je registrovano više od dva miliona malih Britanaca koji žive u siromaštvu, a ukoliko se kriza nastavi ovim tempom, predviđa se da bi njihov broj mogao da dostigne 22 posto od ukupnog broja dece.

U Španiji je stanje još teže. U novu godinu ona ulazi sa četiri i po miliona nezaposlenih, što je u odnosu na 2010. povećanje od 7,8 posto. Stopa nezaposlenosti na nacionalnom nivou dostigla je gotovo 22 posto, dok je kod mladih ona dosegla neverovatnih 46 posto! Najstrašnije je to što novi premijer Rahoj, uprkos lošim rezultatima prethodne vlade, namerava da za izlazak iz krize primeni slične, ali još restriktivnije mere. Antiradničkim vladama je izgleda teško da shvate da restrikcije nisu rešenje već deo problema.

 

10.januar 2012.

POTPISAN ISTORIJSKI SRPSKO-ITALIJANSKI PROTOKOL O SINDIKALNOJ SARADNJI

U Beogradu je krajem prošle godine potpisan Protokol o saradnji između SSSS i Saveznog nacionalnog instituta za pomoć Generalne konfederacije radnika Italije.

Potpisivanjem Protokola o saradnji naši članovi su stekli pravo da se u slučaju kada su njihova prava iz tih oblasti ugrožena, obrate nekoj od filijala Instituta – bilo u Italiji, bilo u nekoj drugoj zemlji Evropske unije u kojoj je INCA prisutna. Oni više neće biti prinuđeni da se o tome brinu sami, već će moći da računaju na pomoć vrhunskih stručnjaka. Saznanje o mogućnosti korišćenja ovakvih dodatnih usluga moglo bi u perspektivi uticati na povećanje broja naših članova.      

Institut je stvoren 1945. i od tada uspešno pomaže zaposlenima, Italijanima i građanima drugih država, u ostvarivanju njihovih prava iz oblasti rada i socijalnog osiguranja. Ima 21 regionalni, 105 opštinskih i 895 lokalnih centara u samoj Italiji, ali i 82 predstavništva u Evropi i svetu. Zapošljava gotovo 2.000 profesionalaca i ima ugovor sa 600 lekara i pravnika specijalizovanih za aktivnosti kojima se bavi.

Najveći broj intervencija vezan je za sferu rada, nezaposlenosti i penzijskog osiguranja, ali i za domen profesionalnih oboljenja i nesreća na radnom mestu, invalidnosti, materinskih odsustava i problema koji nastaju zbog statusa stranog radnika. Svaki zaposleni koji se obrati za pomoć Institutu može da računa sa dobijanjem detaljnih informacija, stručnim konsultacijama, praktičnom pomoći i proverom rezultata intervencija u tim oblastima. S obzirom na ugled i popularnost koju uživa, Institutu se svake godine za pomoć obrati više od pet miliona Italijana i 600 stranaca.

 

30.decembar 2011.

GRČKA – NOVA GODINA U ŠTRAJKU

Grci će i 2012. godinu dočekati tradicionalno – u štrajku. Grčka privremena koaliciona vlada obećala je otvaranje 150 hiljada novih radnih mesta u prvom kvartalu naredne godine i jačanje sistema socijalne zaštite, ali najavila i nove restrikcije u javnom sektoru kroz značajno smanjenje plata zaposlenih.

Zaposleni u poreskim službama napustili su juče svoje kancelarije i započeli 48-časovni štrajk kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo novim merama štednje. Oni će se vratiti na posao u januaru 2012.

Grčka privreda je već četvrtu godinu u recesiji, a nezaposlenost je dostigla rekordnih 17,5 odsto. Stvaranje novih radnih mesta više se smatra psihološkim efektom i lokalnom anestezijom, imajući u vidu da je u pitanju društveni rad gde su lokalnim vlastima data sredstva da angažuju nezaposlene radnike, od kojih i 5 hiljada starosti od 55 do 65 godina.

U Atini se sredinom januara očekuje i dolazak “trojke” (MMF-a, Evropske centralen banke i EU), koja bi trebalo da proceni da li je Grčka ispunila preduslove za dobijanje novog zajma, a što podrazumeva novu štednju i nove otkaze.

Štrajk u poreskim službama izazvao je i pravu opsadu poreskih kancelarija, pošto građani u poslednjem času pokušavaju da regulišu svoje obaveze jer su u narednoj godini predviđena povećanja fiskalnih izdataka. U Grčkoj, koja je pogođena najvećom krizom posle Drugog svetskog rata, gotovo da nije bilo radnog mesta ili sektora gde se nije štrajkovalo, čime su nastojali da izraze svoje nezadovoljstvo zbog drastičnih mera koje će im još više pogoršati ionako loš položaj.

 

23.decembar 2011.

FIČ SMANJUJE KREDITNE REJTINGE

Međunarodna agencija za kreditne rejtinge Fič ne prestaje da ljuti zemlje članice Evropske unije. Pod svoju lupu stavila je na preispitivanje šest zemalja, među kojima je i Italija, kojoj se predviđa gubitak najvišeg rejtinga koji se kvalifikuje kao /AAA/. Pored preispitivanja boniteta Italije kao celine, preispituju se i boniteti 40 lokalnih i regionalnih vlada, među kojima su Rim, Milano i najbogatija severna oblast Lombardija. Preispituje se i 11 javnih preduzeća u koja je uvršćena i italijanska pošta.

I dok se bes ionako ojađenih građana Italije samo za trenutak sa nacionalnog preneo na međunarodni nivo, Fič je nakon odbijanja odbora Kongresa SAD da usvoji restriktivne mere štednje čime bi se premostio ogroman deficit u budžetu, najavio da bi do 2013. godine moglo doći i do smanjivanja kreditnog rejtinga Sjedinjenih Država. Po proceni te agencije, ukoliko se i u narednoj izbornoj godini ne donesu konkretne mere i poveća porez, SAD bi do kraja decenije mogla da dostigne javni dug koji premašuje 90 odsto BDP-a. Do polovine ove, nimalo lake dekade za američku privredu, Fič smatra da se mora rešiti pitanje 3,5 biliona dolara, kako bi se krhka ravnoteža ogromnog budžetskog deficita održala na nivou od 90 odsto.

 

23.decembar 2011.

Španija:

IGRE SU TU, HLEB MOZDA

Novu špansku vladu konzervativni krugovi nazivaju spasilačkom, dok sindikati i radnici vide premijera Rohoja kao tehnokratu u « vladi prijatelja i lojalista », koja svakako neće znatnije uticati na povećanje ekonomskog rasta, a još manje na otvaranje novih radnih mesta koja Španiji toliko nedostaju. Razlog za sumnju je i što se među trinaest odabranih, na ključnoj funkciji ministra ekonomije nalazi Luis de Gindos, bivši menadžer propale banke «Liman braders », čijom je propašću i otpočela svetska ekonomska kriza.

I dok se prognoze koliko će nova vlada biti uspešna u sređivanju haotične privrede razlikuju, mada se svi slažu da predstojeći period neće biti lak pogotovu za nezaposlene, mlade i penzionere, Španci su na trenutak zaboravili sumornu svakodnevicu predajući se igrama na sreću, od kojih je najpopularniji loto « El Gordo » (Debeli), koji funkcioniše po principu podele dobitka, a ne kao jedan džekpot. Ove krizne godine, igra koja postoji tačno dva veka, ima rekordni broj uplata iako su tiketi prilično skupi. Tako će srećni dobitnici moći da podele 2,52 milijarde evra. Šta će biti sa onima koji nisu ništa dobili, a i kad se potroši novac dobijen na lutriji, niko ne zna pa ni spasilačka vlada premijera Marijana Rohoja. Možda je naki odgovor, ali svakako ne pravi da je sledeće izvlačnje druge igre na sreću « El Ninjo » (Dete), 6. januara, koji će obradovati neke nove srećnike i sve tako dok traje recesija.

 

22.decembar 2011.

ŠPANIJA PRED TEŠKIM VREMENIMA

Za radnike i sindikate u Španiji budućnost nije nimalo ružičasta. Novoizabrani premijer Marijano Rahoj upozorio je da toj zemlji predstoje teška vremena i obelodanio cilj nove vlade da budžetski deficit sledeće godine smanji za 16,5 milijardi evra, odnosno svede ga na 4,4 odsto bruto društvenog proizvoda. U ovom trenutku deficit je dostigao 9,2 odsto, a prognoze privrednog rasta nisu ni malo optimističke - MMF, EU i mnogi nezavisni stručnjaci su predviđenu stopu rasta od 1,3 već sveli na skromnih 0,8 odsto. Ukupni španski dug je u prošloj godini uvećan za dodatnih 15 odsto i trenutno iznosi 706 milijardi evra.

Kriza je pogodila sektore građevinarstva i trgovine nepokretnostima, koji su dotle decenijama bili zamajac privrednog razvoja zemlje. Procenjuje se da u Španiji trenutno ima oko 700.000 neprodatih novih stambenih jedinica. Pogođen je i sektor bankarstva - u poslednje dve godine zbog krize je došlo do daljeg ukrupnjavanja banaka, pa se njihov broj sa 45 smanjio na 20. I industrija nekadašnje osme ekonomske sile sveta prolazi kroz velike teškoće.

Sva ova pomeranja moraće da se odraze i na tržište rada. Stopa nezaposlenosti već je dostigla nivo od 23 odsto, pri čemu je među mlađim od 25 godina ona dostigla 46 odsto. Premijer je, doduše, najavio da će nivo penzija ponovo moći da se prilagođava rastu troškova života, ali da će svi drugi vidovi državnih troškova biti ponovo razmotreni. Tako da, osim u snagama bezbednosti i osnovnim javnim službama, radna mesta u državnoj službi koja zbog penzionisanja ostanu upražnjena, neće biti ponovo popunjavana.

Problem je što u slučaju potrebe Fond za pomoć zemljama EU pogođenim krizom jednostavno neće biti dovoljan da Španiju izvuče. Ona mora da osmisli sopstveni program spasavanja. Premijer je napomenuo da je glavnom španskom savezu poslodavaca i sindikatima ostavio da do sredine januara predlože reforme, a da će vlada, ako oni to ne učine, biti prinuđena da primeni svoj plan oporavka. Sigurno restriktivan i anti-radnički.

 

22.decembar 2011.

NASTAVAK SOCIJALNIH NEMIRA U FRANCUSKOJ

Postavši meta zloglasnih privatnih agencija za procenu i priterana uza zid, vlada predsednika Sarkozija nastavlja sa restrikcijama. Novi paket mera, nastao kao proizvod zajedničkog rada njegove vlade, Međunarodnog monetarnog fonda i Evropske centralne banke, predviđa pomeranje starosnog minimuma za odlazak u penziju sa 60 na 62 godine i smanjenje plate državnih službenika. Zato je zemlja ovih dana potresena novim nemirima kojima se teško nazire kraj.

Kao odgovor na svojevrsnu provokaciju predsednika, koga sledeće godine očekuju izbori sa krajnje neizvesnim ishodom i koji se svojski trudi da pre mogućeg odlaska sa scene iza sebe ostavi uzornu, liberalno ustrojenu državu, sindikati su organizovali svojevrsnu blokadu zemlje. Paralisani su glavni aerodromi, železnički i drumski prevoz. Nepregledne kolone kamiona (kamiondžije su se, takođe, priključile protestu) sporom vožnjom ometaju normalno obavljanje saobraćaja. Zatvoren je veliki broj (više od 3.500) benzinskih stanica.

Protest su se pridružili i studenti koji su izašli na ulice i zahtevaju promenu vladine politike čiji cilj više ne sme biti sužavanje prava zaposenih, nego sankcionisanje i regulisanje finasijskog sektora. U Nanteru kraj Pariza, gde je 1968. počeo sveevropski studentski bunt, studenti su se opet našli na meti policajaca koji su ih napali pendrecima, koristeći obilato suzavac i gumene metke. Oko tri stotine mladih je uhapšeno, a mnogo ih je povređeno. Veliki broj studenata protestovao je i u Bordou, na jugu zemlje.

 

20.decembar 2011.

Saopštenje Evropske konfederacije sindikata (EKS)

KRIZA ĆE PROĆI TEK KADA SE OKONČA SA ŠPEKULACIJAMA

Saopštenje sa ovim naslovom EKS je izdala u vreme održavanja evropskog samita na kome se odlučivalo o budućnosti evra i evropske ekonomije u celini. Organizacija u kojoj SSSS već duže vreme ima status posmatrača oštro komentariše restriktivne mere vlada koje vode u recesiju i zalažu se za neku vrstunovog društvenog ugovora koji će garantovati rast i nova radna mesta.

U saopštenju se dodaje da se deficiti ne mogu izlečiti uništavanjem ekonomije, niti se novi polet u privredi može temeljiti na reformama zasnovanim na smanjenju izdataka za socijalu, povećanju konkurentnosti oslonjenom pre svega na smanjenje plata, marginalizacijom procesa kolektivnog pregovaranja i umanjenjem uloge sindikata. Saopštenje su lično potpisali predsednici i generalni sekretari najvećih evropskih centrala: francuskih CGT i CFDT, španskih Radničkih komisija i UGT-a, nemačkog DGB-a, italijanskog CGIL-a, i belgijskih CSC-a i FGTB-a. Svesni da mnoge države EU imaju problema sa finansijama, oni upozoravaju na mogućnost lančane reakcije koja bi evropsku ekonomiju mogla da  baci u višegodišnju recesiju. Otuda i zahtev da se problem finasiranja država trajno reši.

Preokret u pravcu restriktivne ekonomske politike primetan je, po njima, od sednice Evropskog saveta održane u maju 2010-te. On se odigrao pod firmom vraćanja poverenja finasijera u nacionalne privrede, a pratila ga je obaveza država da se zadužuju samo kod privatnih banaka, „po razumnim kamatama“. Evropska komisija i Evropska centralna banka su sledile ove odluke, a sve se završilo katastrofalno: raspirivanjem budžetskih kriza, zaustavljanjem rasta, novim otkazima, padom kvaliteta obrazovanja i zdravstva, sužavanjem socijalne zaštite... što nije moglo a da se ne odrazi na veću učestalost nesigurnih oblika zapošljavanja, rast nejednakosti i siromaštva i slabljenje društvene kohezije.

Na delu je ukidanje velikog društvenog pakta koji je u vremenima posle Drugog svetskog rata omogućio stvaranje država blagostanja i pripremio nastanak same Evropske unije. Aludirajući napostavljanje premijera Grčke i Italije, evropski sindikati kažu da nije vreme za tehnokratske vlade, nego za jačanje ekonomske i socijalne demokratije, kao i za veće učešće građana u procesima odlučivanja.

 

17.decembar 2011.

DELEGACIJA SSSS U STUDIJSKOJ POSETI BRISELU

Delegacija SSSS boravila je od 6. do 9. decembra u studijskoj poseti Briselu tokom koje je učestvovala na seminaru o „Evropskoj integraciji sa fokusom na evropsko tržište rada i evropski socijalni dijalog“.

Domaćini i organizatori seminara bili su Savez hrišćanskih sindikata Belgije (ACV/CSC) i Generalna konfederacija liberalnih sindikata Belgije (CGSLB). Finansijsku podršku realizaciji seminara obezbedilo je Ministarstvo rada Belgije, odnosno Sektor za rad, zapošljavanje i socijalno pregovaranje.

Dvodnevni seminar održan u sedištu CGSLB bio je prilika da se sindikalni predstavnici grana i teritorije bliže upoznaju sa evropskom strategijom zapošljavanja i njenom primenom u Belgiji (Europe 2020),  evropskim socijalnim dijalogom, socijalnim fondovima kao instrumentima EU u borbi protiv siromaštva, a za stimulisanje socijalnog uključenja „ranjivih kategorija“ zaposlenih i pravnim dostignućima EU (Acquis communautaires).

Imajući u vidu strateško opredeljenje naše zemlje za priključenje Evropskoj uniji, seminar je od posebnog značaja za sindikat i njegovo funkcionisanje u procesu integracija. Nova saznanja i razmena iskustava među sindikatima Belgije i Srbije otvorila su nova polja aktivne saradnje na jačanju evropskog socijalnog modela i evropskog socijalnog dijaloga. Solidarnost i povezivanje sindikata u Evropi danas su više nego potrebni i predstavljaju obostrani interes - zajednički je zaključak i poruka seminara održanog u Briselu.

 

16.decembar 2011.

Ćorsokaci liberalizacije

USPORAVANJE BRAZILSKOG PRIVREDNOG RAZVOJA

Odlazak sa prededničke funkcije Ignasija Lule da Silve (inače bivšeg sindikalca) i dolazak na to mesto njegove partijske koleginice Dilme Rusef, nije mogao da ostane bez posledica: iako su  oboje iz Radničke partije činjenica je da nova predsednica vodi politiku koja se u određenoj meri razlikuje od politike njenog slavnog prethodnika. To izaziva reakciju brazilskih sindikalnih centrala koje oslanjajući se na najnovije podatke kritikuju ekonomsku koncepciju nove vlade koji je zemlji obezbedio rast od svega 2,8%. Vlada je naime, uticala na Centralnu banku da poveća kamatne stope i domaćim preduzećima oteža uslove kreditiranja, da bi zatim dodatno liberalizovala uvoz. Sindikalci predviđaju da će do kraja godine samo zbog ove zadnje mere biti izgubljeno oko 2 miliona radnih mesta. Oni nikako ne pristaju na vladino objašnjenje koje krivicu za trenutno stanje prebacuje na svetsku ekonomsku krizu.

Vlada po njima nikako nije smela da preduzme merehlađenja zahuktale brazilske ekonomije (tako nešto je savetovao bivši direktor MMF-a Stros Kan), posebno sada kada se oseća približavanje novog kriznog talasa. Ona je morala da gleda kako da smanji troškove energije, spusti kamate i poveća investicije u infrastrukturu. Njen primarni cilj je moralo da bude povećanje produktivnosti. Pomenuto usporavanje rasta moraće da se negativno odrazi na očuvanje starih i otvaranje novih radnih mesta. Politika favorizovanja brazilske industrije (slična onoj koja je doskoro vođena) sigurno bi dala bolje rezultate.

Ironija je da su u istom periodu brazilske banke, zahvaljujući politici visokih kamatnih stopa, zabeležile rast profita od 41% u odnosu na isti trimestar prošle godine, zbog čega je sektor bankarstva postao najprofitabilniji deo brazilske ekonomije! Paralelno se odvijao proces postepenog usporavanja građevinskih aktivnosti: zbog mera budžetske štednje ova grana koja je u prethodnom periodu doživela pravi bum, prolazi sada kroz svojevrsnu krizu (pad od 13,5% u odnosu na isti period prošle godine). I što je najgore predviđa se dalji pad od 6,9%, a radi se o sektoru koji stvara 5% brazilskog bruto društvenog proizvoda i zapošljava 8% stanovništva.

 

15.decembar 2011.

GENERALNI ŠTRAJK U ITALIJI ZBOG NOVIH USLOVA PENZIONISANJA

U ponedeljak 12. decembra milioni italijanskih radnika su na poziv najvećih sindikalnih centrala CGIL, CISL i UIL paralisali privredni život zemlje. Štrajk je trajao tri sata i dopunjen je brojnim uličnim manifestacijama na kojima se protestovalo protiv odluka vlade da se produži radni vek zaposlenih, zamrznu određene beneficije i nametne novi porez na nekretnine. Kako bi se pritisak na vlast povećao metalski i štamparski radnici su zaustavili proizvodnju tokom osam sati, a radnici u transportu najavili svoj protest protiv privatizacije javnih službi za danas i sutra.

 „Paket koji su napravili Međunarodni monetarni fond (MMF) i Centralna evropska banka (CEB) predviđa da se tokom 2012. godine radni staž muškaraca produži do 42-ge, a žena do 41-ve godine. U penziju neće moći da se ode pre navršene 62-ge (za muškarce) i 60-te (za žene), pri čemu je cilj da se do 2018-te starosna granica za oba pola produži do 66-te godina!.

Umesto vladinog planaporeskog prilagođavanja“, čiju bi težinu osetili pre svega radnici i penzioneri, sindikati predlažu svoj u kome prioritet zauzima privredni razvoj praćen otvaranjem novih radnih mesta“. Novog premijera Montija koga su svetske finasijske strukture Italiji prosto nametnule oni optužuju za sukob interesa: godinama je bio na platnom spisku bankeGoldman Saks umešane u skandal sa hipotekarnim kreditima. Možda je iskustvo iz prošlosti i inspirisalo njegovu odluku da sredstva iz budžeta namenjena socijalnoj sferi (31 milion evra) preusmeri - u vidu nekakvepomoći“ - bankama.  

Generalni sekretar CGIL Suzana Kamuso je Montijevu priču ostrogosti i  rastu nazvala farsom. Dodajući da će se o strogosti moći govoriti tek onda kada pod udar poreskih organa budu dospeli ne oni sa najmanjim primanjima, nego oni koji plaćanje poreza izbegavaju, ona je vladinu koncepciju beskrajnih restrikcija nazvala potpuno pogrešnom“.

 

15.decembar 2011.

PRIPADNICI POKRETAOKUPIRAJMO VOL STRIT

BLOKIRALI LUKE NA ZAPADNOJ OBALI SAD

U najnovijoj akciji blokirane su najveće američke luke, od Long Biča, San Dijega i Oklanda na jugu, preko Portlanda i Sijetla, sve do Ankoridža na Aljasci. Slične vesti, međutim, stižu i iz drugih krajeva zemlje: Hjustona pa čak i Vankuvera, gde su se kanadski radnici solidarisali sa svojim američkim kolegama.

U Oklandu su protesti počeli rano ujutru kada je velika masa ljudi krenula gradom skandirajući: „Čije su ulice? Naše! Čije su luke? Naše!“. Luka je blokirana u vreme kada su radnici iz jutarnje smene zamenjivali one iz noćne. I pored jakih policijskih snaga uprava je jednostavno bila prinuđena da to učini zbognedostatka normalnih uslova za rad“.

U Long Biču se na meti demonstranata našao terminal koji je u vlasništvu zloglasne bankeGoldman Saks“, jednog od glavnih kreatora finasijskog kraha koji je ceo svet gurnuo u krizu. I pored jake kiše gnevni ljudi su uspeli da nekoliko sati blokiraju taj deo luke. Povukli su se tek posle napada policije i hapšenja.

U San Dijegu blokirana je ulica koja vodi do luke. Policija je u napadu koristila pendreke i suzavac.

Ovo je samo mali segment pokreta koji postaje sve masovniji i pod sloganomMi smo onih 99%“ svaki dan širom zemlje organizuje nove akcije protesta. Uživajući podršku sindikata on je sebi za cilj postavio promenu aktuelne američke politike koja je decenijama bez obzira na to koja je stranka bila na vlasti sprečavala sistemske promene koje bi sa zemlje skinule etiketu tvrđave ultraliberalizma i unele novine uamerički socijalni model“ - simbol razgradnje svega socijalnog.

 

5.decembar 2011.

POLICIJA DEMONSTRIRALA ULICAMA SIDNEJA

PROTIV LIBERALNOG ZAKONA O PENZIJAMA

Više od 10.000 pripadnika policije izašlo je na ulice najvećeg australijskog grada kako bi izrazili protest protiv projekta zakona kojim se predviđa smanjenje invalidskih penzija. Policajci nastradali na dužnosti bili bi tako stavljeni u znatno nepovoljniji položaj. A uslovi zaštite na radu sve su slabiji, broj policajaca sve manji, trening sve slabiji, što sve utiče na veću izloženost opasnostima i češće povrede na radu. 

Pored zahteva vezanih za invalidske penzije, sindikat će pokušati da izdejstvuje i povlačenje odluke o prevremenom odlasku u penziju (uz nadoknadu) određenog broja operativaca. On je najavio širenje protesta i redukciju usluga, tako da će se intervenisati samo u hitnim slučajevima i kada su u pitanju životi građana.

Policajci su demonstrirali u uniformama, ali bez oružja. Njihov nastup je organizovan uprkos izričitoj zabrani pretpostavljenih i vlade.

 

4.decembar 2011.

VELIKI USPEH ČILEANSKIH STUDENATA I SINDIKATA

Čileanski parlament je odbacio vladin predlog budžeta za 2012. zbog toga što je suviše restriktivan u sferi obrazovanja i time dao za pravo stotinama hiljada studenata i građana koji su danima štrajkovali i demonstrirali tražeći da prosveta dobije mesto koje zaslužuje. Predlog je odbijen posle dvanaestočasovne sednice – protiv je glasalo 58 poslanika, a za 54.

Učesnici protesta su tražili da obrazovanje mnogo više nego do sada bude u nadležnosti države, da bude kvalitetno i besplatno. Vlada je ponudila predlog po kojem bi država pokrivala samo 60 odsto troškova studiranja, dok bi lično učešće iznosilo 40 odsto. Opozicija je predlagala pokriće u visini od 70 odsto, a studenti su oba predloga odbacili. Veliki deo čileanskog društva podržao je zahteve koji su se proteklih meseci čuli na ulicama. Bilo je i mišljenja da bi najbolje bilo napraviti komisiju mešovitog sastava, jer bi tako problem bio rešen na najbrži i najpravedniji način.

Zbivanja u toj zemlji, u kojoj još ima dekana koji su bili funkcioneri diktatorskog Pinočeovog režima i u kojoj su ultraliberalne vlade godinama pokušavale sve kako bi obrazovanje (posebno više) u što većoj meri privatizovale, pokazala su da uspeh može da ima samo socijalni dijalog koji iza sebe ima istinsku snagu spremnu da se pokaže u praksi.

 

2.decembar 2011.

NAJVEĆI ŠTRAJK U BRITANIJI U POSLEDNJIH 30 GODINA

Veliku Britaniju pogodio je talas nezadovoljstva . Odmah po objavljivanju vlade da se za narednu godinu predviđa skroman rast manji od jedan odsto, te da će se povećati doprinos za penziono osiguranje koji se izdvaja iz zarade, a godine starosti za penzionisanje na 67, pet najvećih sindikata javnih službi, predvođenih UNISONOM stupilo je u štrajk.

Predstavnici sindikata pozvali su svoje članove i zaposlene na protesne marševe širom zemlje. Oko 60 odsto škola ne radi, dok je u 15 odsto skraćena nastava. Otežan je transport, rad sudova i biblioteka, pružanje zdravstvenih usluga, a na aerodromima kasne letovi.

Ujedno, ovo je najveći štrajk u Velikoj Britaniji nakon ”zime nezadovoljstva” 1979. godine koja je najavila dolazak premijerke Margaret Tačer. Aktuelni premijer Dejvid Kamerun izjavio je da ne želi štrajkove, da želi škole koje rade, a aerodromi besprekorno funkcionišu. Jednostavno, mora da se štedi i popuni rupa u bužetu nastala usled debalansa prihoda i rashoda.

Na poziv premijera i ministra finansija da se urazume i da ne slede projekte koji dovode u pitanje kredibilitet zemlje, radnici i sindikati odgovaraju da ih je razumevanje i dovelo do zamrzavanja zarada, najave otkaza i  produženja godina života za odlazak u penziju.

 

2.decembar 2011.

GENERALNI ŠTRAJK U GRČKOJ

Nakon što je formirana samo pre tri nedelje, nova vlada Lukasa Papademosa suočila se sa generalnim štrajkom. Štrajk su organizovali grčki sindikti GSEE i ADEDI zbog najave prinudne naplate poreza, koja se vezuje za naplatu struje. Neizmirivanje poreskih obaveza povlači isključenje struje, što je posebno razbesnelo Grke.

Dok premijer najavljuje ubrzavanje reformi kako bi se bolan period što pre prevazišao, sindikati smatraju  da teškoće za radnike tek dolaze i da se sa svakom novom tranšom kredita svet rada nalazi u lošijem položaju. To potvrđuju najave novih otpuštanja i smanjivanje zarada zaposlenih u javnom sektoru.

 

2.decembar 2011.

BUGARSKI ŽELEZNIČARI U ŠTRAJKU

Zaposleni na železnici u Bugarskoj ušli su u štrajk koji će trajati svaki dan do 16 časova dok se ne ispune zahtevi. Razlog je otpuštanje 2.000 zaposlenih i ukidanje brojnih nerentabilnih linija. Prema izjavama predstavnika Sindikata železničara, u okviru centrale KNSB zaustavljeno je sedamdeset odsto vozova. Stoga je uprava železnice uvela novi red vožnje za teretne vozove – posle 16 časova i tokom noći.

 

25. novembar 2011.

BORBA ITALIJANA ZA VODU MIMO NALOGA EU

U subotu će rimske ulice ponovo biti preplavljene demonstrantima koji će ovaj put pokušati da odbrane jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na vodu.

Letos je, naime, sproveden referendum na kojem su Italijani velikom većinom odlučili da ne dopuste privatizaciju vodosnabdevanja. Evropska unija je, međutim, zatražila od italijanske vlade da rezultate svenarodnog izjašnjavanja ne uvaži. Italijanska vlada je na to pristala, donoseći po hitnom postupku takozvani „Zakon o stabilizaciji“, kojim se zbog obaveza preuzetih na evropskom nivou, nalaže privatizacija javne svojine na komunalnom nivou. Na taj način je vlada pokušala da vitalne interese građana otvoreno podredi interesima velikih kompanija koje su u mnogim zemljama sveta već uspostavile monopol na vodu i postale svojevrsni „gospodari života i smrti.   

Sindikati i organizacije građanskog društva sada se bore da kao neustavan obore zakon koji, negirajući volju naroda, očigledno udara u same temelje demokratije. Tim pre što se procenjuje da je više od četiri miliona građana delilo letke koji su pozivali na referendum i referendumsko „ne“ i što je njih 27 miliona glasalo u skladu sa tom preporukom. Ovaj put, međutim, neće kao obično biti u pitanju kampanja građanske neposlušnosti, već će se oni upravo pozivati na svoj Ustav. Velika većina je odlučna da ne dopusti „privatizaciju“ svojih glasova i bude svedena na marionete multinacionalnih kompanija i briselske birokratije.

Sva dosadašnja iskustva govore da su privatizacije vodnih resursa bile neuspešne ili predstavljale pretnju po zdravlje i slobodu naroda. Bolivija je bila prinuđena da protera kompanije koje su pod svoju kontrolu stavile ovo osnovno dobro i stanovnike pretvorile u neku vrstu taoca, dok je u zemljama u kojima su privatizacije „uspele“ cena vode povećavana, a kvalitet smanjivan. Vlasnici gledaju samo na to da izvuku profit, pa se malo brinu za održavanje i nove investicije. Uz to se trude da otpuste sve „viškove“ zaposlenih.

Posle svega, nije nikakvo čudo da su italijanski radnici i građani odlučni da konačno stave branu ekspanziji ultraliberalizma koji, odlazeći sa istorijske scene, i dalje gleda da ukloni sve elemente socijalne države.

 

25. novembar 2011.

NOVA HAPŠENJA SINDIKALACA U GRČKOJ

Specijalne jedinice policije upale su u zgradu direkcije Elektroprivrede Grčke (DEI), koju su pre četiri dana zauzeli sindikalisti, i uhapsile 15 sindikalista, uključujući i predsednika sindikata.

Sindikalisti su izveli tu akciju kako bi protestovali protiv odluke grčke vlade da se novi porez na kuće i stanove prosleđuje preko uplatnica DEI, a neposlušni građani kažnjavaju isključenjem struje. Policija se pozvala na kršenje člana zakona koji zabranjuje ometanje rada javnih službi. Suđenje je odloženo do 30. novembra, a svi uhapšeni su do tada pušteni na slobodu.

Novi porez na kuće i stanove koji su Grci popularno nazvali „harač“, predmet je diskusija i osuda. Nije izostalo ni kritičko mišljenje Zaštitinika građana koji je osudio isključenja struje vezana za neizvršavanje poreskih obaveza.

U Grčkoj sve veći broj pristalica stiče pokret „Neću da plaćam“. Organizovani vrlo fleksibilno, putem interneta, njegovi članovi pokušavaju (i u dobroj meri uspevaju) da Grcima približe ideju kako normalni građani nisu dužni da plaćaju troškove izlaska iz krize za koju nisu krivi oni nego bogati i moćni. Nedavno su na mnogim mestima organizovali i spaljivanje uplatnica Elektroprivrede na kojima je bio i iznos poreza.

Uplašena razmerama protesta, grčka vlada je objavila da će odluka o ovakvom vidu oporezivanja biti donekle izmenjena i da će oni koji dokažu da porez ne mogu da plate dobiti određene olakšice.

Situacija se, međutim, ne smiruje. Novi sukobi mogli bi da izbiju zbog odluke ministra ekonomije da novembarske plate u jedanaest najvećih javnih preduzeća smanji za 25 odsto u odnosu na oktobarske. Ministar je spreman i da u 2012. uđe sa smanjenjem od 35 odsto u odnosu na 2010. Znajući Grke ne treba sumnjati da će nastupajuća zima biti vruća.

 

24. novembar 2011.

PORTUGALSKI SINDIKATI STUPAJU DANAS U GENERALNI ŠTRAJK

Stari rivali na portugalskoj sindikalnoj sceni, CGTP i UGT, ujedinili su se u otporu vladi koju optužuju za nekritičku poslušnost organima Evropske unije, Evropskoj centralnoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu. Sindikati su uvereni da vladina politika zemlju vodi u „lišavanja, recesiju i siromaštvo“, a u krajnjoj liniji u povećanje zaduženosti i sve veću zavisnost od inostranstva.

Pored ukidanja (i to najmanje tokom sledeće dve godine) 13. i 14. plate državnim službenicima, penzionerima i svima ostalima čije plate prelaze 1.000 evra, vlada je najavila i generalno smanjenje plata za pet do 30 odsto, produženje radnog dana za pola sata i umanjenje božićnog dodatka za 50 odsto.

Kontrolori EU predviđaju se da će stroga primena restriktivnih mera, diktiranih sa strane, u 2012. dovesti do pada društvenog bruto proizvoda za više od četiri odsto. Stoga sindikati i tvrde da „ono što vlada naziva jačanjem konkurentnosti i rastom, mi nazivamo agresijom i društvenim nazadovanjem“. Odgovor radničkih organizacija mora biti u skladu sa tim - otpor svim silama neoliberalnoj politici, kako u Portugaliji, tako i u Evropi i svetu.

Umesto da se raduju novoj tranši „pomoći“ u iznosu od osam milijardi evra, sindikati pozivaju na definisanje nove politike koja će uvažiti domaće tržište i mesto radnika u društvu, akcenat staviti na povećanje produktivnosti i založiti se za ostvarenje alternativnog ekonomskog modela, utemeljenog na modernizaciji preduzeća, razvoju, stalnosti radnih mesta i pravednijoj raspodeli dobiti.

 

23. novembar 2011.

UPRAVA FIJAT-A OTKAZALA SVE KOLEKTIVNE UGOVORE

Posle izlaska FIJAT-a iz Udruženja poslodavaca uprava najvećeg italijanskog prizvođača automobila odlučila se i na otkazivanje svih važećih kolektivnih ugovora. Ova mera koja bi trebalo da stupi na snagu 1. januara 2012. je među sindikalistima i zaposlenima izazvala talas nezadovoljstva. Nije pomoglo ni uveravanje rukovodstva da će se u najskorijoj budućnosti pristupiti sklapanju novih ugovora koji će biti slični ili čak bolji od prethodnih.

Sindikati zahtevaju da se što pre sedne za pregovarački sto i dođe do sporazuma koji će sačuvati dostignuća višedecenijske borbe radnika, ukloniti razlike koje postoje između minimalne plate u različitim delovima sistema i povećati njen iznos. Traži se i unapređenje sistema nagrađivanja za povećanje produktivnosti, napredovanja u karijeri, informisanja i dogovaranja. Za sindikate je od velike važnosti i dogovor oko novih investicija i zapošljavanja.

Sigurno je da će čitava italijanska javnost s pažnjom pratiti razvoj događaj u automobilskom gigantu. Pitanje je koliko će i najveći sindikat metalaca FIOM, inače član Generalne italijanske konfederacije radnika (CGIL) koji se dosad distancirao od nepovoljnih kolektivnih ugovora, moći ostati izolovan od fabričke stvarnosti. Italijanski Zakon o radu nalaže da u savetima zaposlenih u preduzeću, koji su važan organ indistrijske demokratije, mogu sedeti samo predstavnici sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor. FIOM će morati da se odluči da li će nastaviti da bojkotuje druge „oportunističke“ sindikate i potpisivanje novog kolektivnog ugovora ili će s njima, u interesu zaposlenih, pokušati da nađe zajednički jezik.

 

22. novembar 2011.

FRANCUSKA DOPRINOSI SOCIJALNOM DIJALOGU U SRBIJI

Institut za međunarodnu socijalnu saradnju Francuske (ICOSI) i Konfederacija sindikata Francuske, Radnička snaga (FO), uz finansijsku podršku Ministarstva rada, zapošljavanja i zdravlja Francuske, započeo je realizaciju pilot-projekta u Srbiji radi jačanja socijalnog dijaloga i osposobljavanja sindikata da aktivnije učestvuju u socijalnom dijalogu u kontekstu pristupanja Evropskoj uniji.

 U tom cilju, u poseti Savezu samostalnih sindikata Srbije 22-25. novembra 2011. godine borave direktor Instituta za socijalnu saradnju Arno Brej i savetnik  za evropska i međunarodna pitanja u Konfederaciji sindikata FO i tehnički savetnik Instituta, Sebastijan Dipuš.

U okviru projekta planirano je održavanje seminara za predstavnike SSSS na temu „Jačanje socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja u Srbiji u saradnji sa francuskim sindikatima i iskustva evropskog socijalnog dijaloga“.

Tokom boravka u Beogradu, gosti iz Francuske će se sastati s rukovodstvom Saveza, a posetiće i Ministarstvo rada i socijalne politike i Socijalno-ekonomski savet Republike Srbije.

 

16. novembar 2011.

SAD: OKUPACIJOM PROTIV OKUPATORA

Izgleda da je američkoj administraciji dojadilo da više toleriše demonstrante, koji pod parolom “Nas je 99 odsto” i “Okupirajmo Vol strit” mesecima protestuju i zauzimaju zelene površine i parkove u gotovo svim većim gradovima SAD.

Nakon obračuna policije i demonstranata u Ouklandu i Portlandu, “operacija isterivanja” iz Zukoti parka u Njujorku, gde su protesti počeli zbog socijalne nejednakosti, siromaštva, nezaposlenosti i pohlepe finansijskog kapitala, preti da uguši ovaj socijalni pokret, o kojem mediji i dalje stidljivo izveštavaju.

I dok nevoljnici i nezaposleni nastoje da očuvaju svoje pozicije, grad Njujork i njegova policija razmišlja kako da bez upotrebe prekomerne sile reši pitanje “raščišćavanja javnih površina u interesu zdravlja građana”, kako se navodi u pismu gradonačelnika i vlasnika parka.

Zabrana ponovnog montiranja šatora, unošenja ležaljki i vreća za spavanje najupornijih protestanata preti da ugrozi “američku jesen”, jer je malo verovatno da će bez obzira na socijalno nezadovoljstvo i nagomilan bes učesnici višemesečnih okupljanja izdržati i početak zime.

 

16. novembar 2011.

GRČKA: SINDIKATI SU NEZADOVOLJNI NOVIM PREMIJEROM

Grčki parlament danas treba da glasa o poverenju novoj vladi. Po procenama analitičara, očekuje se da će premijer Lukas Papadimos dobiti većinu glasova pošto njegov koalicioni kabinet, nastao pod pritiskom EU, podržavaju dve vodeće stranke u zemlji - PASOK i opoziciona Nova demokratija.

Koaliciona vlada sada bije bitku da dobije novu tranšu kredita od osam milijardi evra do sredine decembra, jer u protivnom neće moći da ispunjava svoje finansijske obaveze . Ovo je samo deo od 80 milijardi evra koliko je Atini potrebno da u idućoj godini izbegne ekonomski kolaps.

Rigorozne mere štednje koje su preduslov za dobijanje finansijske pomoći od evropskih  finansijskih institucija i MMF-a i dalje izazivaju nezadovoljstvo sindikata koji najavljuju nove štrajkove. Sindikat zaposlenih u javnim službama (ADEDI) juče je održao tročasovnu obustavu rada u Atini i marš do zgrade parlamenta u kojoj se rasparavlja o planu mera za izlazak iz najveće krize koja je pogodila Grčku posle Drugog svetskog rata. Predsednik ADEDI-a Kostas Cikrikas izjavio je da će sindikati braniti posao u javnom i  privatnom sektoru, prenosi agencija ANA.

U Grčkoj se 17. novembra održavaju tradicionalni marševi kojima se označava godišnjica pobune protiv vojne hunte 1974. godine. Studentima će se ovaj put pridružiti i brojni radnici i ostali građani kako bi izrazili nezadovoljstvo padom standarda.

 

16. novembar 2011.

FRANCUSKI RADNICI U PETROHEMIJI I ŽELEZNIČARI ŠTRAJKUJU PROTIV RESTRIKCIJA I PRIVATIZACIJE

Štrajk je izazvan najavama novih budžetskih restrikcija i „strukturnih prilagođavanja“ koja bi trebalo da nadmaše, kako se rečito izrazio predsednik vlade Fijon, „sve do sada viđeno od 1945.“.

Predviđena je „seča“ u vrednosti od 75 milijardi evra, uz povećanje PDV-a za 1,5 odsto, što će najviše pogoditi socijalno najslabije. Posebno stoga što je najavljeno smanjenje izdataka za socijalno osiguranje i ukidanje „pokretne skale“ koja je plate godinama automatski usklađivala sa rastom inflacije.

 Zbog štrajka je saobraćala samo trećina super-brzih vozova, dok su u klasičnom železničkom saobraćaju radnici uspeli da zaustave 40 odsto kompozicija. A sve je počelo najavama Evropske komisije koja je dala zeleno svetlo za privatizaciju železnica - kao da je javna svojina, a ne krupni privatni kapital, kriva za krizu koja i dalje besni širom kontinenta i sveta. Sednica na kojoj bi se podrobnije raspravljalo o rasprodaji dobara koja su generacije Evropljana decenijama stvarale trebalo bi da ovih dana bude održana u Briselu.

Kapije je zatvorila i polovina francuskih rafinerija, u kojima su zaposleni štrajkovali ne samo zbog najavljenih restrikcija, nego i zbog Sarkozijevog zakona o penzijskom osiguranju kojim je penzionisanje predviđeno u 65. godini, a ne kao do sada u 62. godini života. Ovaj zakon je usvojen i pored protivljenja svih sindikalnih centrala koje su  se tim povodom prvi put ujedinile u jednoj zajedničkoj akciji.

Opšte je mišljenje sindikalaca da se radi o svesnoj provokaciji vlasti koja i dalje uverava Francuze da se kriza može zaustaviti restriktivnim, a ne podsticajnim merama. S obzirom na to da sve ukazuje na početak nove recesije, radnički prestavnici su građane pozvali na otpor ovoj politici koja zemlju očigledno vodi u ćorsokak.

 

15. novembar 2011.

ŠTRAJK PARALISAO ŽELEZNIČKI SAOBRAĆAJ U PORTUGALIJI

Protestujući protiv politike daljeg stezanja kaiša radnici su uspeli da železnički saobraćaj u zemlji i metro u prestonici gotovo sasvim zaustave. Ovom akcijom oni su želeli da izraze protivljenje politici smanjenja plata,  produžavanja (za pola sata) radnog vremena, ukidanja određenog broja neophodnih linija i zatvaranja velikog broja radnih mesta.

Sve ovo je samo uvod u generalni štrajk koji je predviđen za 24. novembar. Generalna konfederacija portugalskih radnika (CGTP) sa ogorčenjem ukazuje na činjenicu da predlog novog budžeta zemlju vodi u još veće siromaštvo. Jer kako može, pitaju se sindikalci, biti drugačije ako će on „samo produbiti recesiju i dovesti do smanjenja plata, novih otpuštanja, smanjenja radničkih prava i još intenzivnijeg izrabljivanja“.

Portugalija se nalazi na ivici finansijskog ambisa i nije daleko od Grčke. Pitanje je koliko će, nedavno dodeljene desetine milijardi evra i kontrola MMF-a i Evropske centralne banke pod koju je zemlja stavljena, uspeti da je spasu.

 

14. novembar 2011.

VELIKE DEMONSTACIJE ENGLESKIH STUDENATA

Novi protesti izazvani su neoliberalnom politikom konzervativno-liberalne vlade predsednika Kamerona, koja je najavila znatno smanjenje izdataka za obrazovanje. Institut za poreske studije je izračunao da će za visoko obrazovanje ubuduće biti izdvajano 40 odsto manje sredstava. Ne treba zaboraviti da je prethodna vlada školarine na univerzitetima već utrostručila (sa 1.300 na 3.900 funti godišnje), a da se sada govori i o tome da bi one mogle dostići nivo od 9.000 funti!

Sindikati ocenjuju da se, s obzirom na sve veći broj nezaposlenih i smanjenje plata, visoko obrazovanje pretvara u domen rezervisan samo za bogate, čime se potpuno obesmišljava pojam države kao zajednice ustanovljene radi boljeg života svih. Oni tvrde da se iza vladinih izjava o tome da nova reforma ima za cilj „prilagođavanje novom dobu“ i stvaranje jednog novog „dinamičnog i konkurentnog sektora“, krije namera da se i obrazovanje prepusti hirovima tržišta koje će ga onda oblikovati u skladu sa interesima kapitala.

Studenti su postavili šatore u centru Londona i tako se priključili protestu mladih i radnika koji danima protestuju protiv finansijkog i ekonomskog sistema koji nastavlja da uništava zemlju. U „odgovoru“ policije „novo naselje“ je uklonjeno, a dvadesetak demonstranata uhapšeno. Odlučni u nameri da istraju u nenasilju i uvereni da je većina građana uz njih, studenti i radnici rešeni su da sa protestima nastave sve do ispunjenja svojih zahteva.

 

7. novembar 2011.

PROTEST U ITALIJI

Nekoliko desetina hiljada Italijana na protestu u Rimu tražilo je ostavku premijera Berluskonija. Iako je Berluskoni nedavno u Pralamentu preživeo i pedesetprvo glasanje poverenja Vladi, po čemu je rekorder, nezadovoljstvo građana je sve veće. Uprkos tome što je sedma ekonomija u svetu i treća u evrozoni, Italija je druga je po visini duga od 120 odsto BDP-a, a ako nastavi sa neefikasnim merama, po mišljenju analitičara, sledi joj “grčki scenario”.

Za sada premijer sindikatima i opoziciji poručuje da njegova vlada nema alternative do 2013. godine kada su redovni izbori, te da bi stvaranjem proširene vladajuće koalicije uvođenjem novih predstavnika stranaka sa centra, razočarao birače. Suprotno od stava premijera, sindikati i opozicija smatraju da je razočarenje radnika i nacije potpuno, a nezadovoljni su i neki članovi Berluskonijeve stranke, kao i lideri Evropske unije. Naime, na upravo završenom samitu najrazvijenih zemalja sveta (G20) u Kanu, premijer Italije je morao da prihvati nadzor MMF-a u sprovođenju reformi i mera štednje.

 

3. novembar 2011.

U KANU POČINJE SAMIT G20

U Kanu danas počinje dvodnevni samit Grupe 20 najbogatijih zemalja, na kojem će se raspravljati o globalnoj privredi i dužničkoj krizi u evrozoni. Od članica G20 očekuje se da dograde plan od 26. oktobra, kojim je predviđeno spašavanje evra i povećanje Evropskog fonda za finansijsku stabilnost na bilion evra, čime bi se izbegao grčki scenario za druge „posrnule zemlje“, poput Portugalije, Španije i Italije.

Samit se održava u pregrejanoj ekonomskoj, socijalnoj i političkoj atmosferi u kojoj su varnice sevale na relaciji Grčka-Nemačka, kao i nesloga među liderima oko traženja izlaska iz krize i sprečavanja bankrota Grčke. Predah nakon donošenja zajedničkog rešenja 26. oktobra je trajao samo nekoliko dana, jer je grčki premijer Papandreu uneo novi nemir najavom referenduma o ekonomskom paketu pomoći.

Dok je domaćin samita, predsednik Francuske Nikola Sarkozi upozorio Grčku da poštuje pravila evrozone, nemačka kancelarka Angela Merkel je izjavila da je stabilizacija evrozone značajnija od spašavanja jedne zemlje. Predsedavajući evrogrupe koju čine ministri finansija zone evra, Žan Klod Junker, u intervjuu za nemačku televiziju ZDF najavio je da Grčku neće držati po svaku cenu u evrozoni, jer postoji opasnost od „zaraze“ drugih zemalja, te da se trenutno radi na analizi kako bi eventualno istupanje Grčke prošlo bez veće štete po druge. U spašavanju evra oči su uprte i u Kinu, koja je najavila ulaganja u evropske hartije od vrednosti, ali za verovatno određene ustupke vezane za juan i dalji prodor kineske robe na evropsko i svetsko tržište.

Pregrejanoj atmosferi samita G20 posebno doprinosi nezadovoljstvo poreskih obveznika koji ne žele da finansiraju banke u akciji spašavanja, kao i nezadovoljni radnici i građani koji su najavili velike proteste u Kanu, a koji skoro dva meseca traju od Njujorka, preko Londona do Frankfurta. Njihovo nezadovoljstvo i bes je još veći, jer je za samit izabrano mondensko letovalište i što će se iz poreza izdvojiti i sredstva za dvodnevni boravak lidera G20 i njihovih saradnika, a da paradoks bude još veći oni će morati da snose i trošak 12.000 policajaca, koji su angažovani da obezbeđuju samit od građanskog nezadovoljstva.

 

2. novembar 2011.

GRČKE MUKE I EVROPSKE PARE

Oduševljenje zbog uspešnog završetka prošlonedeljnog evro-susreta na kome je postignut dogovor o smanjivanju spoljnog duga Grčke, sada je polako počelo da opada. Grčki premijer Jorgos Papandreu najavio je referendum za januar naredne godine na kojem bi se narod izjasnio o ekonomskim merama i evropskom ekonomskom paketu pomoći.

„To je najviši oblik demokratije i zato treba prepustiti narodu da donese konačnu odluku“, izjavio je Papandreu.

Najava premijera izazvala je pravu buru i u zemlji i u EU. Šest visokih zvaničnika PASOK-a pozvalo ga je da podnese ostavku, a mediji su ocenili da bi održavanje referenduma bilo prilično rizično. Rizik bi, možda, najbolje mogao da se objasni komentarom da ukoliko se glasa za MMF Grčka je osuđena na propast, a ukoliko se vrati na drahmu, takođe, joj se ne piše dobro, jer sama ne može da reši problem.

Sudeći po stalnim protestima poslednjih meseci, najavi novih štrajkova i sve većem nezadovoljstvu Evropskom unijom, koja stavlja u različite pozicije zemlje članice, kao i  tenzija na relaciji Grčka-Nemačka, finansijski paket pomoći bi mogao da bude odbačen.

Prema rečima političkog komentatora Kostasa Raptisa, reč je o neizbalansiranim ekonomskim odnosima unutar Evropske unije, a koja se odražava i u politici da velike zemlje u evrozoni diktiraju perifernim zemljama kako da se ponašaju, pa je sve više Grka protiv EU.

Ukoliko referendum bude pozitivan, mere štednje i otplata kredita imaće široku podršku, u suprotnom, to bi značilo i izlazak Grčke iz evrozone. Radnici i sindikati su protiv mera štednje, daljeg smanjivanja zarada i velikih otpuštanja koja idu i uz paket pomoći. Stoga vladi predstoje nove muke da razreši problem i premosti jaz između stranih kreditora i Evropske unije sa jedne strane i sopstvenih građana, koji je sve veći, dok je strpljenje dve suprotstavljenje strane sve manje.

 

1. novembar 2011.

ORBOVIĆ RAZGOVARAO SA PREDSTAVNICIMA SINDIKATA MAĐARSKE I ŠVEDSKE

Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović razgovarao je u Beogradu 28. oktobra s predstavnicima Saveza sindikata Mađarske (MSZOSZ) i LO Švedske.

U razgovoru su razmenjene informacije o aktuelnoj političkoj, ekonomskoj i socijalnoj situaciji, kao i položaju sindikata u uslovima ekonomske krize.

Neoliberalni pritisak, rastuća nezaposlenost i pogoršanje položaja radnika, kao i sve restriktivnije zakonodavstvo od sindikata traži nove izlazne strategije kako bi se njihovi zahtevi, ne samo čuli, već i bili uvaženi.

Sličnost problema sa kojima se sindikati u gotovo svim zemljama suočavaju zahteva globalni sindikalni odgovor, razmenu informacija i zajedničko delovanje na evropskom i međunarodnom planu, ocenjeno je na sastanku.

 

27. oktobar 2011.

SINDIKATI GRČKE NAJAVLJUJU NOVE PROTESTE

Lideri zemalja članica evro zone odlučili su, nakon maratonskog sastanka, da Grčkoj otpišu 50 odsto spoljnog duga. Time bi Grčka 2020. godine imala spoljni dug koji iznosi 120 odsto BDP-a, a u saradnji sa MMF-om otpočelo bi početkom 2012. godine pružanje pomoći Grčkoj u reprogramiranju 100 miliradi evra duga. U pokušaju spašavanja evropske valute, na skup je odlučeno da se poveća investiranje u Evropski fond za finansijsku stabilnost (EFFS) na bilion evra, što je više nego duplo u odnosu na 440 milijardi sa koliko je Fond raspolagao. 

Ova dobra vest uklonila je sumnju da je postizanje dogovora kada su finansije u pitanju na nivou EU nemoguće i donela olakšanje vladi Jorgosa Papandreua. Međutim, otpisivanje dela duga nije olakšanje i za grčki narod i radnike. Naime, vlada je uvela nove drakonske mere štednje i faktički zakonom od 14. oktobra potpuno suspendovala kolektivne ugovore.

Generalni sekretar sindikata zaposlenih u javnim službama (ADEDI) Ilijas Iliopulos je poručio da mere neće biti primenjene, te da vladi nije mesto u Grčkoj, jer je ignorisala narodnu pobunu, koja traje mesecima.

Član Glavnog odbora Generalne konfederacije rada Grčke (GSEE) Statis Anestis je najavio permanentne proteste kako „nakazne mere kreditora-ajkula ne bi stupile na snagu“.

 

25. oktobar 2011.

Protest brazilskih sindikata zbog rasta kamatnih stopa

HOĆE LI BANKE ZAUSTAVITI RAZVOJ ZEMLJE?

Na velikom protestnom okupljanju pred Centralnom bankom, koje su najveće sindikalne centrale organizovale u Braziliji, upućene su oštre kritike rukovodstvu te finasijske institucije zbog upornog insistiranja na kamatnoj stopi koja je nekoliko puta veća nego u drugim zemljama BRIK (grupi koja okuplja Kinu, Rusiju, Indiju i Brazil). Konstatovano je da se ta banka pretvorila u zaštitnika špekulantskog kapitala i da će njena politika neizbežno dovesti do pada proizvodnje, produktivnosti i zaposlenosti čime će biti ugrožen razvoj zemlje u celini. Sindikati tvrde da će samo obaranje kamatne stope moći da ojača unutrašnje tržište i nacionalnu industriju,  poveća stopu zaposlenosti i nivo zarada. Banka je optužena da vodi monetarističku politiku, potpuno nazavisnu od volje naroda i politike vlade.

Cela zemlja pamti period vladavine bivšeg predsednika Ignasija Lule, čija je politika zemlju izbavila iz nerazvijenosti i uspela da je kroz krizu provede sa stopama rasta koje su se na godišnjem nivou kretale između pet i 10 odsto. Dolazak na vlast predsednice Rusef, pored rasta kamatne stope, obeležilo je i smanjenje budžeta i ograničenje kreditiranja realne ekonomije, sve u cilju usporavanja „zabrinjavajućeg, preteranog rasta privrede“. Sve to učinjeno je i pored negativnih posledica koje su takve mere imale u EU, SAD i Japanu.

Sindikat je objavio manifest „Za Brazil sa niskim kamatama – za veću prizvodnju i zaposlenost“. U njemu se navodi alarmantan podatak da je u ovoj godini bankama dato 80 puta više sredstva nego za reformu obrazovanja koja je zalog budućeg ubrzanog razvoja zemlje. 

Ovakva politika nije mogla da ostane bez negativnih posledica: industrijska proizvodnja u avgustu je zabeležila pad od 0,2, trgovina na veliko od 0,4 osto, dok je  BDP bio za 0,53 odsto niži od julskog. Postoji realna opasnost da bi u 2011. on mogao da bude 2,7 osto, a u 2013. čak ispod nule.

Radi zaustavljanja ovih negativnih trendova i „sprečavanja birokrata da s našim životima rade što im je volja“, sindikati su pozvali na generalni štrajk.

 

25. oktobar 2011.

REJTING KOMPANIJE SNOSE KRIVICU ZA RASPIRIVANJE DUŽNIČKE KRIZE U EU

Rasprave i sastanci na najvišem nivou u Evropskoj uniji oko suzbijanja efekata ekonomske krize, pomoćiposrnulim“ članicama, a uglavnom, spašavanju evra - ne prestaju. Umesto da preispita zašto su se evropske finansijske institucije pridružile spekulativnom kapitalu sve do njegovog kraha i zašto sunegovale dozu neiskrenosti u kontaktima sa čelnicima EU, za novonastalu situaciju i dalje opadanje kreditnog rejtinga zemalja i banaka Brisel je optužio rejting kuće.

Standard“,„Mudiz iFič“, tri najznačajnije kuće za utvrđivanje rejtinga i kredibiliteta, proglašene su nepoželjnim i glavnim potpirivačima dalje dužničke krize. Ulje na vatru i odbojan stav izazvali su i najnovije ocene rejtinga Italije i Španije, koji je opao za jedno, odnosno za dva mesta.

Kako je najavio evropski sekretar za unutrašnje tržište Mišel Barnije, strane agencije za rejting ubuduće će tražiti dozvolu od Evropske agencije za uređenje rada finansijskih tržišta (ESME). Sledeći korak koji se planira početkom novembra EU bio bi suspenzija i zabrana objavljivanja ocena ovih kuća o finansijskom stanju članica evrozone koje imaju finansijske teškoće. Velika trojka, kako nazivaju ove tri rejting kuće, izrazila je žaljenje i nevericu da perjanica demokratije Evropska unija, primenjuje stari oprobani metod totalitarnih režima cenzuru.

 

24. oktobar 2011.

PROTEST U PARIZU ZAKAZAN ZA 29.OKTOBAR

Proteklog vikenda širom sveta stotine hiljada građana izrazilo je nezadovoljstvo liberalnim kapitalizmom i nezavidnom ekonomskom situacijom koja je bacila na kolena običnog čoveka. Kanadski časopis „Edbaster“, koji je svojim tekstovima od pre dva meseca i porukom čitaocima „Okupirajmo Vol strit“ pokrenuo proteste, sada je pozvao na još veća okupljanja i izražavanja protesta. Datum za akciju je 29. oktobar, a mesto Pariz kada će biti održan samit 20 najbogatijih zemalja.

Ovaj put se traži „Robin Hud“, kako su ga nazvali urednici „Edbastera“, odnosno porez od jedan odsto na sve bankarske i finansijske transakcije.

Mađarski filozof Gašpar Mikloš Tomaš ocenio je ova događanja kao pojavu nove levice, koja se sada ne rađa u fabričkim krugovima, već na univerzitetima i ulicama. On je istakao da su ideje u protestima veoma dobre, kao i ciljevi i uostalom nisu nepoznati civilizaciji koja već odavno propada, ali da je duši protesta, potrebna forma, odnosno kolektivno telo koje će se usmeriti na stvaranje neke nove vizije, a ne na spašavanje onog što se odavno nalazi na veštačkim plućima.

 

21. oktobar 2011.

SPASAVANJE FRANCUSKO-BELGIJSKE „DEKSIJA BANKE“:

U Belgiji je poslednjih dana veliku zabrinutost izazvala kriza jedne od najvećih zapadnih banaka – „Deksija banke“. I pored toga što su joj pre svega nekoliko meseci specijalizovane agencije Evropske unije dale najvišu ocenu, početkom meseca njene su akcije, posle vesti da je u posedu grčkih hartija od vrednosti, počele vrtoglavo da padaju (30 odsto za samo jedan dan). U svetlu vesti o nadolazećem drugom talasu krize, taj pad je izazvao pravi juriš štediša namerenih da spasu svoje mukotrpno stečene ušteđevine. Stanje se nije mnogo popravilo ni kad se saznalo da je udeo grčkih papira (4,8 milijardi evra) minimalan u odnosu na ukupnih 700 milijardi koliko iznosi vrednost „Deksijine“ aktive.

Zbog svega ovoga banka je počela da ima problema sa likvidnošću – druge banke sve manje su bile spremne da joj prebace bilo kakva sredstva. Time je „Deksija“ dovedena na rub bankrotstva. Problem je bar za sada rešen političkim susretom predsednika Sarkozija i kancelarke Merkel koji su od najviših finasijskih vlasti Francuske i Belgije izdejstvovali garancije u vrednosti od 90 milijardi evra i tako spasili banku. Reč je o sumi koja je približne visine Grcima odobrena tek pošto su usvojili rigorozne mere štednje i obavezali se na rasprodaju svoje javne svojine.

Najinteresantnije od svega je da je banka pritom nacionalizovana. Ali, čim ozdravi ona će ponovo biti prodata privatnim investitorima i moći eventualno opet da se kocka sudbinama ljudi, pokrivajući pritom moguće nove gubitke svežim budžetskim transfuzijama. I ovo nije kraj – već se govori o dodatnih 200 milijardi evra za stabilizaciju drugih evropskih banaka.

Jedna od posledica ovakve politike su i zahtevi da se banke zaista trajno nacionalizuju i pod kontrolom države stave u funkciju oporavka i rasta proizvodnje.

 

21. oktobar 2011.

PRVA ŽRTVA RADNIČKIH PROTESTA U GRČKOJ

Pedesetotrogodišnji Dimitris Kocaridis, sekretara opštinskog odbora Sindikata građevinara Grčke preminuo je u bolnici od posledica napada maskiranih osoba na mirnu sindikalnu manifestaciju.

Sindikalci su nameravali da svojim telima naprave živi zid oko zdanja Parlamenta na trgu Sintagma kako bi sprečili ulazak u zgradu poslanika koji su bili rešeni da izglasaju restriktivne zakone neophodne za dobijanje nove, šeste tranše kredita. Predsedavajuća „Trojka“ Evropske unije, Međunarodni monetarni fond i Evropska centralna banka ultimativno su zahtevali da zakoni budu izglasani u celini. Ukupan iznos kredita ovaj put bi trebalo da iznosi 110 milijardi evra.

Predlog vlade je prošao s tesnom većinom i teško da će zaposlenima doneti išta dobro. Svesni toga, oni su u velikom broju, oko 80.000, izašli da demonstriraju, da bi se sve završilo napadom grupe od oko 300 mladih koji za sebe tvrde da su anarhisti, mada postoje indicije da se iza maski često skrivaju huligani, a prema tvrdnjama sindikalista i policijski provokatori. Napad na sindikalno obezbeđenje je izveden uz korišćenje suzavca, molotov-koktela i kamenja. Obezbeđenje je pružilo otpor, pa je povređeno oko 80 osoba, a uhapšeno njih 24. Za to vreme je u drugim delovima Atine došlo do novih izliva nasilja u kojima su stradale prodavnice i luksuzna vozila.

U međuvremenu traju beskrajne rasprave o tome da li se u stvari radi o pokušaju sindikalista da spreče prodor naroda ka parlamentu (kako tvrde anarhisti), ili o napadu grupe koja je neposredno ili posredno u službi interesa vlasti i kapitala (kako tvrde predstavnici radnika).

 

19. oktobar 2011.

OPET GENERALNI ŠTRAJK U GRČKOJ

Na poziv obe sindikalne centrale Generalne konfederacije rada (GSEE) i Sindikata javnih službi (ADEDI), u Grčkoj je počeo novi generalni štrajk. Ovo je najveći protest u poslednje dve godine od početka finansijske krize. ADEDI je pozvao članove na zauzimanje parlamenta, odnosno blokiranje donošenja zakona koji predviđa još drastičnije mere štednje.

Kako je najavio ministar finansija i potpredsednik vlade, predviđa se smanjivanje neoporezovane sume na 8.000 evra godišnjih prihoda, honorarci će plaćati 300 evra poreza, a za nekretnine će se, takođe, izdvajati ogromna sredstva koja bi trebalo da se sliju u državnu kasu. Procena analitačara je da će nove mere potpuno uništititi grčka domaćinstva, a mnogi vlasnici stanova otići će u potstanare.

Ova zemlja već je izgubila 800.000 radnih mesta, a u javnom sektoru predviđa se otpuštanje novih 30.000 zaposlenih. Pri tome u budžetu i dalje postoji rupa koju je teško zakrpiti, pogotovo što ekonomski rast beleži u ovoj godini pad od više od pet odsto.

Rejting Grčke je sve lošiji, a u želji da obezbedi novu tranšu kredita od 110 milijardi evra vlada Jorgosa Papandreua poziva građane na strpljenje, a sindikate da se urazume i pacifikuju svoje članstvo.

Sindikati odgovaraju da je to nemoguće pošto nezaposleni, siromašni i gladni na to ne pristaju. Poslanici koji tako lako donose odluke i krupni kapital moraju, takođe, snositi teret štednje. Grčki narod neće više da plaća za druge.

 

17. oktobar 2011.

ZABRINUTOST SINDIKATA ZBOG ZAOŠTRAVANJA FINANSIJSKE KRIZE U EVROPI

Evropski sindikati pokazuju veliku zabrinutost zbog alarmantnih izveštaja agencija za procenu kreditne sposobnosti kojima se aktiva 12 vodećih britanskih i devet portugalskih banaka proglašava za „sumnjivu“. Slično mišljenje izrečeno je i na račun finansijskih sistema Španije i Italije.

Dosada se aktivnost ovih agencija pokazala kao izuzetno štetna. Njihova negativna mišljenja uticala su na uvećanje obaveza zemalja-dužnika i otežavala isplatu dugova. Upravo je sumnja da rade u funkciji interesa krupnog kapitala i navela neke evropske sindikate da zahtevaju osnivanje državnih agencija te vrste.

Portugalija je, inače, do sada povećanjem poreza i smanjenjem budžetskih izdataka već prikupila 78 milijardi evra. Ta sredstva su dobijena između ostalog i otpuštanjem velikog broja zaposlenih u državnim službama, smanjenjem plata preostalih, sužavanjem socijalnih usluga i odustajanjem od finasiranja infrastrukturnih radova. 

Što se Španije i Italije tiče, one se u svetlu nadolazeće krize u evro-zoni smatraju nestabilnim na duži rok. Takav stav će tamo sigurno ojačati zahteve za sprovođenje restriktivnije ekonomske politike.

 

17. oktobar 2011.

SAD:

STIHIJA KOJU NIJE LAKO ZAUSTAVITI

Pokret „Zauzmimo Vol strit“ već se proširio na 45 od 50 američkih saveznih država, tako da su demonstracije održane u 900 gradova širom zemlje. Protest je stigao i do prestonice gde se demonstrira pod sloganom „Zauzmimo Vašington“. A tu su i Miniapolis, Los Anđelos, Portland... Građani su već pokrenuli i list pod nazivom „Zauzmimo Vol strit džornal“.

Sada polako izlazi na videlo da je ne samo štampa – koja je relativno  malo pažnje posvetila ovim događanjima - nego i Yahoo učestvovao u „smirivanju“ protesta. On je na samom početku demonstracija u Nju Jorku filtrirao poruke koje su se odnosile na njih. Sada mediji pokušavaju da sve predstave kao piknik koji hipicima pruža priliku da se dobro zabave, skrivajući od javnosti istinu da veliki deo manifestanata čine metalci, vozači, medicinske sestre, profesori, penzioneri, ratni veterani, sveštenici. Malo se govori i o podršci koju im pružaju sindikati, studentska udruženja, ali i ličnosti poput dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Džozefa Štiglica.

Demonstranti su uvereni da, kako kažu, „u leglu divljih zveri otvaraju nove demokratske prostore“. Zahtevi ostaju isti - povlačenje američkih vojnika sa svih ratišta, ukidanje poreskih olakšica velikim korporacijama, zaustavljanje procesa smanjenja socijalnih usluga i sprovođenje aktivne politike zapošljavanja.

Najvećim dostignućem protesta smatra se to što je američku javnost otvoreno suočio sa činjenicom da su upravo bankari svojim špekulacijama uništili ekonomski rast zemlje, da niko od njih nije završio u zatvoru, da su banke sanirane novcem građana  i da je glavna žrtva posle svega upravo narod. On se žrtvovao dvaput - onda kada je finasirao oporavak onih koji su ga doveli na rub propasti i sada kada trpi ogromnu nezaposlenost, kada mu se oduzimaju kuće, kad gubi godinama sticane ušteđevine, a sve bez istinskog sistema opšte zdravstvene zaštite i uz rastuće siromaštvo. Da ne govorimo o novim restriktivnim merama kojima treba popuniti već ispražnjeni budžet.

 

13. oktobar 2011.

BANKARI SE IZVUKLI - OSTALI JOŠ PLAĆAJU ZA NJIHOVE GREŠKE

Tek sada, kada se na miru analiziraju uzroci i posledice ekonomske krize, postaje jasno koja su silna sredstva širom sveta potrošena za spasavanje banaka. U uslovima kada godišnji bruto društveni proizvod SAD iznosi oko 14.000 milijardi dolara (Nemački je oko 3.600, a srpski 50 milijardi), za izbavljenje bankarskog sektora potrošeno je 9.700 milijardi! Ova cifra postaje još upečatljivija ako se zna da je vrednost celokupnog Maršalovog plana za obnovu Evrope posle Drugog svetskog rata bila „tričavih“ 110 milijardi ili da je za spas finansijskih sistema prosečno izdvajano onoliko koliko se u Evropskoj uniji prosečno izdvaja za obrazovanje, odnosno 6,3 odsto bruto nacionalnih dohodaka.

Privatni preduzetnici koji posluju u sferi realne (proizvodne) ekonomije ni u kom slučaju ne mogu da računaju na takvu vrstu državne podrške. Oni su dužni da trpe posledice svojih pogrešnih odluka, što očigledno pokazuje da je program spasavanja banaka izveden po principima koji su potpuno suprotni principu neograničene slobode tržišta. Tu se očigledno radilo o tome da se dobit privatizuje, a gubici socijalizuju – na račun radnika, građana, društveno korisnih poslodavaca...

Spasavanje banaka obavljeno je novcem poreskih obveznika, a rezultat čitave operacije bio je ogroman rast državnih dugova. Malo je poznato da je najzaduženija među visokorazvijenim zemljama – Japan (oko 200 odsto BDP-a), za kojim slede Grčka (oko 150 odsto) i SAD (oko 120 odsto). U Evropi su pored Grčke, Irske i Portugalije najproblematičnije Italija i Španija. Evropska centralna banka je počela da otkupljuje obveznice ove dve zemlje, ali se stiče utisak da je to urađeno sa zakašnjenjem. Za izbavljenje samo Španije trebalo bi uložiti šest puta više sredstava nego što je dosad uloženo u spasavanje Grčke, Portugalije i Irske zajedno, a tih sredstava jednostavno nema.

 

12. oktobar 2011.

PROTESTI U SAD

Pobuna u Sjedinjenim američkim državama, pod nazivom „Okupirajmo Volstrit“ i dalje se širi. Broj gradova se povećava, broj učesnika takođe, a raste i lista zahteva. Od borbe protiv korporacijske pohlepe i nejednakosti, preko socijalne pravde do okretanja istinskom ekonomskom razvoju, čiji značajni deo čini i aktivna politika zapošljavanja.

U početku mala šarolika grupa, krajem septembra, koja je zbunila i političare i medije, jer i dalje sporadično i slabo o njoj izveštavaju, očigledno je vremenom postala ozbiljan i aktuelan društveni događaj. Zamišljen kao nenasilan protest,  skup čudnih i zanimljivih maski uz zvučne efekte, počeo je da izražava bes i nezadovoljstvo 14 miliona nezaposlenih Amerikanaca, bez nade da posao pronađu do kraja ove godine, a možda i naredne, kao i svih nevoljnika koji trpe promašaje ekonomske politike. Uz poruku “Nas je 99“ ističe se sav paradoks da sudbinom 99 odsto građana, upravlja jedan odsto vlasnika krupnog kapitala. Traži se neadekvatna razmera i balans, samo skromna proporcija. Svu ozbiljnost protesta shvatili su i sindikati, koji su se pridružili stavljajući na raspolaganje svoju opremu i prostorije, nastojeći da u opošte nezadovoljstvo ugrade i zahteve svog članstva.

Kakav će ishod ove mirne pobune biti, koju sve češće nazivaju “američka jesen”, videće se u narednom periodu. Tako ova godina, burna po socijalnim pokretima,  pored arapskog proleća, leta u Izraelu ima i američku jesen. Destinacije do ove godine potpuno nezamislive za ovakva događanja. Proleće je bilo veoma burno i još uvek vida svoje rane. Leto i jesen još su na svojim neispunjenim zahtevima. Ostaje da se vidi ko će kapitalizovati i profitirati  iz ovakvih pokreta bez lidera i nagomilanog nezadovoljstva koje tinja godinama. Gde će biti sledeća destinacija za socijalne proteste i da li će kraj 2011. godine biti još jedna “zima našeg nezadovoljstva”?

 

11. oktobar 2011.

NOVI NAMETI ZA RADNIKE I GRAĐANE GRČKE

Grci su inspektore Međunarodnog monetarnog fonda koji su došli da potvrde poštovanje postignutih dogovora pozdravili natpisima na kojim je stajalo:“Uzmite otkupninu i odlazite“. Naime, da bi dobila novu tranšu (8 milijardi evra) kredita od MMF-a i Centralne evropske banke, grčka vlada je morala da obeća sprovođenje novog paketa mera koje su narod dodatno opteretile.

Najnepopularniji je svakako novi porez na nekretnine koji je i izazvao najžešće reakcije sindikata i javnosti u celini. Porez se odnosi na kuće i stanove koji su u ovoj zemlju 70 odsto u privatnom vlasništvu. Vlada se nada da će na taj način uspeti da godišnje ubere dodatne 2,4 milijarde evra, a da bi se porez uspešno ubirao naplaćivaće se uz račune za struju! Smatra se da će pretnja isključenjem struje omogućiti da se neposlušni lakše nateraju na poštovanje zakona. Mnogi građani su rešeni da račune iz protesta cepaju, dok su se oni radikalniji tokom prošlonedeljnih protesta  čak sukobili sa policijom.

Dodatni gnev izazvalo je obelodanjivanje detalja vezanih za privatizaciju državne lutrije. Ona je godišnje budžetu zemlje doprinosila sa 2,6 milijarde evra i taj novac je korišćen za zadovoljavanje različitih socijalnih potreba. Sada treba da bude prodata za sedam milijardi evra, što znači da će se novom vlasniku sva sredstva vratiti kroz tri godine, posle čega će ogromni profiti ostajati u privatnim rukama.

 

7. oktobar 2011.

VRUĆA JESEN U FRANCUSKOJ VEĆ POČELA

Kako bi skrenuli pažnju javnosti na problem mogućeg otpuštanja 14 000 svojih kolega, sindikati francuskih prosvetnih radnika nedavno su organizovali generalni štrajk i velike demonstracije. Odziv je bio oko 60%, a iznenađuje i činjenica da je učestvovalo i dosta profesora koji predaju u privatnom sektoru. Manifestacije su iskorišćene i da se skrene pažnja na pokušaj demontiranja sistema javnog obrazovanja koji je već doveo do toga da je Francuska danas zemlja sa najvećim brojem učenika po odeljenjima u Evropskoj uniji.

Vlada je predvidela da ne zamenjuje profesore koji odlaze u penziju, što će dodatno opteretiti odeljenja i postaviti nove zahteve pred nastavno osoblje. Ovo je nastavak politike koju je predsednik Sarkozi najavio još 2007. a koja predviđa smanjenje broja prosvetara za 52 000.

Istovremeno, predsednik Generalne konfederacije rada (CGT), Bernar Tibo najavio je za 11. oktobarnacionalni marš“ tokom koga će sindikalisti zahtevatikraj diktature finasijskih tržišta“. On je istakao da je apsurdno da se u Evropi, gde trenutno ima 23 miliona nezaposlenih, politika oporavka koju vlade sprovode, uglavnom svodi na mere koje do tog oporavka nikada neće dovesti: pritisak na plate, demontiranje socijalnih službi i javnih preduzeća i pogoršanje uslova penzionisanja. Posebne kritike on je uputio planu ministra finasija Fijona koji radi smanjenja budžetskog deficita predviđa novi sistem oporezivanja koji će mnogo više pogoditi zaposlene nego vlasnike velikh bogatstava.

 

6. oktobar 2011.

PROTESTI U SAD DOBIJAJU NA MASOVNOSTI I SNAZI

Najveći američki savez AFL-CIO i zvanično je stao na stranu sve brojnijeg pokretaOkupirajmo Vol Strit!“. U svom saopštenju predsednik te organizacije  Ričard Trumka ističe da je taj pokret osvojio misli i srca miliona Amerikanaca koji su već izgubili nadu da će domaći političari ikada progovoriti u njihovo ime. On je podržao zahteve učesnika protesta da američke korporacije i Berza čije je sedište upravo u njujorškom Vol Stritu u svom delovanju počnu da se ponašaju odgovorno, kao i da se konačno nešto preduzme u vezi sa otvaranjem novih radnih mesta. Ovo je sasvim u skladu sa zahtevom sindikata da se bar deo armije nezaposlenih koja čini već 9,1 % stanovništva zaposli na javnim radovima (samo mostova je zemlji potrebno oko 70 000!) i njegovim Planom u šest tačaka za izlazak iz krize.

Juče uveče su se sindikalisti pridružili demonstrantima koji već treću nedelju kampuju u blizini centra američke finasijske moći. Vozači, medicinske sestre, radnici u komunalnim preduzećim i mnogi drugi zaposleni pružili su tako konkretnu podršku studenatima, nezaposlenima i onima kojima su zbog neplaćenih dugovanja bankama oduzete kuće. Protest se inače proširio i na druge gradove, a sindikat je doneo odluku da učesnicima protestakoji traže neku bolju Ameriku na raspolaganje stavi sve svoje zgrade i stručne službe.

 

5. oktobar 2011.

NOVI GENERALNI ŠTRAJK U GRČKOJ

Grčku će danas po ko zna koji put paralisati štrajk zaposlenih u ključnim javnim službama. Zatvorene će biti škole, sudovi, domovi zdravlja luke i muzeji. Štrajku će se pridružiti i železničari, kontrolori letenja i advokati, dok će na mimimumu procesa rad biti bolnice i javni prevoz. Štrajk zajednički organizuju dva najveća grčka saveza, GSEE i ADEDI, u pokušaju da utiču na promenu ekonomske politike vlade rešene da dugove stranim poveriocima isplaćuje uglavnom preko leđa radnika.

Na dva trga u centru Atine predviđeni su i protestni skupovi sindikalista i građana koji će podići glas protiv namera stranih poverioca da Grčku u celosti stavepod svoje“. U poslednje vreme posebno se govori o privatizaciji državne lutrije iz koje se u budžet ulivalo gotovo 3 milijarde evra godišnje, kao i o mogućnosti prodaje državnog zemljišta vrednog 43 milijarde evra i javnih preduzeća koja su jedno od uporišta grčkog modeladržave blagostanja“.

Donekle ohrabruje vest da je u svom govoru u Magdenburgu nemačka kancelarka Angela Merkel izrazila protivljenje planu o kontrolisanom bankrotu Grčke i prvi put pomenula mogućnost otpisivanja njenih dugova. Sindikati i pored svih akcija, do sada nisu imali mnogo uspeha u očuvanju stečenih esnafskih prava, ali su očigledno nešto postigli: ukazali su na spremnost Grka da ne prihvatajući ekstremne zahteve krupnog kapitala oličenog u MMF-u i Evropskoj centralnoj banci - idudo kraja“ . A to će u nastavku pregovora svakako imati svoju težinu.

 

3. oktobar 2011.

AMERIKANCI PROTESTUJU PROTIV ŠPEKULANATA I TRAŽE NOVA RADNA MESTA

Hiljade Amerikanaca koji su u Njujork došli iz svih krajeva SAD već dve nedelje „kampuju“ u neposrednoj blizini njujorške Berze zahtevajući da ta finansijska institucija prestane sa beskrupuloznom trkom za profitom i položi račune pred američkim pravosuđem.

Demonstranti traže da se preduzmu hitne mere za otvaranje novih radnih mesta i obustavi prinudno iseljavanje ogromnog broja građana iz kuća na koje je stavljena hipoteka. Protest se već proširio na Los Anđeles, Čikago, Boston i još pedesetak američkih gradova.

Do sada je uhapšeno 1.200 ljudi, ali to nije uticalo na zaustavljanje pokreta, za koji poznati režiser Majkl Mur kaže da je „ustanak do kojeg je moralo doći i koji od danas može samo da se širi“. Protesti uživaju podršku najveće američke sindikalne centrale AFL-CIO, tako da su sindikati javnih službi, metalskih i transportnih radnika već organizovali prateće demonstracije.  

Od vlasti se zahteva povećanje poreza na dobit korporacija i poreza na bogatstva; okončanje svih ratova koje SAD trenutno vode i povratak vojnika kućama; smanjenje vojnog budžeta; zaštita sistema socijalne sigurnosti i poboljšanje zdravstvene zaštite koja mora postati dostupna svima; razvoj novih oblasti ekonomije, pre svega onih koje su ekološki čiste; zaštita prava zaposlenih, pre svega prava na kolektivno pregovaranje; otvaranje novih radnih mesta i povećanje plata.

Kako je ukazano, vlada ne sme da bude predstavnik superbogate manjine, već svih građana i stoga raspoložive resurse mora da koristi za optimalno zadovoljenje potreba ljudi i zaštitu životne sredine, a ne za ratove i izrabljivanje.

 

3. oktobar 2011.

PROTESTNI MARŠ U MANČESTERU PROTIV RESTRIKTIVNIH MERA VLADE

Nacionalna konferencija Konzervativne partije koja je na vlasti u Velikoj Britaniji bila je povod da britanski sindikati organizuju protestni marš u Mančesteru i ukažu na neodrživost vladine restriktivne politike.

U povorci je bilo oko 35.000 članova najvećeg britanskog saveza (TUC), ali i studenata i penzionera čija su prava u poslednje vreme, takođe, na udaru. Oni traže efikasniju borbu u sprečavanju ogromnih poreskih utaja kojima bogati Britanci izbegavaju obaveze prema državi, ali i veće izdatke iz budžeta za ubrzanje ekonomskog razvoja.

Posle protestne šetnje održan je miting na kojem su govornici kritikovali vladin plan izlaska iz krize.

Demonstracije su prošle bez sukoba s policijom i predstavljaju samo uvod u generalni štraj koji se priprema već duže vreme, a zakazan je za 30 novembar. Računa se da bi učešće više miliona britanskih radnika moglo paralisati zemlju i uticati na promene u torijevskoj politici.

 

30. septembar 2011.

Socijalni bunt u Mađarskoj

PROTESTI ZA OČUVANJE LJUDSKIH, SOCIJALNIH I RADNIČKIH PRAVA

Na protestu, koji će biti održan 1. oktobra pod motom „Za jedinstvo sindikalne akcije“, očekuju se desetine hiljada radnika, sindikalista i građana nezadovoljnih antidemokratskom politikom vlade i njenim ignorisanjem mišljenja većine zaposlenih.

Tokom protekle godine vlada je dvotrećinskom većinom u parlamentu izglasavala zakone bez konsultacija i uvažavanja drugih mišljenja. Stavovi sindikata o mogućem razaranju mađarske ekonomije i njenog socijalnog sistema, do čega bi takva politika vlade mogla da dovede, nisu uzimani u obzir. Mnogo je, međutim, činjenica koje ukazuju upravo na to: retroaktivno oporezivanje otpremnina, drastično smanjenje radničkih prava usled izmena Zakona o radu (onemogućavanje čak i zakonitih štrajkova, nepravedna preraspodele tereta i umanjenje šansi za ekonomski oporavak zemlje), loš zakon o medijima, usvajanje novog Ustava koji ne sadrži osnovna socijalna prava, ukidanje tripartizma i promene politike oporezivanja.

Sindikati i druge organizacije građanskog društva su proteklih meseci organizovali proteste. Najavljivana „vruća jesen“ je očigledno na pragu - 12. septembra, posle otvaranja jesenjeg zasedanja parlamenta, četiri sindikalne centrale su opkolile skupštinsko zdanje i zahtevale vođenje drugačije, pravednije politike, 29. septembra počeo je protest u centru Budimpešte, 1. oktobra opet će biti organizovane demonstracije ispred parlamenta, posle čega sledi čitava serija protesta širom zemlje.

 

29. septembar 2011.

IZRAEL SUOČEN SA SOCIJALNIM PROTESTIMA

U septembru se u Tel Avivu na centralnom trgu okupilo 400 hiljada ljudi, koji zahtevaju socijalnu pravdu i smanjivanje troškova života. Već više od dva meseca Izrael potresaju najveći socijalni protesti od nastanka ove države. Sve je počelo 14. jula podizanjem šatora u elitnom delu Tel Aviva i zahteva za smanjivanje cena nekretnina, da bi šatori počeli da niču i u drugim gradovima a lista zahteva se proširila. Sada se zahteva smanjivanje cena hrane, goriva, školarina, socijalnih razlika. Protestvuje srednja klasa – profesori protiv restriktivnih ugovora o radu, lekari protiv teških uslova, studenti i njihovi roditelji zahtevaju smanjivanje školarina, a podstanari protiv visokih cena nekretnina. Cilj organizatora je da pored srednje klase mobilišu i siromašne.

Iako Izrael nije u lošoj ekonomskoj suituaciji – za ovu godinu predviđen je ekonomski rast od 4,8 odsto, a stopa nezaposlenosti je 5,7 odsto – problem je izražena nejadnakost gde 10 najbogatijih porodica poseduje 30 odsto akcija na berzi. Prosečna plata Izraelca je 2500 dolara, u državnim službama oko 2000 dolara, ali za iznajmljivanje stana mora da se izdvoji 1500 dolara, dok je cena stana u jednom od boljih kvartova Tel Aviva ili Jerusalima dostigla nezamislivih 600 hiljada dolara. Uz to, porez na promet iznosi 16 odsto što značajno povećava troškove.

Prema rezultatima ankete, koju je sprovela ugledna medijska kuća 80 odsto Izraelaca podržava demonstracije, a čak i pripadnici desničarskog Likuda i brojni članovi Kneseta zahtevaju od vlade premijera Natanijahua da sprovede socijalne reforme. Očigledno da će fotelja premijera biti ove jeseni izuzetno neudobna, jer pored zahteva za punopravno članstvo palestinske države u UN i brojnim bezbednosnim problemima, moraće da se posveti i rešavanju socijalnih pitanja. Stoga je Natanijahu formirao posebnu komisiju na čelu sa uglednim ekonomistom Manuelom Trajtenbergom, naklonjenom levici, da ponudi konkretna rešenja. Međutim, opozicija i organizatori protesta smatraju da se ovim samo kupuje vreme, a to im potvrđuje i izjava premijera da je od Tajtenberga zatražio konkretne ali ne i prebrze predloge. Zato će protestvovati do ispunjenja zahteva, a očekuju izlaznost od milion nezadovoljnih građana.

 

28. septembar 2011.

NEZAPOSLENOST U GRČKOJ DOSTIŽE 26 ODSTO

Stopa nezaposlenosti u Grčkoj će u 2012. godini iznositi čitavih 26 odsto, predviđa Institut za istraživanje rada, koji deluje u sastavu Generalne konfederacije grčkih radnika (GSEE). Po oceni Instituta i sindikata ovako visoka nezaposlenost u potpunosti ugrožava socijalni mir, koji je već na ivici pucanja. „Govorimo o 1,3 miliona nezaposlenih u zemlji koja ima 11,3 miliona stanovnika“, precizirao je direktor Institta, Savas Robolis.

Grčku već više od godinu dana potresaju žestoki štrajkoivi nezadovoljnih radnika i penzionera. Odkako je Grčka, kao prva zemlja evrozone, zatražila pomoć međunarodne zajednice zbog ogromnog državnog duga, nastale su muke po vladu Andreasa Papandreua i stanovništvo koje se suočilo sa najrestriktivnijim merama štednje i odijumom neodobravanja jednog broja zemalja evrozone na čelu sa Nemačkom, koji uslovljavaju pružanje pomoći dodatnim zahtevima i kratkim rokovima, koji su faktički neispunjivi.

Kako je Grčka i u ovoj godini zabeležila pad ekonomskog rasta od 5,3 odsto, a novim merama se predviđa privatizacija državnih firmi, nova otpuštanja, smanjenja zarada i penzija i povećanje poreza, što sve utiče na pad privredne proizvodnje, eventualni oporavak moga bi se tek očekivati 2015. godine. A do tada, ko preživi pisaće.

 

27. septembar 2011.

ŠTA JE ITALIJANSKI CGIL TRAŽIO OD VLADE SVOJE ZEMLJE?

Mediji u svetu svojski su se potrudili da od očiju javnosti sakriju zahteve Generalne konfederacije radnika Italije (CGIL), promovisane tokom nedavnog generalnog štrajka. Pod sloganom „Neka plaćaju oni koji imaju više i oni koji nikada nisu plaćali“, taj savez koji broji više od pet miliona članova založio se za alternativnu poresku politiku koja bi sprečila dalji pad privrednog rasta, osiromašenje, sve naglašenije socijalne nejednakosti i sve veće podele u društvu. Sindikat želi Italiju koja ide putem ekonomskog i socijalnog razvoja, u kojoj su privilegije pojedinaca ukinute, a prava zaposlenih zaštićena. Od vlade se zahteva:

- plan borbe protiv izbegavanja plaćanja poreza i sive ekonomije (što bi prema procenama sindikalnih analitičara budžet zemlje moglo obogatiti za dodatnih 130 milijardi evra),

- uvođenje vanrednog poreza od 1 odsto na nepokretnu imovinu čija vrednost prelazi 800.000 evra (što bi zemlji donelo još 12 milijardi evra),

- uvođenje redovnog poreza na bogatstva čija vrednost prelazi 800.000 evra (čime bi se došlo do novih 15 milijardi evra),

- povratak u zemlju sredstava od oporezivanja koja se još zadržavaju u inostranstvu (dodatnih 9 milijardi evra),

- uvođenje progresivnog poreza na nasledstva (novih dve milijarde evra),

- smanjenje troškova funkcionisanja političkog sistema (ukidanje svih dodatnih primanja političara i „savetnika“, ukidanje velikog broja rukovodećih mesta u administraciji i ograničenje plata preostalih kadrova – što bi budžetu donelo još 8,5 milijardi evra).

CGIL uz to predlaže:

 - da se dobijena sredstva preusmere u javni fond za inovacije i razvoj, od čega bi bar milijarda evra bila uložena u programe uključenja mladih u tržište rada,

- da se smanjenjem poreza na plate i penzije poveća njihova kupovna moć.

Predlozi sindikata naišli su na veliku podršku radnika i ostalih građana koji su u velikom broju učestvovali kako u štrajku tako i u brojnim manifestacijama na trgovima svih italijanskih gradova.

 

27. septembar 2011.

KO JE ISTINSKI DOBITNIK U GLOBALIZACIJI?

Predstavnici belgijskog saveza CSC nedavno su se vratili iz Kambodže donoseći vesti koje ne mogu a da ne izazovu zgražavanje sindikalaca i zaposlenih. Radi se o zemlji koja predstavlja samo jednu od manje važnih tačaka na kojima se bije bitka za konačan trijumf globalizma. Ali je dovoljno videti šta se tamo zbiva, pa da se shvati priroda i veličina eksploatacije i neslobode koju je globalizacija donela velikom delu sveta. Stanje u toj zemlji najbolje se odslikava u tamošnjoj tekstilnoj industriji.

Na ogromnim prostranstvima osnovano je za samo nekoliko godina veliki broj malih i srednjih preduzeća u kojima trenutno radi više stotina hiljada zaposlenih. Za osam sati rada radnik-tekstilac zaradi oko jedan dolar (80 dinara), onaj ko želi da radi dva sata duže 100, a ko je spreman da radi od jutra do mraka i do 120 dinara. Radi se i subotom, a ko je raspoložen - i nedeljom.

Prevoz nije problem pošto su poslodavci u neposrednoj blizini industrijske zone izgradili čitav niz stambenih jedinica. Ali plaćanje stanarine jeste. Ona dnevno iznosi dolar po sobi i radnici je obično dele na četiri dela, čime gube približno četvrtinu plate, ali sebi bar obezbeđuju kakav-takav krov nad glavom. Pokrivanje troškova ishrane je, takođe, u potpunosti prepušteno radnicima. Suvišno je reći da su prava zaposlenih svedena na minimum i da se sindikat po svaku cenu želi zadržati van kapija preduzeća.

Većina zaposlenih su bivši seljaci koji su, umorni od gajenja pirinča i privučeni snovima o boljem životu, rasprodali svoja imanja i krenuli u potragu za poslovima u gradu. Sada im, zarobljenim u sobama i lišenim svega što čini dostojanstven život, ostaje samo da razmišljaju jesu li prelaskom u grad išta stvarno dobili.

Preduzeća su uglavnom u rukama najvećih zapadnih korporacija koje čitav svet snabdevaju odevnim predmetima i obućom. Uobičajena je praksa da se proizvodi, dobijeni eksploatacijom rada koji se malo razlikuje od robovskog i čija cena ne prelazi dolar, na Zapadu prodaju od 20 do 50 evra. S obzirom na to da su plate fiksirane, sav ekstra-profit odlazi poslodavcima.

Očigledno je da je jedini pravi dobitnik u globalizaciji krupni kapital koji je oslobođen svake državne i nad-državne kontrole stekao slobodu da veliku većinu čovečanstva eksploatiše do krajnjih granica.

 

22. septembar 2011.

PREDSTAVNICI FRANCUSKOG MINISTARSTVA U POSETI SAVEZU

Savez samostalnih sindikata Srbije posetila je delegacija Ministarstva rada, zapošljavanja i zdravlja Francuske, koje je glavni partner u projektu „Priprema institucija tržišta rada u republici Srbiji za Evropsku strategiju zapošljavanja“, sa osnovnim ciljem ubrzanja reformi tržišta rada u skladu sa evropskim standardima.  

SSSS je socijalni partner u tom projektu, čije su pripreme u toku.

Tim povodom u poseti našem sindikatu boravila je četvoročlana delegacija francuskog ministarstva, a u razgovorima su učestvovali i predstavnici Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja Srbije.

Potpredsednik Veća SSSS Vlada Andrić je sa saradnicima upoznao goste sa   ekonomskom situacijom u zemlji i položajem zaposlenih.

On je naglasio da razrešenje problema zapošljavanja predstavlja jedno od najvažnijih ekonomskih i socijalnih pitanja, osnovnih za dalji razvoj.

Andrić je istakao da se mora unaprediti sistem obrazovanja, smanjiti administriranje, ali i znatno povećati nivo investicionih ulaganja u nova radna mesta.

 

19. septembar 2011.

Protest mladih sindikata UNI:

POSAO ZA MLADE, PENZIJA ZA STARIJE

Mladi u međunarodnom sindikatu uslužnih delatnosti UNI održaće protest protiv nezaposlenosti mladih 19. septembra 2011. ispred Evropske komisije u Briselu.

Nezaposlenost mladih u EU dostiže rekordne razmere.

opširnije

19. septembar 2011.

PROBLEMI SA PRIVATIZOVANIM JAVNIM PREDUZEĆIMA U BRAZILU

Javni tužilac u Rio de Žaneiru podneo je tužbu protiv privatne kompanije za prenos električne energijeLajt zbog nedavnih eksplozija transformatora u ovom gradu koje su izazvale paniku među stanovništvom i mnogobrojnim turistima. Brazilski krivični zakon predviđa stroge kazne za sve koji „živote ili zdravlje drugih osoba posredno ili neposredno izlažu opasnosti“. Trideset eksplozija u zadnjih godinu dana navele su neke medije da grad oslikaju kao svojevrsnominsko polje“.

Suština problema je u tome da kompanija koja je pre 15 godina od države  kupila ovo javno preduzeće nije za svo to vreme u održavanje i unapređenje mreže uložila ništa. Prodaja je bila pripremana višegodišnjom propagandom koja je u prvi plan stavljala poboljšanje kvaliteta i pad cena električne energije u vremenima kada firma bude privatizovana. Pokazalo se, međutim, da jeLajt radila isključivo na uvećanju profita koji je rastao upravo na račun kvaliteta usluge koje se danas pružaju građanima daleko su ispod nivoa koji je obezbeđivalo  javno preduzeće.

Kompanija je pre nekog vremena pristala na ugovor po kome je dužna da plati za svaku novu moguću eksploziju, ali vlasti nisu bile spremne da iz ugovora izbace klauzulu kojom bi se u tom slučaju Lajt oslobađala svake dalje prekršajne ili krivične odgovornosti.

 

16. septembar 2011.

CGT TRAŽI POVEĆANJE MINIMALNE ZARADE U FRANCUSKOJ

Generalna konfederacija rada Francuske (CGT) založila se za hitno povećanje minimalne cene rada i da ona iznosi 1.700 evra. Sindikalisti smatraju da samo taj iznos može da odgovori očekivanjima i potrebama velikog broja zaposlenih Francuza čiji su uslovi života sve teži. CGT se poziva na činjenicu da je od 2008. godine inflacija povećana za četiri odsto, a da je „minimalac“ pritom stagnirao.

Ovaj zahtev samo je jedan u nizu zahteva koji za cilj imaju zaustavljanje pada kupovne moći zaposlenih i daljeg urušavanja radničkih prava – na čemu vlada predsednika Sarkozija svojski radi. Odana idejama ekonomskog ultraliberalizma ona izlaz iz krize vidi pre svega u donošenju restriktivnih mera koje bi trebalo da povećaju konkurentnost francuske privrede i olakšaju prodaju francuskih proizvoda na svetskim tržištima. Radna snaga tu se ne doživljava kao faktor povećanja produktivnosti, nego kao čist proizvodni trošak.

Sindakat isto tako traži da se povećaju poreske stope na dobit preduzeća pošto smatra da je neprirodno da firme koje ostvaruju ogromne profite plaćaju relativno  mali porez.

 

15. septembar 2011.

GRČKA OPET U ŠTRAJKU

Tradicionalni govor grčkog premijera Jorgosa Papandreua, tokom prethodnog vikenda u Solunu bio je propraćen velikim protestom nezadovoljnih Grka, uglavnom zaposlenih u javnim službama. Prisutne, lekare, carinike, nastavnike i taksiste, koje je kotrolisalo preko sedam hiljada policajaca posebno su razbesnele reči Papandreua na međunarodnom sajmu: „Nemamo pravo da odustanemo od tog napora na pola puta, jer ako stanemo naše žrtve će biti uzaludne“. To znači da će, uprkos velikim protestima koji milione Grka drže mesecima na ulicama, Vlada dosledno sprovoditi mere štednje uz sve veću recesiju kako bi sprečila bankrot i očuvala državu na nogama.

 

14. septembar 2011.

Italija:

CIGL – OŠTRO PROTIV VLADE

Generalna konfederacija rada Italije (CIGL) stupila je u prvoj nedelji septembra u generalni osmočasovni štrajk zbog vladinog plana štednje od 45,5 milijardi evra. Ovim spornim peketom mera o kome se rasprava u Parlamentu vodi još od 22. avgusta, Italija bi u skladu sa zahtevima EU i Evropske centralne banke do 2013. godine trebalo da izbalansira nacionalni budžet i predupredi grčki scenario. Štednja podrazumeva da će biti otpušteno i oko 140 hiljada zaposlenih u lokalnoj samoupravi i vladinoj administraciji, a zaposleni u javnom sektoru ostati bez novogodišnjih dodataka i drugih bonusa. Kako nacionalni dug iznosi 120 odsto BDP-a, najveći italijanski sindikat se protivi da se poželjna budžetska ravnoteža ostvari preko pleća najniže plaćenih i srednje klase. Predsednica CIGL-a, Suzana Kamuzo upozorila je premijera Berluskonija da odustane od tzv. „solidarnog poreza“ i uvede porez na bogatstvo i ekstra profit, te sprovede restriktivne mere za sve one koji izbegavaju plaćanje poreza.

Ne samo sindikalna statistika, već i ekonomski eksperti upozoravaju da je budžet zbog utaje poreza oštećen za 120 milijardi evra, te da će nova politika koja kažnjava najrevnosnije poreske obveznike samo povećati broj ugovora o radu na određeno vreme (sada je to već 47,5 odsto ukupno sklopljenih ugovora), kao i rad na crno čime će se povećati i rupa u budžetu i dovesti u pitanje istorijski ciljevi radničke i sindikalne borbe.

 

13. septembar 2011.

ČILE: DUH ALJENDEOVIH VREMENA OPET NA ULICAMA SANTJAGA

U Čileu su nedavno, povodom namere vlasti da dodatno privatizuje visoko školstvo, organizovani štrajk i protestna šetnja u kojima je učestvovalo 700.000 studenata, profesora, zaposlenih i ostalih građana.

Najvažniju ulogu u svemu odigrali su Unija čileanskih studenata, Sindikat profesora i najveća sindikalna organizacija u zemlji – Jedinstvena radnička centrala (CUT), koji se već godinama bore za zaustavljanje privatizacije i odbranu javnog finansiranja obrazovanja. Glavna gradska avenija bila je tesna da primi ogroman broj ljudi koji je želeo da iskaže negodovanje nagoveštenim merama vlade, a povorka je prošla i pored sedišta izvršne vlasti u kojem je pre mnogo godina u borbi s pučistima poginuo popularni predsednik Aljende.

Interesantno je da je studentski pokret do ovako velikih razmera porastao za samo nekoliko nedelja, čemu su najviše doprineli zauzimanje fakulteta i redovne protestne šetnje. Zahtev mladih da se izdvajanja za obrazovanje podignu do nivoa od četiri odsto BDP-a i da se za pokrivanje tih izdataka iskoriste sredstva dobijena nacionalizacijom prirodnih resursa koji su u rukama privatnih vlasnika, naišli su na snažnu podršku građana čija egzistencija nije vezana za posedovanje nego za rad. Prvi korak na tom putu trebalo bi da bude organizovanje plebiscita o vraćanju javnih dobara narodu, a onda i promena Ustava koji potiče još iz vremena zloglasne Pinočeove diktature. Sindikat posebno insistira na promeni Zakona o radu, povećanju poreza na dobit preduzeća i nadogradnji postojećeg obrazovnog i zdravstvenog sistema.

Predsednica Studentske unije Kamila Valjehos izrazila je nezadovoljstvo mladih namerama vlade da visoko obrazovanje podrži stvaranjem posebnog fonda iz koga bi trebalo da se nadoknade dugovanja studenata i založila se za potpuno podržavljenje visokoškolskih institucija, što bi jedino bilo u stanju da ih približi svima koji svojim kvalitetima zaslužuju da steknu najviše kvalifikacije. Protestima su se pridružili i srednjoškolci koji su zatražili ostavku ministra obrazovanja, izjavljujući da je svojevremeno podržavao diktaturu, da je nekompetentan i da je u sukobu interesa.

U sukobima do kojih je tokom šetnje došlo policija je bacala suzavac, a demonstranti kamenje tako da je bilo povređenih i uhapšenih.

 

9. septembar 2011.

Australija

UZALUDNI PROTESTI

Više od 40 hiljada radnika javnih službi protestovalo je u Sidneju zbog novih restrikcija i najava za ukidanje pet hiljada radnih mesta. Predsednik sindikata pokrajine Novi Južni Vels, Mark Levin izjavio je da je ovo jasna poruka premijeru Beriju O' Farelu da Vlada promeni anti-radničku politiku. Na ove najveće proteste u Sidneju poslednjih godina premijer je odgovorio da se ništa neće značajnije promeniti i da učesnici demonstracija, kao i organizatori samo nastoje da izazovu nerede i haos.

 

9. septembar 2011.

SAD

PRAZNIK RADA U SAD OBELEŽEN NEZADOVOLJSTVOM

Parade povodom Praznika rada u SAD-u prilika za uživanje u poslednjim danima leta i slavljenje rada, u ovoj godini su propraćene nezadovoljstvom i ogorčenjem. Po rečima ekonomskog stručnjaka Garija Bartlesa razlog za slavlje nema 24 miliona Amerikanaca koji su nedovoljno zaposleni ili teško dolaze do posla. Uz to nezaposlenost je dostigla rekordnih 14 miliona, sa izgledom da se do kraja godine poveća.

Ekonomisti kažu da američka ekonomija jednostavno ne raste dovoljno brzo da bi nadoknadila više od osam miliona radnih mesta koliko je izgubljeno od početka krize, a za odlučan stav da sačuvaju realne nadnice optužuju se i sindikati, jer poslovi odlaze u inostranstvo. Sindikati su pre nekoliko decenija okupljali gotovo trećinu zaposlenih, ali nakon godina osipanja članstva i nedavnih pokušaja pojedinih saveznih država da im oduzmu pravo na kolektivno pregovaranje stopa učlanjenosti je jedva dvanaest odsto. Na učestale napade odgovorio je i predsednik Američke konfederacije rada i Kongresa industrijskih organizacija (AFL-CIO) Ričard Trumka – „sindikati u najbogatijoj zemlji sveta ne mogu da odustanu od zdravstvenog osiguranja, obezbeđivanja penzija i ukinu radnicima američki san.“

 

opširnije








Ova prezentacija je optimizovana za rezolucije od 800x600px i više, kao i za sve čitače novije generacije.
Verzija na Srpskom English version