|
http://www.edukacijasindikata.com |
20.april 2012.
SAVEZ
HRIŠĆANSKIH
SINDIKATA
BELGIJE
Brisel,
19.
april
2012.
godine
Zoranu
Saviću,
Predsedniku
Sindikata
zaposlenih
u
zdravstvu
i
socijalnoj
zaštiti
Srbije
Predmet:
Protest
zdravstvenih
radnika
Dragi
Predsedniče,
Obavešten
sam
da
je
Sindikat
zaposlenih
u
zdravstvu
i
socijalnoj
zaštiti
Srbije, članica
SSSS,
organizovao
protest
19.
aprila
2012,
na
Trgu
Nikole
Pašića
5,
u
Beogradu.
Zaista
žalimo
zbog
teškog
finansijskog
položaja
radnika
u
ovom
sektoru
i
ne
možemo
da
prihvatimo
da
pojedine
kategorije
radnika
ne
primaju
čak
ni
minimalnu
zaradu.
Kolektivni
ugovori
moraju
biti
poštovani
i
oni
bi
trebali
da
budu
garancija
da
radnici
mogu
raditi
u
dostojanstvenim
uslovima
rada.
Podržavamo
vašu
borbu
i
nadamo
se
da
će
njen
ishod
biti
pozitivan.
Molimo
vas
da
nas
izvestite
o
daljem
razvoju
događaja
i
eventualnim
akcijama.
Sa
solidarnošću,
Mark
Lemans
Predsednik
ACV/CSC
|
20.april 2012.
UPOZORENJE EVROPSKE KOMISIJE NEMAČKOJ
U nacrtu novog dokumenta Komisije,
koji bi uskoro trebalo da ugleda svetlost dana,
piše
da uvođenje minimalnih plata pomaže u sprečavanju
bespoštedne trke „na dole“, ka sve nižim troškovima rada i
predstavlja važan faktor u obezbeđenju kvalitetnih radnih
mesta.
Ova
novina
faktički najvažnijeg organa Evropske unije, koji se sve do
sada uporno držao neoliberalne dogme, predstavlja veliko
iznenađenje i dokaz da su i na evropskom nivou stvari otišle
predaleko. Sve je izvesnije da su bez novih rešenja koja
jačaju kontrolu zajednice nad proizvodnim procesom nade u
brz oporavak evropske privrede sve slabije. U tom smislu bi
trebalo tumačiti i ovo nenadano približavanje Komisije
stavovima koje evropski sindikati zastupaju već duže vreme.
Većina zemalja EU ima zakonodavne odredbe kojima se reguliše
pitanje minimalnih plata, ali se visina tih plata menja od
zemlje do zemlje.
U
Rumuniji su one na nivou četvrtine prosečne plate, u Irskoj
- polovine. U Italiji i Austriji one su predmet kolektivnih
pregovora i definišu se granskim kolektivnim ugovorima.
Politika zarada koja se već duže vreme vodi dovela je do
toga da u EU
osam odsto
radnika živi s
niskim
platama.
"Rizik
siromaštva visok je i za ljude koji imaju posao, posebno u
zemljama s neravnomernom raspodelom zarada, niskim
minimalnim platama, među onima koji rade s ugovorima na
određeno vreme i u porodicama u kojima radi samo jedan
roditelj", kaže se u dokumentu Evropske komisije.
Sindikalcima uveliko poznat problem «zaposlenih, a
siromašnih» pokazao se u tekućoj krizi u svoj svojoj
ozbiljnosti.
Ovaj dokument predstavlja i poziv Nemačkoj da pitanje
minimalnih plata bolje reši,
jer
u toj zemlji pravo na minimalnu zaradu nema čak trećina
radnika.
U najnovijem dokumentu Komisija se bavi i problemom
nezaposlenosti koja je u nekim zemljama Unije dostigla
alarmantne razmere: u Grčkoj i Španiji stopa nezaposlenosti
već se bliži nivou od 25
odsto.
Da bi se pomoglo najslabije razvijenima, Komisija će
predložiti da se ukinu sva ograničenja za kretanja radnika
iz Bugarske i Rumunije. Ovakva odluka će naše komšije
obradovati, ali će na Zapadu verovatno izazvati dodatni
pritisak na tržište rada, dalji pad plata i rast ksenofobije
|
20.april 2012.
Rusija:
ŠTRAJKOVI DOSTIGLI NIVO IZ DEVEDESETIH
U Rusiji se broj štrajkova povećao. U prvom kvartalu 2012.
godine Centar za socijalno-radna prva registrovao je 61
štrajk, što je više za 10 u odnosu na isti period prethodne
godine i gotovo šest puta više nego 2008. Tako se broj
protesta, kao i privremenih obustava rada, povećao za 40
odsto i dostigao nivo radničkih protesta iz devedesetih
godina, kada je Rusiju potresala ekonomska kriza.
Razlozi za nezadovoljstvo
su niske zarade i reorganizacija i zatvaranje preduzeća zbog
čega radnici ostaju bez posla.
U sindikatima komentarišu da je politika poslodavaca veoma
agresivna I da se u rešavanju problema u poslovanju
preduzeća opredeljuju za otpuštanje radnika ili za
smanjivanje zarada. Posebno nezadovoljstvo radnika je
izazvao izostanak indeksacije zarada u skladu sa porastom
inflacije, tako da plate uglavnom ostaju na prethodnom nivou
ili se smanjuju.
Naime, inflacija u Rusiji iznosi 6,1 odsto, nezaposlenost
6,5 odsto, a prosečna plata od 770 evra nije dovoljna da
zadovolji potebe zaposlenog i njegove porodice, imajući u
vidu da su osnovne potrebe, uključujući i hranu, veoma skupe.
|
19.april 2012.
SLOVENIJA PRED NOVIM REFERENDUMOM?
Na
desetine
hiljada
ljudi širom Slovenije okupilo se juče na protestima koje su
zbog vladinih mera štednje sazvali sindikati zaposlenih u
javnom sektoru.
U zemlji nije radilo 700 vrtića, škola i drugih obrazovnih
ustanova, te dobar deo zaposlenih u opšinskim upravama,
vatrogasci i komunalni policajci. Iako se štrajku nije
pridružio sindikat lekara, rad u bolnicama i javnim
zdravstvenim ustanovama obavljao
se prema nedeljnom režimu. Štrajkovali su i zaposleni u
većini muzeja, arhiva i biblioteka.
Sindikati javnog sektora počeli su sa prikupljanjem potpisa
za raspisivanje referenduma koji bi građanima omogućio da se
neposredno izjasne o najavljenim merama štednje. Ukoliko
prikupe 2.500 potpisa, sindikalci će peticiju predati
predsedavajućem parlamenta, koji će onda odrediti rok za
prikupljanje neophodnih 40.000 potpisa.
Najviše demonstranata okupilo se u Ljubljani pred sedištem
vlade. "Kada ste krali nismo bili sa vama!" i "Štedite na
menadžerima, a ne na nama!"
-
samo su neke su od poruka koje su se čule tokom mitinga.
Protest je protekao mirno, ali se nezadovoljstvo izražavalo
glasno, pre svega zviždaljkama i vuvuzelama.
Okupljenima se obratio predsednik sindikata obrazovanja
Štrukelj
koji je odzivom zaposlenih bio izuzetno zadovoljan. On je
osudio izjavu premijera
Janeza
Janše koji je sindikatima javnog sektora poručio da vreme
provedeno u štrajku neće biti plaćeno i osporio njegovu
tvrdnju da zaposleni koji plate primaju iz budžeta krizu
faktički nisu ni osetili.
Glavni predmet spora sindikata javnog sektora i vlade jeste
predlog mera štednje koje bi u sklopu rebalansa budžeta
uskoro trebalo usvojiti u parlamentu. One podrazumevaju
smanjenje plata u javnom sektoru za
10
odsto
i manje sredstava za finansiranje obrazovnih ustanova.
“Nismo sebičnjaci i paraziti, kao što želi da poruči vlada”,
rekao je Štrukelj, dodavši
da su zaposleni u školstvu i obrazovanju koji su najviše
podržali štrajk javnog sektora, spremni na odricanje od dela
svojih plata pod uslovom da se i u buduće sačuva dostupnost
i kvalitet državnog školstva i drugih javnih službi.
Predsednik sindikata zaposlenih u policiji Petrovič izjavio
je na konferenciji za novinare da je njihov štrajk protest
protiv vlade, a ne protiv građana, kao i da poznaje dosta
policajaca koji zbog niskih primanja moraju da rade "na
crno".
|
18.april 2012.
U GRČKOJ POČELA RASPRODAJA JAVNE SVOJINE
Rasprodaja javne svojine u Grčkoj otpočela je pripremom
aukcije za ustupanje (na 100 godina) 48 hektara državne
zemlje na jednom od najlepših ostrva – Krfu.
Posebnu težinu ima činjenica da je u zemljište koje se nudi
uključena i čuvena plažu Kasiopi i da je pitanje da li će
ona ikada biti vraćena grčkoj državi i društvu. Neće se,
međutim, ostati na ovome: pod pritiskom međunarodnih
finansijskih institucija i zapadnih partnera, vlada se
saglasila i sa prodajom najrentabilnijih objekata
infrastrukture, pa i čitavih privrednih grana koje su
decenijama bile u vlasništvu ili pod kontrolom države.
Dobijena sredstva prikupljaće se u specijalnom fondu, a
vlada smatra da će na ovaj način do 2015. uspeti da zaradi
19 milijardi, a do završetka čitave akcije 50 milijardi
evra.
I pored svih preduzetih mera, opasnost od bankrota Grčke
ostaje jedna od najvećih briga zemalja-članica Evropske
unije. Međunarodni finansijski institut smatra da bi u
slučaju da se to dogodi, privreda EU izgubila oko 1.000
milijardi evra, pri čemu bi najteže bile pogođene Španija i
Portugalija. Te dve zemlje, naime, svoje dugove ne mogu da
otplate bez strane finansijske pomoći, ali bi se u njihovom
slučaju, posebno u slučaju Španije, radilo o sumi znatno
većoj od one koja je obezbeđena za spasavanje Grčke.
Radi podrške oporavku grčkih finansija, zemlji su maja 2010.
odobreni krediti u vrednosti od 110 milijardi evra, dok je
februara 2012. njihova vrednost dostigla čak 130 milijardi.
Stručnjaci smatraju da je uz oprost velikog dela duga, to
dovoljno da bi se sprečila propast nacionalne privrede u
sledećih nekoliko godina. Problem je međutim, šta se može
očekivati u periodu posle 2015. godine, kada zemlja bude
prinuđena da počne sa vraćanjem uzetih kredita.
|
17.april 2012.
Skup pristalica novog ekonomskog modela
ČETVRTI SASTANAK NA VRHU ZEMALJA BRIKS
Ovu grupu čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika i
sve se odlikuju time što odbijaju neoliberalne strategije i
pokazuju spremnost da eksperimentišu sa novim modelima
razvoja.
Nedavni skup održan je u prestonici Indije Nju Delhiju pod
sloganom „BRIKS: partnerstvo, globalna stabilnost i
prosperitet“.
Na skupu je raspravljano o stvaranju zajedničke banke koja
će se u zemljama-osnivačima baviti kreditiranjem velikih
razvojnih projekata (pre svega u sferi infrastrukture) i to
po pravilima drugačijim od onih koje nameću Svetska banka i
MMF. Takođe je predviđeno potpisivanje ugovora koji treba da
unaprede međusobnu trgovinsku i finansijsku saradnju, pri
čemu bi se umesto dolara i evra koristile domaće valute.
Ove odluke mogu imati ozbiljne posledice po svetsku
ekonomiju s obzirom na to da u ovim zemljama živi 42 odsto
svetskog stanovništva, da se u njima obavlja 20 odsto
svetske proizvodnje i da na njih otpada 15 odsto svetske
trgovine. Posebno je važna činjenica da one u ukupnom
svetskom privrednom rastu učestvuju sa oko 50 odsto. Tu je
smešteno i 44 odsto svetskih deviznih rezervi – od ukupno
10.000 milijardi dolara, koliko one iznose, Kina raspolaže
sa 3.200, Rusija sa 514, Brazil sa 357, Indija sa 296 i
Južna Afrika sa 51 milijardom.
Pažnju sveta rada posebno privlači činjenica da su u vreme
opšteg nazadovanja, stagnacije ili u najboljem slučaju
skromnog razvoja, ove zemlje proteklih godina imale vrlo
visoku stopu rasta. Pored toga one su u velikoj meri
smanjile siromaštvo, povećale zaposlenost i podigle životni
standard stanovništva.
|
17.april 2012.
Nastavak anti-narodne politike
BRITANSKO ZDRAVSTVO U KANDŽAMA NEOLIBERALNIH REFORMATORA
U Britaniji posle višemesečne parlamentarne debate ovih dana
stupa na snagu zakon o reformi sistema zdravstvene zaštite
koji široko otvara vrata privatnom sektoru i radikalno menja
strukturu dosadašnje Nacionalne zdravstvene službe. Pre
njegovog donošenja poslanici su podneli više od 1.000
amandmana, da bi pre nekog vremena zakon prošao i u Gornjem
i u Donjem domu (pri čemu je izbegnuto da se alternativni
predlog opozicije uopšte razmatra). Otpor novim rešenjima
vidljiv je na svakom koraku, a u njemu prednjače sindikati
koji i predvode protestne aktivnosti.
Vlada premijera Kamerona želi da u sledeće četiri godine na
ovaj način ostvari uštede u vrednosti od 33 milijarde evra.
Ona, naime, tvrdi da se kriza širi, a budžetski deficit,
stvoren u vremenima kada je država podržala privatne banke
pred kolapsom, izuzetno je visok.
Promene omogućavaju lekarima organizovanim u grupe
raspolaganje sa 80 odsto sredstava namenjenih zdravstvu koja
su do sada kontrolisali državni centri zdravstvenog
osiguranja. Zdravstvene usluge će tako moći da pružaju i
privatne firme i dobrotvorni fondovi.
Član rukovodstva Sindikalnog saveza (TUC), najveće radničke
centrale u Britaniji, izjavio je da se „reforma nadahnjuje
američkim modelom koji je veliki deo stanovništva ostavio
bez ikakve zdravstvene zaštite. U njoj preovlađuju interesi
moćnih lobija vezanih za trgovinu zdravljem - farmaceutskih
korporacija i velikih privatnih osiguravajućih društava“.
Zakon ukida dosadašnji način raspodele budžetskih sredstava
i moć odlučivanja prenosi na lekare u domovima zdravlja koji
će tu odgovornost moći da prepuste firmama-podugovaračima.
Državna oprema staviće se na raspolaganje i privatnicima,
što će produžiti redove u državnim zdravstvenim ustanovama i
pogoditi pacijente sa niskim primanjima.
|
17.april 2012.
EU:
RADNICI GUBITNICI, KORPORACIJE U DOBITKU
U Grčkoj, Španiji i Italiji suočenim sa najvećom krizom u
evrozoni, koje su ujedno dobile i nove premijere, reforme se
odvijaju po već zacrtanoj shemi. Jednostavno rečerno –
maksimalna štednja, smanjivanje zarada i penzija i nova
otpuštanja „suvišnih“. Upornost i istrajnost ove politike
koja dovodi u pitanje egzistenciju miliona ljudi nisu doveli
u pitanje ni brojni štrajkovi i protesti, pa ni sve češća
samoubstva za kojim potežu očajnici nalazeći se u
bezizlaznoj situaciji i nemogućnosti da prehrane porodicu.
Odgovor na opravdane zahteve, suze i vapaje je – profit.
Sada je već potpuno jasno ko su gubitnici krize koja je ušla
u petu godinu. To su radnici i građani, koji imaju sve manje
posla i sve manju zaradu i niži standard, ali se izdvojio i
odabrani krug dobitnika. Politika štednje po cenu stradanja
i daljeg urušavanja prava, uključujući i egzistencijalna
prava, direktno vodi oživljavanju korporacija. Podaci u
medijima pokazuju da finansijski kapital, koji je bio okidač
krize, nije pretrpeo znatniji potres. Za razliku od uskog
sloja bogatih, broj siromašnih građana se povećava i to u
sredinama u kojima se to ranije nije dešavalo.
Potreba oporavka, sa kojim se besomučno režu plate i zarade,
kao i broj zaposlenih, stavila je na udar radnička prava. U
rezovima prednjači Evropska unija, ali ne ravnomerno.
Smanjenje zarada u Grčkoj je 20 odsto, a u Nemačkoj se traži
povećanje od 6 odsto. U Španiji je nezaposlenost dostigla
rekordnih 23 odsto, u Grčkoj 21, dok u Holandiji i Nemačkoj
ne prelazi 5 odsto.
U Italiji se odvija proces otpuštanja radnika bez adekvatnog
obrazloženja, a zapravo se sprovodi oslobađanje od starijih
radnika, koji imaju i bolje zarade, a sve se pravda
ekonomskim interesima i potrebom opstanka. Sa druge strane,
pod „plemenitom“ parolom zapošljavajmo mlade, pri čemu je
nezaposlenost mladih akutni problem u većini zemalja
pogođenih krizom i kreće se od 30 do preko 50 odsto, mladim
ljudima se obezbeđuje posao uz minimalne zarade i obaveznu
nesigurnost.
|
12.april 2012.
UJEDINJENI HRVATSKI SINDIKATI U BORBI ZA „MINIMALAC“
Pet sindikalnih centrala u Hrvatskoj –
SSSH,
NHS, MHS, HUS i URSH - uputilo je predsedniku Vlade
Hrvatske i ministru rada i penzijskog
osiguranja inicijativu za izmenu Zakona o minimalnoj zaradi,
odnosno da se ukine formula za njen obračun.
Sindikati traže da od 1. juna 2012. godine minimalna bruto
zarada radnika za rad u punom radnom vremenu iznosi 40 odsto
prosečne mesečne bruto zarade ostvarene kod pravnih lica u
Hrvatskoj u prethodnoj godini, te da se ubuduće udeo
minimalne zarade u prosečnoj povećava za dva odsto godišnje,
kako bi u sledećih pet godina dostigao 50 odsto.
Zakon o minimalnoj zaradi rezultat je dogovora između vlade,
sindikalnih centrala i poslodavaca, sa usaglašenim osnovnim
ciljem postepenog podizanja udela minimalne zarade u
prosečnoj, s tadašnjih
39 na 50 posto. Međutim, formulom za izračun
minimalne zarade utvrđenom Zakonom, cilj je nemoguće postići
– na protiv, udeo minimalne zarade u prosečnoj kontinuirano
pada (s tadašnjih 39 na sadašnjih 36 odsto) čime je
zagovarani cilj obezvređen.
Prosečna hrvatska zarada iznosi trećinu prosečne evropske,
68 odsto hrvatskih radnika prima zaradu ispod prosečne, oko
115.000 radnika prijavljeno je na „minimalac“ među najnižima
u Evropi, a značajan broj radnika uopšte ne prima zaradu.
Troškovi života naglo rastu, pa samo troškovi hrane gotovo
da „pojedu“ iznos minimalne zarade radnika. Visina minimalne
zarade direktno utiče na niz socijalnih i drugih
materijalnih prava radnika, pa je i to razlog za njeno
postupno podizanje na egzistencijalno i socijalno
prihvatljiv nivo.
|
11.april 2012.
Republika Srpska:
MNOGO RADE, MALO ZARAĐUJU
Zaposleni u Republici Srpskoj mogu se svrstati u dve
grupe
– oni
koji rade u javnim ustanovama i koji rade u privatnim
preduzećima, zanatskim radnjama, trgovinama... Prvi su u
poređenju sa drugim u privilegovanom položaju, jer redovno
primaju plate, redovno im se uplaćuju doprinosi za penzijsko
i zdravstveno osiguranje. Drugi su u znatno lošijem položaju.
Njihove plate su manje, a doprinosi za zdravstveno
osiguranje im se ne uplaćuju redovno,
zbog čega,
kada se razbole,
ne mogu ići kod lekara. A i privatne ordinacije su im
nedostupne, jer im primanja ne omogućavaju plaćanje
zdravstvenih usluga.
„Naša istraživanja su pokazala da od 180.000
radnika, koji su članovi sindikata, jednoj trećini
poslodavci neredovno isplaćuju plate i ne uplaćuju doprinose.
U prošloj godini dug za neuplaćene doprinose dostigao je 480
miliona maraka”, upozorila je predsednica Sindikata
Republike Srpske Ranka Mišić.
Ona je rekla da je u RS zaposleno 239.000
i da se broj zaposlenih u poređenju sa 2010. godinom smanjio
za 5.500, a u odnosu na 2009. broj radnika je manji za
19.700. Trenutno je na zavodima za zapošljavanje prijavljeno
153.000 nezaposlenih, što znači da je zvanična stopa
nezaposlenosti u prošloj godini bila 38,7 odsto.
„U najtežem položaju su zaposleni u prerađivačkoj industriji,
trgovini, ugostiteljstvu, poljoprivredi... Njihove plate su
od 500 do 650 maraka, a sindikalna potrošačka korpa je 1.835
maraka,
dok je
prosečna plata 821 marku. Od toga za prehranu je neophodno
676 maraka. Radnici u trgovinama rade od jutra do večeri za
platu koja ne prelazi 500 maraka i kojom ne mogu da prehrane
svoje porodice”, istakla je Ranka Mišić. Ona je dodala da se
u preduzećima u kojima nema sindikata ne poštuju osnovna
prava radnika.
Mišićeva je naglasila da je položaj žene
dodatno
ugrožen, pogotovo mladih i trudnica.
„Mi se borimo za zakonska rešenja koja ne umanjuju prava
radnika. Jedan od primera je i Zakon o penzijsko-invalidskom
osiguranju,
u kojem
su ostala na snazi ranija rešenja da radnik ide u penziju
kad napuni 65 godina ili 40 godina radnog staža”, rekla je
predsednica Saveza sindikata RS i dodala da se
ta
organizacija zalaže da se zakonski reguliše da predstavnik
sindikata bude prisutan kad inspektori rada kontrolišu
preduzeća.
|
11.april 2012.
DALJA LIBERALIZACIJA PENZIJSKOG SISTEMA U RUSIJI
Rusko Ministarstvo zdravlja i socijalne sigurnosti trenutno
intenzivno radi na dovršenju
reforme penzionog sistema.
Jedan od predloga je i uvođenje
ustanove takozvanih ličnih
investicionih fondova.
Ministarstvo se poziva na iskustvo sličnih
fondova u SAD,
u
čijim
upravama ne sede bezdušni
profiteri,
nego sami penzioneri koji itekako paze gde
će
se novac od penzija ulagati na način
da donosi dobit.
Da bi im se,
dakle,
omogućilo
dobijanje dopunske penzije Rusima
će
biti predloženo
da u banci,
osiguravajućem
društvu
ili kod brokera koji radi sa hartijama od vrednosti otvore
lične
investicione račune.
Uplaćeni
novac naći
će
se na finansijskom tržištu,
ali
će
o tome u koje akcije
će
on biti konkretno uložen
odlučivati
sam vlasnik
(koji
će
snositi i punu odgovornost u slučaju
pada njihove vrednosti).
Predviđena
je,
međutim
obaveza finansijske ustanove
(ili
brokera)
da klijentima pomaže
u izradi investicione strategije.
Penzioneri
će
moći
da troše
nakupljena sredstva odmah po odlasku u penziju ili kasnije.
Suma koja
će
se svake godine moći
ulagati je ograničena.
U SAD je to najviše
2000
dolara.
Da bi se,
međutim,
građani
podstakli na ulaganje ministarstvo je za buduće
investitore predložilo
uvođenje
određenih
poreskih olakšica.
|
5.april 2012.
Trijumf sindikata u odbrani radničkih prava
BELGIJANCI ODBRANILI PRAVO NA ŠTRAJK
Zbog
sve češćih
pokušaja
pojedinih
poslodavaca
da pravo na štrajk stave van snage,
Evropska konfederacija sindikata,
zajedno sa svoje tri članice iz Belgije (CSC, FGTB i CGSLB),
pokrenula je 2009.
godine kolektivnu žalbu pred
Komitetom
za socijalna prava Saveta Evrope u Strazburu.
Bez obzira na međunarodne instrumente koje je Belgija
ratifikovala i ne ulazeći u suštinu sukoba, poslodavci su se
neposredno pred otpočinjanje štrajkova obraćali sudovima
kako bi dobili presudu kojom su oni prisilno zabranjivani,
bez pružanja šanse protivničkoj (radničkoj) strani da iznese
svoje argumente.
U odluci koju je nedavno tim povodom Evropski komitet za
socijalna prava objavio kao odgovor, potvrđeno je da su
belgijski sindikati bili u pravu i da je Belgija kao država
odgovorna zbog samovolje sudova koji su zabranjivali
štrajkove.
Oni
su kršili pravo na kolektivno delovanje zagarantovano
revidiranom Evropskom socijalnom poveljom.
Sindikati u Belgiji su sa velikim oduševljenjem pozdravili
ovu odluku Evropskog komiteta za socijalna prava. Oni su
izrazili spremnost da sednu za pregovarački sto i sa vladom
zajednički pronađu najbolji odgovor na pitanje: kako u
slučaju kolektivnog spora izbeći kršenje revidirane Evropske
povelje. Jedno od rešenja moglo bi da bude češće korišćenje
usluga stručnjaka posebno obučenih za arbitražu. Oni bi u
slučaju kolektivnih sporova pokušavali da nađu rešenja
prihvatljiva za obe strane i tako u preduzećima uspostave
povoljniju socijalnu klimu.
Sindikati zahtevaju od ministara rada i pravde da ovu
odluku Evropskog komiteta za socijalna prava što pre dostavi
belgijskim pravosudnim organima.
|
5.april 2012.
Grčka:
MERE ŠTEDNJE IMAJU LOŠE POSLEDICE
Talas nezadovoljstva u Grčkoj izazvalo je samoubistvo
penzionisanog lekara na stanici metroa na glavnom trgu
Sintagma u Atini. Čovek koji se ubio ostavio je poruku da to
čini zbog finansijske krize i nemogućnosti da od penzije
preživi. Poruka i simboličan čin, izvršen nedaleko od
parlamenta koji je usvojio rigorozne mere štednje, nagnao je
stotine nezadovoljnika da protestuju protiv strogih mera
štednje, optužujući grčke političare da dovode narod do
očajanja vođenjem katastrofalne politike kako bi obezbedili
finansijsku pomoć međunarodne zajednice.
Na drvo kod kojeg se čovek ubio građani su ostavljali
poruke, a na nekima je pisalo: "Ovo nije samoubistvo, već
ubistvo".
Organizator protesta Vasilis Papadopulos rekao je da Grci
više ne mogu da izdrže mere štednje.
"Ovo samoubistvo je političke prirode i puno simbolizma.
Poruka o samoubistvu je politička", rekao je on.
U Grčkoj je zabeležen porast broja samoubistava u poslednje
dve godine kada se zemlja više puta našla na ivici
bankrotstva, a kriza je dovela do gubitka hiljada radnih
mesta, tako da je sada svaki peti Grk bez posla. Upućena na
međunarodne pakete pomoći, Atina je usvojila oštre mere
štednje, smanjila penzije i plate i povećala poreze, a
radnici i građani ne vide nikakav efekat. Ekonomskog rasta
zapravo i nema, kupovna moć je oslabljena, pa su mere
kontraproduktivne - vode većem siromaštvu i potpunom
urušavanju socijalnih prava i dostojanstva građana.
|
5.april 2012.
Maksimalna štednja radi smanjenja javnog deficita
OŠTAR ODGOVOR SLOVENAČKIH SINDIKATA
Prema pisanju lista „Delo“, slovenačka vlada je krajem marta
najavila drastičan plan štednje - smanjenje plata državnih
službenika za 15 odsto, smanjenje izdvajanja za porodiljsko
odsustvo, naknada za rođenje deteta i za slučaj
nezaposlenosti, stipendija i sl. Cilj je smanjenje javnog
deficita radi ispunjenja zahteva Evropske unije.
Premijer Janez Janša je izjavio da se radi o prvom velikom
testu za njegovu vladu. Po rečima ekonomiste Mojmira Mraka,
najavljeni budžetski rezovi bili su neizbežni. Pitanje je,
međutim, da li su bile neophodne i sve ove mere. Jer one se
odnose istovremeno na funkcionisanje vladajućih struktura,
javnih službi uopšte i na pojedine socijalne transfere koje
garantuje država. Vlada tako više ne može da garantuje punu
platu tokom 12 meseci porodiljskog odsustva, nego
uspostavlja sistem postepenog smanjivanja primanja. Zatim,
naknade za rođenje deteta biće isplaćivane samo manje
imućnim porodicama. Čak ni studentske menze neće više tokom
školskog raspusta biti subvencionisane. Biće smanjene i
naknade za slučaj nezaposlenosti i moći će da se isplaćuju
samo 18 meseci. Glavni budžetski rezovi odnose se na javne
službe i tiču se plata službenika koje će biti smanjene u
proseku za 15 odsto. Istovremeno će biti preispitane naknade
za negu i druga socijalna davanja koja su padala na teret
socijanog osiguranja, dok će više nacionalnih programa
subvencionisanja u potpunosti prestati da se primenjuje.
U cilju smanjenja troškova vlada predviđa spajanje pojedinih
javnih agencija, kao i smanjenje dnevnica i putnih troškova
javnih službenika.
Sindikati su veoma kritički raspoloženi prema najavljenim
merama. Po rečima predsednika Sindikata javnih službi,
Branimira Štrukelja, nezadovoljstvo bi moglo da preraste u
otvoreni sukob sa vlastima.
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Slovenije, Dušan
Semolič, izjavio je da u oči pada izostanak mera usmerenih
u pravcu privatnog sektora i popustljivost prema sektoru
finansija, naročito prema bankama.
Vlada i socijalni partneri imaju rok do 12. aprila da
postignu konačan sporazum o predloženim merama.
|
3.april 2012.
Region:
JAČANJE SINDIKALNE SARADNJE
Ekonomska kriza
i agresivan nastup kapitala protiv prava radnika sve više
zahtevaju veću saradnju sindikata. Tako je nakon
nekoliko godina nestabilnosti sindikalna scena u Makedoniji
stabilizovana.
Zaključivanjem Memoranduma o saradnji uklonjena
je prepreka za saradnju sindikata čime se pojačala
vidljivost sindikalnog partnera na ekonomsko-socijalnom
planu. Od avgusta 2010. godine reformisan je
i
Socijalno-ekonomski savet, otpočeo je istinski socijalni
dijalog što je rezultiralo i izmenama Zakona o radu, te
ratifikacijom šest novih konvencija MOR-a u Sobranju.
I na
hrvatskoj
sindikalnoj sceni došlo je do pozitivnih pomaka.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske
(SSSH)
i Hrvatska udruga sindikata
(HUS)
su preduzeli korake ka udruživanju, imajući u vidu interese
zaposlenih.
Konačne odluke biće donete na sednicama veća ovih
organizacija krajem marta, odnosno sredinom aprila.
|
3.april 2012.
SAD:
NEZADOVOLJSTVO POHLEPOM BANKARA I DALJE TRAJE
Činilo se da je pokret „Okupirajmo“ nestao sa hladnim danima
i zahtevima vlasnika da se očiste javne površine od lica i
stvari ili učesnika protesta, dok „San Francisko kronikal“
nije upravo objavio vest da su policajci upali u dvospratnu
zgradu, pošto su probili barikadu koju su aktivisti
postavili. Povod vlasti za isterivanje nezadovoljnih je kao
i po pitanju čišćenja javnih površina bizaran – zgrada u
vlasništvu katoličke nadbiskupije San Franciska mora da se
namenski koristi, a ne kao zdravstveni centar i u obrazovne
svrhe, kako smatraju aktivisti.
Učesnici protesta „Okupirajmo“ zauzeli su zgradu kako bi
izrazili nezadovoljstvo zbog visoke nezaposlenosti i
ogromnih bankarskih provizija i kamatnih stopa, koje kredite
čine još skupljim, što je prva velika akcija ogranka u San
Francisku otkako je u decembru uklonjen kamp na doku
Embarkadero.
|
3.april 2012.
Italija:
TRI SINDIKALNE CENTRALE OPET ZAJEDNO
Posle više godina razlika u stavovima po pitanju rešavanja
krize, tri najveće italijanske sindikalne centrale – CIGL,
CISL i UIL odlučile su se za zajedničku aktivnost i protest.
Razlog je najava vlade Marija Montija da u sklopu reformi
tržišta rada ukine član 18. Statuta radnika iz 1970. godine,
po kojem poslodavac mora da ima valjan razlog da bi otpustio
zaposlene.
Čelnica najveće sindikalne centrale CGIL, Suzana Kamoro
izjavila je da je aktuelni premijer u zabludi ako misli da
će lako izaći na kraj sa sindikatima. Ona je podsetila na
2002. godinu kada su zbog spornih penzionih reformi milioni
građana i radnika izašli na ulice Italije i pokazali
nezadovoljstvo. Pogrešno je i mišljenje da su pretnje i
izlasci sindikata van pregovaračkog stola samo „ispuštanje
tople vode iz bojlera“ kako bi se smanjila napetost. Zapravo
vlada sa restriktivnim merama jača borbeni
duh sindikatima.
|
30.mart 2012.
BILANS JUČAŠNJEG
ŠTRAJKA U ŠPANIJI
Više od 900 000 hiljada demonstranata okupilo se juče na
centralnom trgu Peurta del So u Madridu.
Protest je počeo rano ujutro u nekoliko gradova
Španije.Demonstranti su se sukobili sa čuvarima reda koji su
pokušavali da spreče izazivanje haosa u zemlji. Više od 50
osoba je uhapšeno pri pokušaju da spreče autobuse da izadju
iz svojih depoa, a bilo je i povredjenih medju kojima i šest
policajaca Najžešće je bilo u Barseloni gde su protiv
demonstranata upotrebljeni suzavac i gumeni meci.
Sindikati su izazvali totalni haos u drumskom saobraćaju i
na stoptine letova je otkazano. Veče u Madridu i Valensiji
proteklo u znaku smirivanja stotina hiljada ljudi koji su
noć proveli na centralnim trgovima.Procenjuje se da je svaki
peti Španac stupio u štrajk.
„Nikome nije garantovan posao. Ovo je štrajk dostojanstva.
Ne tražimo nova prava, već pokušavamo da ih sprečimo da nam
svojim reformama oduzmu ono što smo mukom stekli“ izjavljuju
španski sindikalci.
Vlada za sada ne želi da podlegne pritisku i njeni ministri
insistiraju na reformi zakona o radu.Kako će se stvari
odvijati znaće se nakon današnjeg zasedanja španske vlade.
|
29.mart 2012.
FORUM SINDIKATA FINANSIJSKIH ORGANIZACIJA
JUGOISTOČNE EVROPE PODRŽAO SSSS
Podršku
Savezu samostalnih sindikata Srbije za izmenu stava 2.
člana 85. Zakona o parničnom postupku , dali su i
predstavnici sindikata banaka, osiguravajućih društava i
finansijskih organizacija jugoistočne Evrope. Na forumu
sindikata finansijskih organizacija JIE, održanom u Beogradu
27. i 28. marta 2012., na temu „Finansijska kriza,
multinacionalne kompanije (banke i osiguranje), višak
zaposlenih i sindikati u zemljama jugoistočne Evrope“,
predstavnici sindikata banaka i osiguravajućih društava
Italije, Bugarske, Makedonije, Crne Gore, Republike Srpske,
Federacije BiH i Srbije potpisali su podršku SSSS u zahtevu
za izmenu spornog člana Zakona o parničnom postupku, kojim
se ne dozvoljava da predstavnik sindikata može zastupati
člana pred sudom.
Predstavnici sindikata su istakli da se na taj način
osporava osnovna uloga sindikata, krši pravo zaposlenih da
ih besplatno zastupa predstavnik sindikata, te otvaraju
vrata za diskriminaciju i nejednakost u zastpanju pred
sudom.
|
29.mart 2012.
GENERALNI ŠTRAJK U ŠPANIJI
Danas su španski sindikati izašli na ulice zbog reforme
zakona o radu uslovljene restriktivnim budžetom koji će kako
se predvidja uključiti i smanjenje potrošnje za desetine
milijardi eura kako bi se smanjio španski deficit.
Sindikati u Španiji su započeli generalni štrajk protiv
ekonomskih reformi, koje je sprovela nova konzervativna
vlada i tako se pridružili evropskim radnicima koji
iskaljuju svoj opravdani bes pojačan merama štednje. Dva
glavna sindikata u zemlji, Sindikat Radničke komisije (CCOO)
i Generalna unija radnika (UGT) ovoga puta očekuju veći
uspeh nego nakon generalnog štrajka 2010 godine, kada je
vlada socijalista sprovela manje agresivne tržišne reforme.
U svom saopštenju CCOO navodi da današnji prekid rada
predstavlja odgovor "na jednostranu odluku vlade da usvoji
reformu tržišta rada i nova i teška budžetska
prilagođavanja".
Na drugoj strani, za nepunih 100 dana funkcionisanja španska
vlada premijera Marijana Rahoja „potrudila“ se da zadovolji
fiskalne zahteve Evropske unije i medjunarodnih investitora,
izbegavajući sudbinu Grčke, Irske i Portugalije, koje su
bile primorane da prihvate pomoć kako bi izbegle dužničku
krizu. Novoizabrani premijer je brže–bolje smanjio
potrošnju, povećao poreze, reformisao bankarski sektor i
izdao dekret o radničkim pravima. Vlada će istrajati u
svojim merama koje smatra „suštinskim za stvaranje radnih
mesta i oživljavanje ekonomije“, dok sindikati jasno i
glasno ukazuju na činjenicu da će to samo dovesti do
povećanja inače veoma visoke stope nezaposlenosti od 22,85%.
U toku su brojni protesti koji ce danas paralisati zemlju
onemogućavajući uredno odvijanje saobraćaja u vreme
povratka sa posla. Planirani su i brojni skupovi u toku
večeri u Madridu i ostalim gradovima širom Španije.
|
28.mart 2012.
EKS – REŠENJE ZA IZLAZ IZ KRIZE PO MERI RADNIKA
Vodeći „dvojac EU“ Nemačka-Francuska ne odustaje od
neoliberalne politike i postoji opravdan strah da će se
ekonomska i socijalna kriza u EU rešavati po grčkom
scenariju. To potvrđuje i fiskalni pakt, kojim se štiti
neoliberalni koncept, gde se zapravo samo štite interesi
krupnog kapitala i banaka. Na primer, u rešenju dužničke
krize u Grčkoj zahteva se drastična štednja, zamrzavanje
zarada ili smanjivanje,
umanjenje
penzija i restrikcija brojnih socijalnih izdataka, dok se
istovremeno podržavaju ogromna sredstva koja se izdvajaju za
naoružanje i vojsku.
Evropska konfederacija sindikata (EKS) izašla je sa
drugačijim viđenjem rešenja krize – politici restrikcija i
štednje suprotstavila je veće opterećenje kapitala, evropske
obveznice, te zahtiv za uspostavljanje evropske kuće za
utvrđivanje boniteta, koja će biti nezavisna od vodeće tri
rejting kompanije koje se nalaze pod uticajem američkog
kapitala.
|
28.mart 2012.
Italija:
RADNIČKA PRAVA NA UDARU
Famozni član 18 Radničkog statuta Italije iz 1970. godine,
kojim radnik nije mogao da se otpusti bez valjanog razloga,
biće promenjen. Premijer Mario Monti najavio je da će
parlamentu biti upućen predlog da se ovaj član promeni, te
da je to u saglasnosti sa reformama na tržištu rada.
Mogućnost lakoće otpuštanja, gde će poslodavci sve češće
potezati ekonomske razloge, posebno je ogorčila sindikate.
Najbrojnija italijanska sindikalna centrala CGIL najavila je
dugu borbu i štrajkove. Njihovo nezadovoljstvo izazvao je i
trijumfalni natpis „Svako može da ide“, koji je osvanuo na
naslovnici lista „Il sole 24 ore“, koji je u vlasništvu
lobija poslodavačke organizacije Konfindustrije.
Izmena ovog člana, koji egzistira više od četrdeset godina,
unela je uznemirenje i na levici, koja takođe kritikuje
predlog za izmenu, te bi to mogla da bude i opasnost za
tehničku vladu Montija koja funkcioniše uz podršku partija i
leve i desne opcije.
|
26.mart 2012.
Protiv ucena poslodavaca
METALCI CGIL-A
I STUDENTI PROTIV FIJAT-A
I VLADE
Više
od
50.000
radnika odazvalo se nedavno pozivu granskog sindikata
metalaca Italije
(FIOM,
inače
člana
legendarne Generalne konfederacije italijanskih radnika CGIL)
i zajedno sa mnogobrojnim studentima prodefilovalo centrom
Rima gnevno uzvikujući
parole protiv premijera Montija i uprave automobilskog
giganta,
FIAT-a.
Na meti se našlo
smanjenje plata,
ali i ideja generalnog direktora Markionea da se zatvore još
dve fabrike u Italiji i udari na neka od najstarijih radničkih
prava.
Povorku demonstranata pratile su brojne snage bezbednosti i
sve je bilo snimano.
Potpuno svesni međunarodnog
konteksta koji pogoduje sve jačim
pritiscima na svet rada,
radnici su izvikivali i parole protiv
čelnika
Nemačke
i SAD
–
Angele Merkel i Baraka Obame.
FIOM je inače
pod udarom upravljačkih
struktura FIAT-a
koje diktatorski krše
sindikalne slobode i njegovim
članovima
ne dozvoljavaju povratak na posao.
Stoga je jedan od glavnih zahteva upućen
sa demonstracija i onaj koji se odnosi na dužnost
striktnog poštovanja
člana
18
Zakona o radu koji
štiti
od arbitrarnih otkaza i garantuje stabilnost zaposlenja.
Činjenica
je da nova multinacionalna kompanija nastala spajanjem FIJAT-a
i KRAJSLER-a
sve više
baca pogled na južnoameričko
tržište
gde je cena rada znatno niža
nego u Italiji.
Ona je tako stekla novo sredstvo da ovdašnje
radnike ucenjuje:
njima se stalno stavlja u izgled mogućnost
seobe proizvodnje koja bi bila praćena
masovnim otkazima.
Na kraju skupa generalni sekretar FIOM-a
Landini pozvao je upravu FIAT-a
na istinski dijalog sa sindikatima,
nova ulaganja u zemlji i poštovanje
sindikalnih sloboda.
Vlada i poslodavci su upozoreni da
„je
poštovanje
radničkih
prava metar kojim se mere dometi dekokratije“.
|
26.mart 2012.
Novi udar na radničke
interese
HRVATSKA VLADA DONELA ODLUKU O STEČAJU
VELIKIH PREDUZEĆA
Sasvim u skladu sa principom da su predizborna obećanja
jedno,
a ponašanje
posle izbora drugo,
hrvatska
„levičarska“
vlada je odmah posle izbora krenula sa liberalnim raščišćavanjem
domaće
privrede.
U situaciji kada
25 000
radnika radi ne primajući
platu,
odmah je sa
23
na
25
posto podignut PDV
što
će
pogoditi uglavnom radni narod i obične
građane.
Pošto
vlada smatra da se podrška
sindikata njenoj politici
„podrazumeva“
socijalni dijalog je gotovo na nuli i najvažnije
odluke se donose jednostrano.
Doprinosi za zdravstvo su smanjeni za
2
posto kako bi se rasteretili poslodavci,
iako se u najvećem
broju slučajeva
ta sredstva ne koriste za otvaranje novih radnih mesta
(što
je bio cilj),
nego za puko uvećanje
profita.
Vlada je namerena da ukine automatsko obnavljanje
kolektivnih ugovora, tako da
će
se u slučaju
da u roku od tri meseca po isteku njihovog važenja
ne budu potpisani novi,
primenjivati odredbe ugovora o radu i pravilnika.
Ali kao da sve ovo nije bilo dovoljno,
upravo je stigla vest da je doneta i uredbu o stečaju
najstarijeg brodogradilišta
u zemlji,
onog u Kraljevici.
Na odluku nije uticala ni
činjenica
da se radi o preduzeću
sa najsavremenijom tehnologijom koje vrlo uspešno
proizvodi velike brodove i jahte.
Odbijena je,
kao nekvalitetna,
ponuda jednog od najvećih
domaćih
preduzetnika,
tako da je krajnje neizvesno kako
će
se stvari dalje razvijati.
Jedno je izvesno:
i brodogradilišta
koja su odlično
poslovala
(kao
na primer
„Uljanik“
iz Pule)
biće
privatizovana,
a radnici prepušteni
na milost i nemilost volji novih vlasnika koji su do sada
činili
sve da se izvuku od socijalne odgovornosti i pokažu
da ih zanima samo profit.
Sve ovo začinjeno
je vešću
da u stečaj
ide i
„Dalmacijavino“
sa svojih
500
zaposlenih.
Nju je kupio izvesni američki
biznismen.
Radnici koji su očekivali
rešenja
koja bi im pomogla da nastave sa proizvodnjom,
ogorčeni
su vladinom odlukom.
Masovna zatvaranja preduzeća
mogla bi da dovedu do velikog rasta nezaposlenosti i
socijalnih nemira.
Ovakva politika socijaldemokratske vlasti nije nova:
prethodna garnitura na
čijem
čelu
je stajao g.
Račan,
sprovodila je politiku masovnih stečajeva
posle kojih su bez posla ostajale desetine hiljada radnika.
Njihovi pokušaji
da nađu
novo zaposlenje trajali su godinama i
često
se završavali
neuspehom.
|
23.mart 2012.
ODRŽANO REDOVNO ZASEDANJE RSS «SOLIDARNOST»
U Beogradu je u Savezu samostalnih sindikata Srbije, 22.
marta 2012. godine održano redovno
zasedanje
Regionalnog saveta sindikata sa područja bivše Jugoslavije “Solidarnost“.
U radu skupa učestvovali su članovi Solidarnosti,
predstavnici sindikata Federacije BiH, Hrvatske, Makedonije,
Crne Gore, Srbije, Slovenije i Republike Srpske, te
predstavnik fondacije Fridrih Ebert.
Na skupu su razmenjene informacije o aktuelnoj
ekonomsko-socijalnoj situaciji i aktivnostima sindikata u
ovim zemljama. Istaknuto je da je situacija slična –
restrikcija plata, povećavanje nezaposlenosti, smanjivanje
prava radnika i sindikata kroz nova zakonska rešenja – ali
da postoje i određene specifičnosti. Razmena informacija i
pozitivnih iskustava veoma je značajna, imajući u vidu
specifičnost Regiona i potrebu jačanja solidarnosti, te
stvaranje vizije sindikata o mogućnostima izlaska iz
ekonomske krize i jedinstvenog sindikalnog odgovora
kontrakapitalu, kao i provođenje zajedničkih akcija.
Učesnici
redovnog zasedanja usvojili su Pravila rada Odbora mladih „Solidarnosti“
i Akcioni plan za 2012. godinu,, gde su
centralna pitanja realizacija projekta Akademije rada,
mogućnosti sprovođenja istraživanja koje je usmereno na
jačanje akcionih i mobilizatorskih sposobnosti sindikata
Regiona, pre svega učlanjavanje, organizovanje i podizanje
aktivizma, sa posebnim akcentom na privlačenje mladih
članova, kao i zaposlenih na atipičnim oblicima rada, gde
sindikati, uz sporadična pozitivna iskustva, do sada nisu
imali značajnije rezultate.
Sa skupa je upućena
puna podrška Savezu samostalnih
sindikata Srbije
( u
prilogu )
za izmenu stava 2. člana 85. Zakona o
parničnom postupku, kojim se ne dozvoljava da predstavnik
sindikata može zastupati člana pred sudom. Učesnici skupa su
ukazali da se odredbama ovog Zakona krše prava predstavnika
sindikata da zastupaju člana sindikata, te da zakonsko
rešenje sprovodi svojevrsnu diskriminaciju stavljajući u
nejednak položaj učesnike u sporu.
Posebno je istaknuto da se na ovaj način osporava osnovna
uloga sindikata, jer se u skladu sa međunarodnim standardima
zaposleni i udružuju da bi imali mogućnost da se kolektivno
štite njihova prava, od kojih je i pravo na besplatno
zastupanje člana sindikata pred sudom.
|
15.mart 2012.
Španija:
NA MERE VLADE, SINDIKATI ODGOVARAJU GENERALNIM ŠTRAJKOM
Dva vodeća sindikata Španije UGT i Radničke komisije,
pozvali su na generalni štrajk 29. marta, kako bi
protestovali protiv vladinih reformi tržišta rada i mera
štednje. Najavljeni generalni štrajk biće održan pre nego
što vlada objavi budžet ya 2012. goidinu, za koji se očekuje
da će sadržati još drastičnije mere štednje, kako bi pokrila
ogroman deficit u državnoj kasi.
U saopštenju sindikata Radnička komisija se navodi da prekid
rada predstavlja odgovor na „jednostarnu odluku vlade da
usvoji reforme tržišta rada i nova budžetska prilagođavanja.
Na stotine hiljada ljudi širom Španije je 19. februara
učestovalo u štrajkovima u organizaciji ova dva sindikata,
protestujući protiv reformi tržišta rada, koje su omogucile
smanjivanje plata i lakše otpuštanje radnika. Reforma je
ključni deo vladinih napora da oživi privredu, mada mere
štednje do sada nisu dale značajne rezultate, posebno po
rešavanje gorućeg problema - otvaranja novih radnih mesta.
Naprotiv, Španija i dalje beleži najviši rast nezaposlenosti
u Evropskoj uniji, koja sada iznosi 22,85 odsto, pa
sindikati izražavaju zabrinutost da bi nove mere
„produkovale“ novi broj nezaposlenih.
|
13.mart 2012.
Kina:
ZAPOŠLJAVANJE
I RAZVOJ TEHNOLOGIJE NA PRVOM MESTU
Ovu odluku objavio je kineski predsednik vlade na zasedanju
Narodne skupštine
održanom
ovih dana u Pekingu.
Konkretan cilj je da se u
2012.
godini
otvori devet miliona novih radnih mesta i tako ubrza razvoj
zemlje i podigne
životni
standard.
Istovremeno pružiće
se podrška
razvoju preduzeća
koja primenjuju vrhunsku tehnologiju,
malim
i srednjim preduzećima,
kao i
sektorima koji su u stanju da
„stvore“
veliki
broj radnih mesta.
Prošle
godine Kina je uspela da zaposli novih
12,2
miliona radnika,
tako
da nezaposlenost trenutno ne prelazi
4,6%.
Do kraja godine predviđeno
je i stvaranje novog penzionog sistema koji treba da pokrije
celokupno gradsko,
ali i
seosko stanovništvo.
Do
sada je pokriveno preko
60%
regiona.
Što
se stambene izgradnje tiče,
u toku
je gradnja pet miliona novih stambenih jedinica,
a
tokom godine ih se očekuje
još
sedam
miliona.
Trenutno se radi na merama koje
će
onemogućiti
spekulacije nekretninama i njihove cene spustiti na razuman
nivo.
Za razliku od mnogih stagnirajućih
i nazadujućih
privreda,
Kina je uspela da u prošloj
godini obezbedi rast od
9,2%
i tako pretekne Argentinu
(8%)
i Indiju
(7,8%).
Na nju već
otpada
15%
svetske proizvodnje.
Za svoj ubrzani razvoj Kina između
ostalog može
da zahvali kombinaciji privatnog preduzetništva
i državne
intervencije,
nezavisnosti od nadnacionalnih centara finansijske moći
–
i odbacivanju pogubne neoliberalne doktrine koja je mnoge
odvela na stranputicu.
|
13.mart 2012.
EVROPA NE MOŽE BEZ MIGRANATA
Svi koji imaju trajno prebivalište na teritoriji jedne
države treba da se uvažavaju kao njeni građani, da imaju
jednaka prava pred zakonom kao i ostali, bez obzira na
versku ili etničku pripadnost, naglašeno je u izveštaju
„Živeti zajedno”, devetočlane grupe oformljene na
inicijativu generalnog sekretara Saveta Evrope, Torbjorna
Jaglanda. Evropa ne može biti kontinent nacionalnih manjina,
kontinent paralelnih društava. Ako želi da sačuva svoj mir i
prosperitet, ona mora da prihvati različitosti, da se
zasniva na jednakim pravima za sve građane i deljenju
zajedničkih vrednosti, istakao je Jagland u predstavljanju
ovog izveštaja. Sprečavanje imigracije značilo bi i propast
Evrope koja stari i neće moći da se suoči s svim izazovima
sama. Relevantna istraživanja pokazala su da će do 2050.
godine Evropi nedostajati 100 miliona radno sposobnog
stanovništva, što ona sama, bez imigranata, ne može da
postigne.
Izveštaj je odgovor na širenje netolerancije i
diskriminacije u Evropi, što je u suprotnosti sa evropskim
vrednostima. U izveštaju se navodi diskriminacija određenih
grupa - Roma, imigranata, rastuća podrška ksenofobičnim
strankama, postojanje izolovanih, paralelnih društava,
gubitak demokratskih sloboda. Deo izveštaja je i 17
strateških preporuka, među kojima je podsticanje suživota
kroz sistem obrazovanja i izveštavanje medija, te bolja
zaštita prava migranata i rizičnih grupa.
|
13.mart 2012.
Grčka:
ŽRTVE KRIZE I POLITIČARI
Grčka kriza je imala ogromne žrtve. Pored toga što su žrtve
krize i oštrih mera štednje radnici, penzioneri i građani,
ugled i rejting zemlje, žrtvu su podnele i političke partije
i političari bez čijeg prisustva je pre godinu dana bila
nezamisliva politička scena Grčke. Naime, Evangelos
Vanizelos, aktuelni ministar finansija je jedini kandidat za
predsednika PASOK-a, jer je Jorgos Papndreu doneo odluku da
se povuče sa mesta predsednika Panhelenističkog
socijalističkog pokreta (PASOK), a krajem prošle godine i sa
mesta premijera.
Prvi put u poslednjih nekoliko decenija na otvorenim
izborima za predsednika PASOK-a 18. marta neće biti
predstavnika porodice Papandreu, koja je svoje najveće
uzlete i prosperitet beležila u vreme dede i oca Jorgosa
Papandreua.
Grčku su decenijama, sa manjim prekidima, vodile tri
dinastije: Papandreu, Karamanlis i kraće, porodica
Micotakis. Međutim, niko od potomaka nije ponovio slavu
svojih prethodnika. U vreme Konstantina Karamanlisa Grčka je
ušla u EZ, da bi se u vreme Kostasa Karamanlisa našla u
najdubljoj krizi, ogrezla u dugovima i korupciji. Na
vanrednim izborima 2009. godine on je bio je prisiljen da se
povuče i sa mesta predsednika konzervativne Nove
demokratije.
U građenje savremene grčke politike uspešno je učestvovala i
porodica Konstatina Micotakisa. Njegova ćerka Dora Bakojani,
bivši šef diplomatije i gradonačelnik Atine je u
međuvremenu osnovala svoju stranku koja zasad ne igra veću
ulogu na političkoj sceni Grčke.
Tako će Grčka parlamentarne izbore, koji su predviđeni
krajem aprila ili u početkom maja dočekati bez predstavnika
uglednih porodica kao nosioca liste kandidata. Prema svim
procenama novu vladu, koja će sigurno biti koaliciona,
formiraće ili PASOK ili konzervativna Nova demokratija, na
čijem čelu neće biti ni Papandreua ni Karamanlisa.
|
9.mart 2012.
Protivdruštveno
ponašanje
privatnih vlasnika javnih dobara
TRAGIČNE
POSLEDICE PRIVATIZACIJE
ŽELEZNICA
U ARGENTINI
Nedavno je ceo svet potresla vest o strašnoj
saobraćajnoj
nesreći
u kojoj je na
železničkoj
stanici u Buenos Ajresu poginulo
50,
a povređeno
700
putnika.
Iako uprava privatne
železničke
kompanije uporno ponavlja priču
o
„ljudskom
faktoru“,
činjenica
da je njen direktor pri dolasku na stanicu pozdravljen
povicima
„Ubico,
ubico!“
rečito
govori o mogućnosti
da je istina negde drugde.
Prvi rezultati službene
istrage ukazuju na
činjenicu
da su pri ulasku u stanicu otkazale kočnice,
a to otvara
čitav
niz pitanja vezan za posledice privatizacije sprovedene pre
dvadeset godina:
pitanja tehničke
degradacije voznog parka,
nepoštovanje
pravilnika o bezbednosti i
„preusmeravanju“
srestava iz državnih
fondova namenjenih unapređenju
železničkog
saobraćaja.
Istraga je ustanovila da je radni dosije mašinovođe
„bez
greške“,
a da je otkazao kočioni
sistem,
uključujući
i automatski.
Lokomotiva je nabavljena u Japanu
1962. što
znači
da je stara pola veka,
a firma koja je
železnicu
kupila nije našla
za shodno da je zameni.
Umesto toga ona se potrudila da proširi
kapacitet vagona ne vodeći
računa
o tome da tako smanjuje udobnost i bezbednost putnika.
Ugovor o privatizaciji predviđao
je proširenje
i modernizaciju sistema,
ali je održavanje
(radi
ušteda
u materijalu i radnoj snazi)
bilo sve nemarnije.
Tako je još
2008.
inspekcija utvrdila da,
između
ostalog,
slabo funkcionišu
ručne
i kočnice
za slučaj
nužde.
Niko,
međutim,
ništa
nije preduzeo kako bi se to
ispravilo.
U trenutku prelaska
železnice
u privatne ruke,
stvorena je državna
komisija za kontrolu kvaliteta usluga,
ali se njen rad sveo na pisanje bekrajnih izveštaja
za koje niko nije imao sluha.
Nekako u to vreme država
je počela
da isplaćuje
i subvencije namenjene sniženju
cena karata i modernizaciji.
Sada se pokazuje da je veliki deo te sume odlazio na
kupovinu autobusa u jednoj od filijale firme-vlasnika!
Vlasti Argentine trenutno razmišljaju
o oduzimanju koncesije dosadašnjim
vlasnicima:
pre neku godinu to je učinjeno
sa drugom jednom kompanijom,
pozvanjem na paragraf zakona koji govori o
„teškim
i ponovljenim greškama
u oblasti pružanja
usluga,
i obaveznoj tačnosti,
komforu i održavanju
inventara“.
Treba napomenuti da je
1950.
Argentina raspolagala sa
50
hiljada kilometara pruga i nalazila se na desetom mestu u
svetu.
Sada ih ima još
samo
7
hiljada jer je toliko odgovaralo vlasnicima koji su,
neodgovorno potiskujući
društvene
obzire,
išli
samo za profitom.
Liberali su javnoj svojini uvek pripisivali neefikasnost i
neracionalnost.
Pokazalo se,
međutim,
da usled sve nižeg
kvaliteta usluga i igranja ljudskim
životima
u privatizovanim preduzećima,
njihov san o potpuno privatizovanoj privredi sve više
liči
na noćnu
moru.
|
9.mart 2012.
Delimčan
„oprost“
grčkih
dugova
MOŽE
LI SE GRČKA
UMIRITI?
U Grčkoj
je sa ogromnim olakšanjem
primljena vest da je velika većina
privatnih kreditora pristala na umanjenje svojih potraživanja.
Prve analize govore da se radi o poveriocima koji poseduju
preko
95%
grčkog
duga.
Ekonomisti bliski vlasti i strani posmatrači
smatraju da
će
to presudno doprineti spasavanju zemlje od nekontrolisanog
bankrota i otvoriti nove puteve razvoja zemlje.
Istovremeno izbegnuta je i duboka kriza evrozone i njeno
širenje
na druge kontinente.
Računa
se da bi bankrot Grčke
samo Uniju koštao
daljih
1000
milijardi evra koliko bi bilo potrebno za izlečenje
finasijskih sistema Italije,
Španije,
Portugalije i Irske koji se takođe
povijaju pod teretom dugova.
Apel privatnim kreditorima grčka
vlada je uputila
24.
februara,
a rok za davanje odgovora isticao je juče
u
20 časova.
Bilo je neophodno da na ponudu grčkih
vlasti pristanu vlasnici više
od
75%
duga.
Radi se o sumi od
152
milijarde evra koja
će
biti umanjena za
73%
svoje vrednosti.
To je rezutat koji nikako nije za potcenjivanje,
ali koji sam po sebi ne jamči
da
će
se zemlja spasti.
Pitanje je koliko je Grčka
spremna da uđe
u reforme koje se neće
svesti na otpuštanje
150
hiljada zaposlenih u društvenom
sektoru,
rasprodaju svih javnih preduzeća
strancima,
sniženje
plata i penzija za
20-30%,
spuštanje
minimalne cene rada do nivoa koji ne omogućava
život
dostojan
čoveka...
Grčko
političko
vođstvo
je u velikoj meri izgubilo ugled jer je većinski
–
bez obzira na stranačke
razlike
–
odgovorno za stanje u kome se zemlja nalazi.
Čini
se da ono sve manje predstavlja
želje
naroda.
Predsednik vlade je
„doveden“
sa strane zbog
čega
ga prate ozbiljne sumnje da prvenstveno brine o interesima
nadnacionalnog kapitala
–
tvorca ovakvog oblika globalizacije i najvećeg
korisnika njenih tekovina.
Zemlju uskoro
čekaju
izbori:
prema anketama,
stranke koje se zalažu
za energičniju
zaštitu
radničkih
interesa jačaju,
pa se u sastavu parlamenta očekuju
velike promene.
A na ulicama uvek spremne
čete
„mladih
u crnom“
vrebaju priliku da po mogućnosti
pokrenu novi talas paljevina i nasilja.
|
9.mart 2012.
Talas štrajkova u Evropskoj uniji ne jenjava
NEMCI I ESTONCI ODLUČNI U SVOJIM ZAHTEVIMA
Borba protiv stezanja kaiša nije zaobišla ni Nemačku.
Najveći sindikat društvenih delatnosti „VERDI“ koji broji
2,4 miliona članova pozvao je svoje članstvo da izađe na
ulice i spreči produženje radne nedelje sa 38,5 na 40 sati.
Štrajkuju najviše zaposleni u lokalnim i regionalnim
organima vlasti, a akcija ovakvih razmera u javnom sektoru
nije zabeležena u zadnjih 14 godina. Sindikat strahuje da
najavljeno produženje radne nedelje predstavlja samo uvod u
otpuštanja i da će dovesti do pojačanog izrabljivanja
preostalih radnika, čime će se teret krize po običaju
preneti na one koji su za nju najmanje krivi. Važna stavka u
pregovorima je i povećanje plata. Nemačka beleži rast
proizvodnje i izvoza što objektivno pruža mogućnost
preraspodele „društvenog kolača“. Povećanje koje sindikat
zahteva kreće se u granicama od 5%.
Štrajk je počeo na jugu zemlje, ali je do sada zahvatio već
deset od šesnaest saveznih država. Trenutno štrajkuje 100
000 zaposlenih, ali će kolektivni pregovori koji su u toku
odlučivati o sudbini dva miliona službenika. Sindikalne vođe
tvrde da akcija može da potraje bez problema još par nedelja
i spremaju se za produžetak sukoba. Predsednik “Verdija“
Frank Bsirske izjavio je da će „štrajk trajati sve dok
poslodavci ne shvate da zaposlenima ne mogu diktirati koliko
moraju da rade“.
Ne miruju ni Estonci. Jedna od najmanjih država EU teško je
podnela prelazak iz starog u novi sistem, a kriza je samo
produbila postojeće protivrečnosti Trenutno u zemlji besni
najveći štrajk prosvetnih radnika u istoriji zemlje.
Prosvetari su na nogama i zahtevaju hitno povećanje plata od
20%. Svoj zahtev oni opravdavaju činjenicom da im primanja
znatno zaostaju za onima u drugim granama – dok je prosečna
zarada u Estoniji 800, profesorske plate kreću se oko iznosa
od 600 evra.
|
8.mart 2012.
Srbija, BiH, Hrvatska:
UTICAJ KRIZE NA FIRME U REGIONU
Na pitanje da li u kompanijama u kojima rade osećaju krizu,
preko 70 odsto zaposlenih iz Srbije, Hrvatske i Bosne i
Hercegovine je izjavilo da kriza utiče na kompaniju u kojoj
rade - pokazuju rezultati prvog regionalnog istraživanja o
tržištu zapošljavanja sprovedenog u ove tri zemlje.
Direktan uticaj krize na život osetio se kroz smanjenje
plate ili gubitak posla. Kod nas to je osetila jedna trećina
ispitanika, u Bosni i Hercegovini 46 odsto, dok je ovaj
problem u Hrvatskoj osetilo čak više od polovine ispitanika.
Kompanije u regionu su pokušale da prebrode krizu i kroz
zamrzavanje novog zapošljavanja (ovu meru su najviše osetili
zaposleni u Hrvatskoj, 44 odsto), zamrzavanje plata,
smanjenje budžeta pojedinih sektora i manja izdvajanja za
edukaciju.
Zaposleni su svesni krize i postoji strah od gubitka radnog
mesta (u Srbiji i Bosni i Hercegovini je taj procenat niži
od 40 odsto, dok od ovoga strahuje čak polovina ispitanika
iz Hrvatske).
Oko četvrtine trenutno nezaposlenih u Srbiji i Hrvatskoj je
posao izgubila zbog ekonomske krize, dok je kriza uzrok
gubitka posla za oko 14 odsto trenutno nezaposlenih
ispitanika iz Bosne i Hercegovine. U sve tri zemlje najveći
procenat nezaposlenih posao traži do dve godine, što se
poklapa s periodom početka krize. Kao prepreka prilikom
zapošljavanja može se pojaviti korupcija, nepotizam, veze,
kažu učesnici istraživanja. Zanimljivo, ispitanici u sve tri
zemlje slažu se da je zapošljavanje ”preko veze” najčešće u
državnim firmama a najmanje izraženo u privatnim kompanijama
u domaćem ili stranom vlasništvu. Ipak, sudeći po
ispitanicima, najrađe bi se zaposlili u državnim firmama a
najmanje bi želeli da se zaposle kod domaćeg privatnog
poslodavca.
|
6.mart 2012.
Sindikati i potpisivanje Pakta o jačanju budžetske
discipline u EU
DEMONSTRACIJE
ŠIROM EVROPSKE UNIJE
Evropski sindikati javljaju o velikom broju učesnika
demonstracija organizovanih 29.
februara.
Stotine hiljada ljudi protestovalo je širom evropskog
kontinenta.
Organizovani su u 160
francuskih gradova,
oko 50.000
ljudi
okupilo se
u Madridu
i
Barseloni,
održan je
tročasovni generalni štrajk u Grčkoj... „Dan evropske akcije“
osetio se i u Briselu,
gde su najviši državni rukovodioci zemalja EU potpisivali
anti-radnički dokument.
Sve je pokrenuto na inicijativu Evropske konfederacije
sindikata (EKS),
pritisnute zahtevima sindikalne baze koja sve teže podnosi
nametnuta
rešenja
evropskih vlastodržaca.
„Pakt
ne nudi nikakva rešenja,
on
će
biti samo kočnica
rastu",
izjavila
je glavni sekretar Evropske konferencije sindikata,
Bernadet Segol,
dodavši
da „postoje i alternativne politike razvoja“.
„Nećemo radnički Gvantanamo“
-
klicali su demonstranti na madridskim ulicama,
protestujući protiv sve veće potčinjenosti političkih vlasti
zahtevima multinacionalnog kapitala. Ta potčinjenost
najočiglednija je u slučaju Grčke i Italije,
koje su predsednike
vlada dobile „odozgo“ i koje trenutno mnogo manje žive u
skladu sa demokratski izraženom voljom naroda, a mnogo više
u skladu sa potrebama Međunarodnog monetarnog fonda,
Evropske centralne banke i Evropske komisije.
Postaje sve jasniji demagoški karakter
„ruženja
naroda“
za koji se tvrdi da je „živeo preko svojih mogućnosti“ i
prava priroda budžetske krize izazvane megalomanskom
operacijom „izbavljanja“ banaka. Privatno prisvajanje
ogromnih profita banaka u vremenima prosperiteta pretvorilo
se u trenucima krize u socijalizaciju gubitaka – oni koji su
krizu izazvali spasavani su novcem poreskih obveznika
-
naroda. Ceo postupak olakšan je činjenicom da ugovori o
Uniji zabranjuju Evropskoj centralnoj banci i
državama-članicama da kreditiraju druge države-članice –
finansiranje mora ići preko privatnih banaka. Pri čemu je
ECB samo tokom proteklih nedelja na račune 800 evropskih
banaka ulila više od 500 milijardi evra po kamati nižoj od
predviđene stope inflacije.
|
28.februar 2012.
Decentralizovani Evropski dan akcije
„SADA JE DOSTA! ALTERNATIVE ZAISTA POSTOJE!
ZA ZAPOŠLJAVANJE I SOCIJALNU PRAVDU!
Evropska konfederacija sindikata
29. februara 2012, uoči
zasedanja Evropskog saveta 1 i 2. marta organizuje
Decentralizovani Evropski dan akcije pod sloganom „Sada je
dosta! Alternative zaista postoje! Za zapošljavanje i
socijalnu pravdu“!
Očekuje se da će martovsko zasedanje Evropskog saveta
podržati novi međunarodni sporazum kojim se implementira
poslednji decembarski fiskalni pakt, što će izazvati nove
negativne posledice na nacionalnom nivou. Evropski lideri
ostaju na utabanoj stazi koja nas vodi samo ka dubljoj
recesiji. Nezaposlenost je sada dostigla rekordne nivoe u
Evropi. Prema podacima Evrostata iz novembra 2011. godine,
više od 23 miliona muškaraca i žena - uključujući 5 miliona
mladih je nezaposleno u 27 zemalja EU.
Suočen sa takvom situacijom, decembarski Evropski savet se
fokusirao na rast i zapošljavanje, pa je njegovo sledeće
zasedanje koje je održano 30. januara, najavljivano kao „Samit
zapošljavanja“. Rezultat je bio slabiji od očekivanog.
Imajući u vidu odsustvo sluha evropskih lidera za probleme
koji pogađaju svet rada, EKS je doneo odluku da se uoči
samita organizuje decentralizovani Evropski dan akcije 29.
februara, kako bi se uputila snažna sindikalna poruka i
skrenula pažnja na zabrinutost sindikata.
Toga dana širom Evrope biće organizovane različite
aktivnosti u vidu demonstracija, obustava rada, štrajkova,
deljenja letaka, socijalnih mreža... EKS će organizovati
akciju u Briselu 29. februara i 1. marta ispred zgrade
Saveta.
Na tripartitnom Socijalnom samitu 1. marta sindikalna
delegacija će insistirati na kvalitetnim radnim mestima u EU,
borbi protiv nesigurnog rada i zalaganju za socijalnu pravdu.
|
27.februar 2012.
ISLAND: NA PRAVOM PUTU
Islanđani koji su zasuli kamenicama zgradu vlade 2009.
godine zahtevajući od svojih lidera i bankara objašnjenja za
ekonomsku krizu i finansijski kolaps prikupljaju poslednjih
meseci
koristi
svog besa. Od kraja
2008.,
islandske banke su oprostile dug koji iznosi
13
odsto nacionalnog bruto domaćeg
proizvoda,
ublažavajući
na taj način
teret duga za
četvrtinu
stanovništva,
navodi se u izveštaju
Islandskog udruženja
za finansijske usluge.
Islandska domaćinstva
su bila pomognuta sporazumom između
vlade i banaka,
koje su i dalje delom pod kontrolom države,
opraštanjem
dugova ako su iznosili više
od
110
odsto vrednosti ukupne imovine jedne porodice. Na
taj način u suočavanju sa krizom
potrebe stanovništva
stavljene su ispred tržišta, a umesto spašavanja banaka koje
je preduzeto u ostalim delovima sveta opredelilo se za
spašavanje sopstvenih građana.
Samo pre nepune četiri godine ova zemlja fjordova i gejzira,
nakon ogromnog rasta, suočila
se
sa velikim dugovanjem banaka od 85 milijardi dolara i
najavom prvog bankrota države. Narastao bankarski sektor
koji je i izazvao krizu imao je na Islandu čak 500 hiljada
klijenata, što je znatno više od 300 hiljada stanovnika
koliko broji ova zemlja. Stranim bankama isplaćen je samo
jedan deo, jer su Islanđani odbili da kreditiraju dugove
banaka, a
Vrhovni sud je u junu
2010.
doneo presudu da su dugovi indeksirani u stranoj valuti
ilegalni,
što
znači
da domaćinstva
više
ne moraju da pokrivaju gubitke domaće
valute.
Očigledno da su se napori Islanda i strategija podrške
građana pokazali uspešnim. Nasuprot merama štednje koje su
sprovedene u drugim zemljama i što znači dalje
osiromašivanje i gubitak potrošačkog elana, dakle i zamajca
proizvodnje, ovaj put izlaska iz krize daleko je uspešniji. Sudeći
po proceni Organizacijae za ekonomsku saradnju i razvoj
(OECD), sa rastom od 2,8 odsto Island će ove godine prerasti
zonu evra i prosek u razvijenom svetu. Čak i neumoljiva
rejting agencija
Fič
Islandu je podigla rejting, tako da ta ostrvska zemlja
nakon najgoreg mogućeg statusa i spoljnog duga od 50
milijardi evra sada ima stabilnu prognozu. Ista agencija je
u svom izveštaju navela da su neobične krizne mere
rezultirale uspehom u slučaju Islanda.
|
21.februar 2012.
Ima li izlaza za Grčku?
ZBOG STROGIH MERA ŠTEDNJE BRUTO DRUŠTVENI PROIZVOD PAO ZA
6,8%
Ovo je podatak koji je objavio Statistički zavod Grčke
(Elstat) analizirajući trendove u ekonomiji zemlje u 2011.
godini. Ako ovome dodamo pad od 4,3% u 2010. i 2,3% u 2009.
stižemo do akumuliranog pada BDP-a od 13,4%. Sve u funkciji
održanja francuskih, nemačkih i američkih banaka, koje svoje
profite moraju da ostvare makar čitava jedna zemlja godinama
stradala. A pozitivnih pomaka nema – kao da sve ide unatrag:
umesto duga koji je 2010. iznosio 120% bruto društvenog
proizvoda, sada imamo dug čija je visina dosegla već 160%
BDP-a. Čitava koncepcija izlaska iz krize kroz restrikcije
sve više se pokazuje kao iluzorna – samo što njeni
neoliberalni tvorci to ne žele da priznaju.
Nametnute mere štednje dovele su do „skupljanja“ unutrašnjeg
tržišta što na proizvodnju deluje krajnje destimulativno.
Minimalna plata smanjena je za 22%, što će za sobom povući i
postepen pad plata u čitavom privatnom sektoru. Penzije se
takođe smanjuju za 20% - sindikalne analize ukazuju da u
zadnje tri godine gubitak na strani plata već iznosi 45%.
Vest o pokušaju samohrane majke da u trenutku kada gubi
posao sebi oduzme život skačući kroz prozor, ukazuje na još
jedan zastrašujući aspekt grčke „terapije“: neophodnost
dodatnog otpuštanja desetina hiljada zaposlenih u javnim
službama. Prve žrtve ovog procesa biće obrazovanje i
zdravstvo gde već dolazi do preopterećenja preostalih
zaposlenih, pada kvaliteta usluga i sve veće participacije u
troškovima.
Računati sa smirivanjem pregrejane situacije u uslovima kada
je stopa nezaposlenosti 21% (pred izbijanje krize bila je
svega 8%), a posebno kada ne radi svaki drugi mladi Grk,
iluzorno je. Ovome treba dodati činjenicu da je u prošloj
godini zatvoreno 60000 preduzeća i da su na proteklim
razornim demonstracijama skupa sa zaposlenima, penzionerima
i studentima nastupali i mali i srednji preduzetnici. I
tako, dok evropske i svetske banke zarađuju desetine
milijardi evra samo na kamate, a nemačke korporacije
potpomažu oporavak svoje privrede operišući na otvorenom
grčkom tržištu, zemlja tone u očaj i gnev. Zahtev za
postavljanjem međunarodnog finansijskog „komesara“ koji bi
nadgledao trošenje državnih para, teško da može doprineti
popravljanju ovakvog raspoloženja.
Grcima ostaje da se bore za moratorijum na dugove i
vaspostavljanje nacionalne suverenosti, a građanima Evrope
za ukidanje dominacije kapitala nad svojim životima i
ostvarenje ideje „socijalne Evrope naroda“. Jer ono što se
danas događa Grcima, sutra lako može da snađe i njih.
|
21.februar 2012.
Statistika u službi bogatih i moćnih
KOLIKA JE STVARNA NEZAPOSLENOST U SAD?
Prema zvaničnim podacima, u januaru ove godine broj radnih
mesta je u odnosu na decembar (ne računajući poljoprivredni
sektor) porastao za 243 hiljade. To bi značilo da stopa
nezaposlenosti sada iznosi 8,3% i da je za 0,2% niža od one
s kraja prošle godine. Podaci o postepenom oporavku američke
privrede obradovali su veliki deo domaće i inostrane
javnosti. Pogotovo zato što su povoljniji od onih sadržanih
u prognozama ekonomista lišenim preteranog optimizma.
Na radničkoj strani, međutim, oduševljenja je mnogo manje.
Poslovi na neodređeno vreme iznose, naime, svega desetak
procenata ukupnog broja novih radnih mesta. Stiče se utisak
da se u SAD rađa novi oblik društva zasnovanog na radu na
određeno vreme. Prvi znaci omasovljenja ove pojave javili su
se početkom krize, a sada već postaju stabilan trend. Tačno
je da je bolje raditi nego ne raditi, ali i tu postoje
određeni principi kojih bi dobro uređeno i humano ljudsko
društvo moralo da se pridržava.
Sve ukazuje na to da u SAD postoji veliko nepoverenje prema
mogućnosti budućeg razvoja i trajnog izlaska zemlje iz
krize. Zaposleni na određeno vreme gledaju da zarađeno što
manje troše – što nikako ne doprinosi povećanju tražnje i
proizvodnje. S druge strane, za poslodavce se ovakav oblik
zapošljavanja pokazuje kao jedini realan, s obzirom da im je
sve teže da stalno zaposlenima po davanju otkaza isplaćuju
otpremnine.
Još jedan od načina svojevrsnog friziranja podataka je i
izbacivanje iz statistike nezaposlenih preko milion ljudi
koji posao traže „predugo“. Kada se sve sabere ispada da
trenutno ne radi 41,62% stanovnika SAD, dok ih prošle godine
nije radilo 41,5%. Očigledna je tendencija da se broj
izdržavanih lica izjednači sa brojem zaposlenih. Dodatnu
teškoću predstavljaće smanjenje vojnog budžeta koje će
zasigurno izazvati nova otpuštanja i povećanje armije
nezaposlenih koja u ovom trenutku već broji 19,3 miliona.
|
20.februar 2012.
Grčka:
USVOJEN NOV PAKET MERA ŠTEDNJE
Grčka vlada usvojila je konačni paket mera štednje, koji su
od zvanične Atine tražili Evropska unija i Međunarodni
monetarni fond kao uslov za novi paket pomoći od 130
milijardi evra. Odobrenje je uglavnom formalnost, pošto su
obelodanjeni detalji rebalansa budžeta i smanjenja plata u
javnom sektoru u vrednosti od 325 miliona evra partnerima u
evrozoni.
Grčki premijer, nakon suzavca i intervencije policije na
glavnom trgu u Atini gde su se okupili demonstranti, izrazio
je žaljenje što nije moglo biti izbegnuto dodatno smanjenje
penzija, ali je naveo da je efekat ograničen, jer će samo
uticati na deo penzija onih iznad mesečnih 1.300 evra.
Skoro dvogodišnji protesti radnika, sindikata i građana zbog
drastičnih mera štednje, nisu pokolebali ni vladu Lukasa
Papadimosa da odustane od spasavanja Grčke od bankrota,
najavljenog za 20. mart kada dospeva najveći deo rata
povučenih kredita. U prilog opravdanosti drastičnih mera
štednje, koji do sada nisu dali nikakve rezultate već su
samo povećali nezaposlenost , govori i izjava ministra
fininsija, Venizelosa da Grčku jedan broj zemalja članica EU
ne želi u ovoj integraciji, te da se Grčka mora dokazati
dostojnom poverenja kreditora.
Opštoj povici na Grčku pridružili su se i biznismeni u
Nemačkoj, predstavnici velikih firmi koji su do sada bili
glavno uporište Angeli Merkel za sprovođenje plana evrozone
za prezaduženu članicu. Predstavnik „Boš-a“, Franc Ferenbah
zatražio isključenje Grčke iz EU i evrozone i rekao da ta
zemlja sa „fantomskim penzionerima“ i „bogatim poreskim
neplatišama“ nema šta da traži u Uniji, te da je postojanje
EU sa dve brzine realnost i potpuna opravdanost. Još dalje
je otišao, predsednik Privredne komore Austrije, Kristof
Lajtl koji je predložio da Grčka proda svoja, doduše
nenaseljena, ostrva Turskoj u cilju saniranja budžeta. On je
istakao da svakom novom pomoći Grčkoj raste antigrčko
raspoloženje. Toga su svesni i sindikati i radnici, koji
mesecima protestvuju na trgovima i ulicama Atine i čude se
upornosti vlade da ostane u društvu onih koji ih ne žele.
|
20.februar 2012.
Španija:
ŠTRAJK PARALISAO GRADOVE
Dva najveća sindikata Španije Generalna unija radnika (UGT)
i Radničke komisije (COO) organizovali su masovne proteste u
57 gradova protiv nedavno usvojenih reformi tržišta rada.
U Madridu se okupilo pola miliona ljudi, a u Barseloni 400
hiljada, javio je
AFP. U španskoj prestonici demonstranti su
nosili veliki transparent na kojem je pisalo „NE
nepravednoj, neefikasnoj i nepotrebnoj reformi“, uz
skandiranje „štrajk, štrajk, štrajk“, dok su u Barseloni
uzvikivali „Bankari, lopovi, vratite nam milione“.
Vlasti žele da uvere Evropsku uniju, MMF i svoje građane da
su sposobni da iznesu nepopularne reforme, a koje bi kako
stoji u obimnom objašnjenju dovele do smanivanja broja
nezaposlenih i otvaranja novih radnih mesta. I dok ministar
ekonomije Luis de Gindos, sa neslavnom karijerom savetnika
banke „Braća Liman“, čijim bankrotom je otpočela svetska
ekonomska kriza ističe da reforme tržišta predstavljaju
važan deo globalne strategije vlade Španije koja
„nadoknađuje izgubljeno vreme“, sindikati smatraju da se
reformama samo trajno ukidaju radna mesta.
Španija je zemlja sa najvećim brojem nezaposlenih u EU.
Krajem 2011. evidentirano je više od pet miliona
nezaposlenih, a stopa nezaposlenosti porasla je na 22,85
odsto, što je duplo više od evropskog proseka. Tako se stopa
nezaposlenosti u Španiji utrostručila od 2007. godine, kada
je godinu dana pre pucanja sektora nekretnina koji je
uništio na milione radnih mesta u građevinskom sektoru, pala
na minimum od 7,95 odsto.
|
8.februar 2012.
Šokantna izjava vlasnika „Fokskona“:
RADNICI KAO JEDNA OD ŽIVOTINJSKIH VRSTA
Tajvanska korporacija „Fokskon“ već ima podebeo dosije o
kršenju prava zaposlenih.
Skoro
da
nema
kompanije u kojoj je zbog teških uslova rada bilo toliko
samoubistava. Čini se, međutim, da to njenog vlasnika mnogo
ne uzbuđuje,
o čemu
svedoči i izjava koju su pre neki dan objavili mediji širom
sveta.
Vlasnik „Fokskona“,
koji za „Epl“ izrađuje proizvode vrhunske tehnologije,
izjavio je da su radnici životinje i da mu
„nije
nimalo lako da upravlja sa milion životinja“
i da
zbog njih često ima glavobolje. Brojne ogorčene reakcije
naterale su rukovodstvo firme da se posle nekoliko dana zbog
te izjave javno izvini.
Fabrike gospodina Goua pravi su koncentracioni logori u
kojima radnici rade kao robovi. Dokaz za to je i
pretnja
više stotina radnika da će kolektivno skočiti sa krova
zgrade
ukoliko „Fokskon“ ne održi obećanja vezana za socijalni
program. U Kini je nedavno
otvorena istraga povodom velikog broja
samoubistava u ispostavama korporacije (samo 2010. bilo ih
je 14). Novinar koji je,
skrivajući identitet,
radio mesec dana u jednoj od njih,
imao je priliku da se uveri u istinitost priča koje su
odatle stizale.
Reporter se uverio da su uslovi rada jezivi, da firma
proizvodi 24 časa na dan i da radnici rade faktički
neprekidno, uz minimane pauze za obroke i spavanje. Radi se
o nekoj vrsti „ugovornog ropstva“ koje je za mnoge koji
stižu sa sela u grad ponekad jedini način da sebi obezbede
opstanak.
Da bi se oslobodio briga oko „upravljanja životinjama“,
vlasnik „Fokskoma“ predviđa uvođenje velikog broja robota.
Verovatno računa sa manje samoubistava, a i troškovi za
radnu snagu biće,
što je za svakog poslodavca najvažnije,
smanjeni.
|
8.februar 2012.
U RUSIJI SINDIKATI DOBIJAJU PRAVO DA BRANE ČLANSTVO PRED
SUDOVIMA
Predsednik ruske vlade Vladimir Putin se u svom novom
programskom (predizbornom) članku
založio
za
pravo društvenih organizacija da pred sudovima brane
interese svog članstva. U Rusiji se sindikati ubrajaju u
društvene organizacije, tako da bi konačno i oni dobili
pravo da se neposredno obraćaju sudovima i traže zaštitu za
svoje članove.
Sastanku koji je tim povodom nedavno održan u štabu
vladajuće stranke, prisustvovao je i predsednik Federacije
nezavisnih sindikata Rusije (FNPR) Mihail Šmakov, koji
je
istakao da su,
s obzirom na stanje radnih odnosa u zemlji,
radnicima uglavnom
„vezane
ruke“,
pa ne vole da se sudovima obraćaju lično.
Ostvarenje predloga premijera moglo bi da kvalitetno
unapredi postojeće stanje i omogući da se sporovi rešavaju
„na
drugačiji i daleko civilizovaniji način“.
Jer,
u Rusiji je i dalje na snazi običaj da se problemi u sferi
rada rešavaju,
pre svega,
štrajkovima.
Sindikati se već dugo godina bore za ostvarenje prava na
zastupanje svog članstva pred sudovima, ali su na raznim
nivoima političkog organizovanja uvek nailazili na prepreke.
Odgovor
je obično bio da sa tim još treba sačekati. Pre oko godinu
dana njima je,
doduše,
uspelo da izdejstvuju da u zakon uđe odredba prema kojoj se
javnom tužiocu daje pravo da istupa u odbranu neodređenog
kruga oštećenih.
Očigledno je da u ruskom društvu dolazi do pozitivnih
promena koje otvaraju vrata društvenim inicijativama. U
svetu, međutim,
postoje i primeri drugačije, nazadne prakse,
koja preti da radne odnose vrati na nivo na kojem
su bili u vreme prvobitne akumulacije kapitala. Promene u
srpskom Zakonu o parničnom postupku jedan su od primera koji
pokazuju koliko vlast može biti spremna da umesto opšteg
dobra štititi sebične interese određenih lobija.
|
7.februar 2012.
Putevi izlaska iz krize:
BRAZIL I ARGENTINA – DVA RAZLIČITA ISKUSTVA
Više godina uzastopce Brazil je uziman za primer zemlje koja
je vođenjem ekonomske politike, različite od one koju je
propagirao Međunarodni monetarni fond, uspela da u velikoj
meri izbegne pogubne efekte velike ekonomske krize. Međutim,
posle odlaska predsednika Ignasia „Lule“ da Silve, tvorca
brazilskog privrednog čuda, došlo je do promena čije su
posledice u velikoj meri negativne. Pod pritiskom domaćih
lobija, MMF-a i SAD, Centralna banka Brazila je spustila
vrednost domaće valute tako da je uvoz u protekloj godini
znatno povećan. To je ugrozilo domaću proizvodnju i znatno
usporilo ekonomski rast – sa 7,5 odsto u 2010. godini, on je
u prošloj pao na 3 odsto. Posebno je stradala industrijska
proizvodnja, u kojoj je rast sa 10,5 odsto u 2010., pao na
svega 0,4 odsto. Rast stranih investicija nije mnogo
popravio stanje pošto se profit u velikoj meri odlivao u
zemlje iz kojih su one dolazile, a za opremanje proizvodnih
kapaciteta korišćene su strane komponente. Registrovan je
pad domaće tražnje i usporavanje proizvodnje u mnogim
preduzećima. To nije moglo da se ne odrazi na broj radnih
mesta – prošle godine otvoreno ih je 500.000 manje nego
prethodne, što predstavlja pad od 23 odsto. Zbog svega
ovoga, reakcije radnika, koji su bili glavna podrška ranijim
privrednim reformama, sve su negativnije.
Argentina je puno uradila na razvoju unutrašnjeg tržišta,
što joj je pomoglo da se naletu krize odupre relativno
uspešno. Ukupni rast proizvodnje je dostigao neverovatnih
9,2 odsto, dok je nezaposlenost na nivou od svega 6,7 odsto.
A zemlja se u vremenima koja su prethodila proterivanju
MMF-a, pre desetak godina, nalazila na granici socijalne
revolucije. Industrijska proizvodnja je prošle godine
porasla za 6,5 odsto (metalo-prerađivačka za 18,2,
proizvodnja čelika za 7,4, cementa za 11,7, a građevinskih
materijala za 9,1 odsto, farmaceutska industrija za 10,1..).
Ovo je uglavnom rezultat rasta potrošnje, oslonjenog na rast
plata. Pored toga, vlada je vodila politiku niskih kamatnih
stopa što je stimulisalo investicije, organizovani su
veliki javni radovi, ali i preduzete određene mere zaštite
domaće proizvodnje od nelojalne spoljne konkurencije. Svi
zahtevi da se uvedu restriktivne mere, „višak“ radnika
otpusti i određene firme zatvore – odbijeni su. Politika
predsednice Kirčner uživa punu podršku najvećih argentinskih
sindikalnih centrala.
Čini se da je od ključne važnosti na vreme shvatiti da nas
iz krize ne može izvesti isti sistem koji nas je u nju
uvukao.
|
31.januar 2012.
ZA ZEMLJE
U RAZVOJU
U EVROPI I CENTRALNOJ AZIJI 27 MILIJARDI
DOLARA
Svetska banka je
nedavno
objavila da je spremno 27 milijardi
dolara
u naredne dve godine za zemlje
u razvoju
u Evropi i centralnoj Aziji (ECA),
koje su se našle na udaru krize evrozone.
“Dok efekti krize u evrozoni u najjačim ekonomijama zapadne
Evrope dobijaju
najveću svetsku pažnju, kriza pogađa i ljude u zemljama
istočne Evrope koje se razvijaju, naročito najsiromašnije u
srednjoj i jugoistočnoj Evropi,” rekao je predsednik Svetske
banke Robert Zoellick.
“Grupa Svetske banke povećava sredstva za region tako da se
i te zemlje mogu osloniti na ta sredstva kako bi prevazišli
krizu.”
Dužnička kriza evrozone nanosi štetu zemljama ECA kroz tri
kanala – finansije, trgovina i naknade za radnike – a
važnost svakog od kanala zavisi o pojedinačnom karakteru
zemlje.
"Zbog
bliskih veza sa evrozonom, zemlje centralne i jugoistočne
Evrope će se suočiti sa ekonomskim padom u 2012. godini,"
rekao je Philippe Le Houérou, potpredsednik za zemlje u
razvoju Evrope
i
centralne Azije pri Svetskoj banci.
“Dodatna pomoć
banke
će pomoći zemljama da održe stabilan makrofiskalni
okvir,
sprovedu
potrebne strukturalne reforme, osiguraju protok kredita za
mala i srednja preduzeća i zaštite najranjivije delove
stanovništva putem jačih i usmerenijih mreža socijalne
zaštite.”
Odgovor Grupe Svetske banke u ECA regionu će biti usmeren na
strukturalne reforme i podršku privatnom sektoru radi
očuvanja investicija, dobiti i rasta broja radnih mesta,
savetodavnu i finansijsku podršku zemljama sa nestabilnim
bankarskim sistemom i zaštitu najosetljivijih putem jačanja
mreža socijalne zaštite.
|
30.januar 2012.
BELGIJU ZAHVATIO GENERALNI ŠTRAJK
Belgija je danas paralisana jednodnevnim generalnim štrajkom
koji organizuju sve tri sindikalne centrale u cilju
suprotstavljanja pokušaju vlade Di Rupa da nametne mere
štednje. U situaciji kada politička vlast i poslodavci,
računajući na izvesnu rezignaciju stanovništva, žele da
nemetnu reforme bez pregovaranja i ne uzimajući u obzir
socijalnu realnost, ovakav štrajk u Belgiji bio je
neizbežan. I ne slučajno održava se danas, baš u vreme
održavanja samita lidera EU u Briselu.
Od sinoć je kompletan drumski i železnički saobraćaj u
kolapsu i brojni međunarodni polasci vozova su otkazani.
Avioni na aerodromu Šarlroa čekaju na poletanje. Zatvorene
su mnoge vladine ustanove, škole, a i poštanski saobraćaj je
obustavljen. Većina Belgijanaca danas nije na svojim radnim
mestima.
Sindikalni lideri An Demelen, generalni sekretar Generalne
federacije radnika Belgije (FGTB) i Klod Rolan, generalni
sekretar Saveza hrišćanskih sindikata tvrde da će budžetski
rezovi gurnuti zemlju u još dublju recesiju.
Na drugoj strani, većina ministara Vlade Belgije,
zagovarajući mere koje se razlikuju od „surove štednje“
sprovedene u Velikoj Britaniji, smatra da bi to bila
mešavina između surove i blaže forme štednje.
„Ukoliko se vlada bude oglušavala o naše zahteve, biće još
socijalnih nemira“, poručuju čelnici sindikata.
|
26.januar 2012.
MOR
upozorava:
GLOBALNI
TRENDOVI ZAPOŠLJAVANJA - SVET SE SUOČAVA SA IZAZOVOM
OTVARANJA 600 MILIONA RADNIH MESTA,
Svet se
suočava sa “hitnim izazovom” otvaranja 600 miliona
produktivnih radnih mesta u narednoj deceniji, kako bi se
ostvarili održiv razvoj i socijalna kohezija - stoji u
godišnjem izveštaju Međunarodne organizacije rada (MOR) o „Globalnim
trendovima zapošljavanja u 2012 i prevenciji dublje krize
zaposlenosti“. Tri godine kontinuirane krize na globalnim
tržištima rada i izgledi daljeg pada ekonomske aktivnosti
prozrokovali su “zaostatak” od oko 200 miliona nezaposlenih.
A u narednoj deceniji biće potrebno još 400 miliona novih
radnih mesta kako bi se zaposlilo 40 miliona radnika, koliko
ih se prema procenama svake godine pojavljuje na tržištu
rada.
Izveštaj
govori da će se svet suočiti sa dodatnim izazovom:
otvaranjem kvalitetnih radnih mesta za oko 900 miliona
radnika, koji zajedno sa svojim porodicama žive ispod
granice siromaštva, trošeći do 2 dolara dnevno i to uglavnom
u zemljama u razvoju. Od tih 900 miliona siromašnih radnika,
polovina živi sa manje od 1,25 dolara dnevno, što znači na
granici ekstremnog siromaštva.
Izveštaj
skicira tri moguća scenarija za nezaposlenost u budućnosti.
Osnovne prognoze govore da će se broj nezaposlenih povećati
za 3 miliona u 2012. godini, pa će ih do 2016-te ukupno biti
206 miliona. Ukoliko stopa globalnog rasta padne ispod 2%
godišnje, nezaposlenost će se u 2012-toj povećati na 204
miliona. U povoljnijem slučaju, uz pretpostavku brzog
razrešenja dužničke evro-krize, globalna nezaposlenost bi u
2012-toj mogla opasti za 1 milion.
Primećeno je da se razlika u produktivnosti radne snage
između razvijenih i zemalja u razvoju tokom protekle dve
decenije smanjila, mada ostaje značajna: proizvod po radniku
u razvijenim privredama i regionu Evropske unije iznosio je
u 2011-toj godini 72 900 dolara, dok je u regionima u
razvoju bio svega 13,600 dolara. “Ove poslednje brojke
odražavaju veliku nejednakost i stalnu marginalizaciju sa
kojom se milioni radnika i njihovih porodica suočavaju”
rekao je generalni direktor MOR, Huan Somavija. “Da li ćemo
se oporaviti od ove krize ili ne, zavisi od efikasnosti mera
vlada koje ih preduzimaju. One će biti efikasne jedino ako
budu pozitivno uticale na živote ljudi”.
|
25.januar 2012.
ITALIJANSKI VOZAČI KAMIONA BLOKIRAJU PUTEVE
Zbog poskupljenja goriva kamiondžije su blokirale puteve
Italije od Đoje Tauro, na severu Kalabtrije do Torina.
Istovremeno, u Rimu i drugim većim gradovima nastavljaju se
protesti taksista kao odgovor na mere gradskih vlasti da
poveća broj taksi vozila. Protesti su usmereni i protiv
planova premijera Marija Montija da dereguliše pojedine
sektore italijanske privrede kako bi povećao konkurenciju.
Blokada puteva i gradskog saobraćaja, kao i aktuelna
situacija u „Fijatu“ i nezadovoljstvo radnika širom Italije
zbog restriktivne štednje, najava novih otpuštanja i
uvođenja dalje fleksibilizacije rada zahtevaju, prema rečima
ministarke unutrašnjih poslova, dodatne mere opreza.
„Ne možemo zanemariti mogućnost da nagomilano nezadovoljstve
preraste u šire proteste različite vrste“, izjavila je
Anamarija Končiljeri na državnoj radio stanici RAI.
|
25.januar 2012.
PROTESTI U SAD SE NE SMIRUJU
Velikom sveameričkom manifestacijom obeleženo je četiri
meseca od nastanka pokreta „Zauzmimo Vol strit“.
Demonstranti koji su se okupili u Njujorku i ostalih
šesnaest velikih gradova od Atlantika do Tihog okeana,
optužili su Kongres i vladu da su se „prodali“ bankarima i
velikim korporacijama i da više ne uživaju podršku većeg
dela stanovništva. Posebna manifestacija je održana ispred
„Federalnih rezervi“, američke centralne banke koja snosi
posebnu odgovornost za stanje u kome su se našli zemlja, ali
i svet.
Navodeći da ni jedan sastav Kongresa nije uživao tako malo
poverenja birača i oštro kritikujući činjenicu da zakoni
koji se donose idu, uglavnom, u korist najbogatijih slojeva
stanovništva, demonstranti su još jednom digli glas protiv
faktičkog imuniteta predstavnika finansijskog kapitala koji
su uspeli da izbegnu sve oblike krivične odgovornosti. Ovo
posebno pada u oči u vreme kada su sudovi vrlo ažurni u
isterivanju iz kuća stotina hiljada porodica, nesposobnih da
bankama vrate dugove.
Istaknuto je da više od šest miliona, uglavnom siromašnih
građana, nije upisano u biračke spiskove, dok budući
senatori i kongresmeni svoja mesta u najvišim organima
vlasti kupuju novcem Vol strita - finansijskog srca SAD.
Takvi ljudi onda ne mogu biti u stanju da odgovore na
izazove koje pred njih postavlja trenutna kriza, niti da uđu
u dublje reforme koje su zemlji itekako potrebne.
Zalažući se za veća ekonomska i socijalna prava i tražeći
više mesta za sindikate, demonstranti su u više navrata
tražili povratak istinskim vrednostima američkog društva,
pozivajući se na Linkolna i njegovo shvatanje demokratije
kao „vlasti koja proističe iz naroda, koju narod sprovodi i
koja radi u njegovom interesu“.
|
19.januar 2012.
U NEMAČKOJ 25
ODSTO
MLADIH RADI NA NESIGURNIM RADNIM MESTIMA
U borbi za izlazak iz krize
„preko
leđa“
zaposlenih,
nemačka vlada je institucionalizovala nesigurna
radna
mesta, tako da sada 7,3 miliona građana,
većinom mladih,
preživljava zahvaljujući takozvanim „mini poslovima“ koji se
baziraju na ugovorima na određeno vreme.
Mesečne
plate su od 230 do 400 evra, a poslodavac je oslobođen
obaveze plaćanja poreza i jedino dužan da
Fondu
socijalnog osiguranja
svakog meseca
uplaćuje 120 evra po zaposlenom. Uplata radničkog dela
doprinosa je na dobrovoljnoj osnovi.
Sindikati su uvereni
da će sve veća zastupljenost ovakvih oblika zapošljavanja
dovesti do porasta broja siromašnih i produbljivanja jaza
između tog dela populacije i dobrostojećih građana. Nedavno
je objavljen podatak da se samo u Berlinu broj onih koji
žive u siromaštvu u
poslednjih
šest godina povećao za 13
odsto,
a svaki peti Berlinac se približio granici siromaštva. I
prihodi onih koji rade su toliko niski da su prinuđeni da
traže porodični socijalni dodatak.
Posebno je uznemirujući podatak koji je nedavno objavilo
nemačko ministarstvo rada, a koji se odnosi na mogućnost
povećanja zaposlenosti žena: mimo očekivanja koja su ulagana
u projekt „malih poslova“ oni nisu uspeli (kako se očekivalo)
da postanu sredstvo bržeg zapošljavanja žena na neodređeno
vreme.
Očigledno je da su vremena Vilija Branta i nemačke države
blagostanja koja je predstavljala uzor za ceo svet – daleko
iza nas. Na delu je urušavanje istinskog socijalnog dijaloga
i ideje solidarnosti
-
krivci za današnju krizu očigledno su namereni da sistem
koji je do svega ovoga doveo i dalje „unapređuju i
produbljuju“. Radnicima ostaje samo da rade na svojim
alternativama i gledaju kako i gde da ih ostvare. Raspon
mogućnosti
je
širok – od socijalno ekonomskih saveta do ulica i fabričkih
hala. Sve zavisi od odnosa snaga koji, bar za sada, ne ide u
korist sveta rada.
|
16.januar 2012.
U SUSRET DAVOSU
Ova godina neće biti „kraj sveta“ kako se tumače stara
proročanstva, ali će,
kako izgleda,
biti godina beznađa, protesta i nemira. U sedmom „Izveštaju
o rizicima“,
koji će biti prezentovan na ekonomskom forumu u Davosu
krajem januara, tim stručnjaka je ozbiljno ukazao na
probleme koji predstoje,
kako zemljama u razvoju,
tako i najrazvijenijima.
Od Drugog svetskog rata ovo je najveća recesija, demokratija
je potpuno zakazala, a naraslo nezadovoljstvo moglo bi u
ovoj deceniji da inspiriše nacionalizme, socijalne nemire
globalnih razmera i konflikte.
Živimo u vremenu kada je raskorak između bogatih i
siromašnih dostigao enormnu dimenziju, a nezadovoljstvo
širokih slojeva građana i radnika u svetu dostiglo „kritičnu
masu“,
tako da se posredstvom savremenih društvenih mreža ogroman
broj nevoljnika može brzo mobilisati. Autori
izveštaja
upozoravaju da su krizom posebno zahvaćene i najrazvijenije
zemlje, te pozivaju privatni i javni sektor da izađu sa
kreativnim idejama i razbiju začarani krug opšteg potonuća.
U protivnom, razvijenom svetu preti
takozvana
distopija,
kada društvo zapada u kolektivno beznađe i ruše se svi
pozitivni efekti dosadašnjeg razvoja.
Dijagnoza i ocena stanja nije nova, jer radnici i sindikati
to ističu godinama u svojim brojnim protestima i štrajkovima.
Na to ukazuju i socijalni pokreti širom sveta ustajući
protiv lažne demokratije i diktata finansijskih institucija
koje poput „nadčoveka“ prete novim merama i nalozima.
Međutim, novo je što je izveštaj pokazao i zabrinutost
svetske elite, kojoj svakako neće biti prijatno da se u
Davosu suoči sa sumornim prognozama. Stoga, ovog puta
ekspertima „svetske kreativnosti“ nije lako da simuliraju
ljudsku savest u globalnoj društvenosti.
|
16.januar 2012.
Grčka:
STANJE I DALJE KRITIČNO
Grčka je i dalje na „veštačkim plućima“, čekajući „Trojku“
koju čine Evropska komisija, Evropska centralna banka i
Međunarodni monetarni fond. Dijagnoza velike i duboke krize
je ustanovljena, ali očigledno je da terapija nije bila
adekvatna. Po mišljenju bankarskih stručnjaka, mere štednje
su bile drakonske, te prekomerna terapija kao i obično
pokazala se neuspešnom i ne dozvoljava Grčkoj da stane „na
noge“.
U situaciji kada je ekonomski rast veoma slab i kada svaki
drugi Grk mlađi od 24 godine nema posla, tradicionalna
porodica ne može da podnese nove terete i poreze kako bi
pomogla svojim nezaposlenim ili penzionisam članovima, a
radnici i sindikati ne mogu da prihvate nova ukidanja prava
i podnesu ogromnu žrtvu. Stoga je malo verovatno da će
„Trojka“ danas konstatovati poboljšanje. Vlada u Atini
očekuje tranšu od 130 milijardi evra, ali zaposleni i svi
građani moraju da prihvate ukidanje minimalne zarade,
masovna otpuštanja i smanjivanja penzija.
Za uspostavljanje stabilnog stanja ili opstanak potrebne su
dugoročne reforme koje će imati efekat i koje će biti
prihvaćene od većine građana, a evropski partneri za to
nemaju strpljenja. Do polovine marta Grčkoj je potrebno 89
milijardi evra, a stari krediti se moraju zameniti novim.
Ukoliko novac ne stigne „aparati za veštačko disanje“ se
isključuju i Grčka će bankrotirati.
|
13.januar 2012.
Borba kineskih radnika protiv nasilja stranog kapitala:
ISPLATA ZAOSTALIH PLATA TEK POSLE PRETNJE SAMOUBISTVOM
Oko 300 zaposlenih u kineskoj filijali firme
„Fokskon“,
specijalizovanoj za proizvodnju Mikrosoftovih video-igara,
zapretilo je da će izvršiti kolektivno samoubistvo ukoliko
poslodavci nastave sa odugovlačenjem isplate socijalnog
programa namenjenog onima koji su se opredelili za
dobrovoljan odlazak.
Radnici su se još ranije žalili na izuzetno nekorektne radne
odnose koji su doveli do toga da je samo u prošloj godini
njih
14
izvršilo samoubistvo.
Situacija je smirena tek posle intervencije načelnika okruga
Vuhan koji je uspeo da ubrza isplatu zaostalih
prinadležnosti. Na sreću ni jedan radnik nije povređen.
Veliko ogorčenje sindikata i građana izazvalo je naknadno
saopštenje uprave preduzeća u kojem
su se pominjali briga za bezbezdnost i pravedan tretman
zaposlenih.
Tako se velika priča o čarima globalizacije svela na
iseljenje radnih mesta sa Zapada na Istok – tamo gde radnici
koštaju mnogo manje, a ponekad izgleda i ne moraju da se
isplaćuju. U toj priči su gubitnici svi sem onih koji su
bili njeni pokretači i uspeli da nas ubede u
„korisnost
naše sopstvene štete“.
|
12.januar 2012.
Kraj evropskog socijalnog modela?
UPRAVA FIAT-A POKUŠAVA DA UKLONI SINDIKAT METALACA
FIOM-CGIL
Uprava FIAT-a pokušava da ukloni Sindikat metalaca
FIOM-CGIL,
koji je reprezentativan
sindikat u
toj fabrici
i ima najveći uticaj na zaposlene.
Takva namera ima za
cilj ubrzano ograničavanje
radnih i sindikalnih prava za koje su se zaposleni
decenijama borili.
Konkretan povod bilo je odbijanje FIOM-a da,
za razliku od druga dva „kooperativnija“ sindikata,
potpiše nove
pojedinačne kolektivne ugovora koji idu
znatno ispod nivoa prethodnih, ali i ispod nivoa granskog
kolektivnog ugovora,
važećeg u celoj zemlji. Odluci je prethodio dug proces
kolektivnog pregovaranja koji su sindikalisti definisali kao
„čistu farsu“. Odredbe novog ugovora svakako će ići na štetu
86.000
FIAT-ovih radnika koji rade u Italiji.
Da bi olakšalo sebi ovakvo antiradničko ponašanje,
rukovodstvo firme je
nedavno napustilo
asocijaciju poslodavaca (KONFINDUSTRIJA),
čime je pokazalo nameru da izbegne ispunjavanje odredbi
granskog kolektivnog ugovora za metalski sektor. Najnovija
odluka da se onemogući delovanje FIOM-a u preduzeću samo je
nastavak ovakve politike.
Od radnika je zatraženo da se iz najjače sindikalne
organizacije iščlane, a u slučaju da to ne učine, uprava će
upotrebiti svoje najnovije oružje
-
prestaće da sa platnih lista skida sredstva za sindikalnu
članarinu. Radnici, osim toga, neće moći da biraju svoje
predstavnike u savete preduzeća ukoliko su oni na izbornoj
listi FIOM-a, a kao vrhunac se nagoveštava i mogućnost
otkaza za „tvrdoglave“.
Radnicima se pokušavaju nametnuti uslovi rada kakvi ne
postoje nigde u Italiji. Smene i režim radnog vremena
utvrđivaće poslodavac samostalno, bez prethodnih pregovora
sa zaposlenima. Prekovremeni rad na godišnjem nivou koji je
obavezan moći će da dostigne 200 radnih sati, što će
predstavljati čitav dodatni mesec.
Ukidaju se desetominutne pauze i uobičajeni obroci
premeštaju u vreme posle završetka smena. Pravo na štrajk se
ograničava, a sindikalni predstavnici faktički pretvaraju u
puke kontrolore pravila koja je poslodavac doneo bez
konsultovanja sa zaposlenima. Ovim socijalni dijalog postaje
stvar prošlosti i polako se vraćaju surova vremena prvobitne
akumulacije kapitala.
FIOM je čvrst u odluci da ne odstupi od odbrane granskog i
pojedinačnih kolektivnih ugovora, a kao potvrda toga je za
sledeću nedelju zakazan štrajk u svim FIAT-ovim fabrikama u
Italiji i velika sveitalijanska manifestacija u Rimu za 11.
februar.
|
11.januar 2012.
Problemi Evrozone:
AGENCIJE ZA PROCENU HRLE SVE DALJE
Evropski analitičar agencije „Standard i Pur“ Moric Kramer
dao je prilično sumornu sliku stanja u kome će se od Nove
godine naći finansijski sektor Evropske unije. On govori o
“naporu“ međunarodnih
rejting agencija koje su se u decembru baš
„potrudile
i uspele da dovedu do toga da vodeće banke počnu da padaju
kao prezreli plodovi“.
Gubitke trpe i stubovi finansijskog sveta kao što su nemačka
„Dojče
bank“,
francuska
„Sosijete
ženeral“,
švajcarski
„Kredi
suis“
i britanski
„Barklej“.
Pritom strada i sam imidž država. Zloglasni
„Mud“
kažnjava Belgiju,
„SiP“
Mađarsku i Sloveniju, a
„Fič“
se ograničava samo na pravljenje spiskova za „streljanje“ –
u njih je već upisao šest država-kandidata kojima preti
smanjenje kreditnog rejtinga.
Svojim potencijalnim žrtvama, a radi se o petnaest država
Evrozone,
„SiP“
je počeo da prilazi još početkom decembra, ali se tada
ograničio samo na prognoze. Perspektive svih kandidata su po
oceni agencije „negativne“. A takva ocena je samo prvi korak
ka snižavanju rejtinga.
Analitičari su ipak odlučili da sačekaju i vide kako će se u
praksi realizovati antikrizne mere, koje su sa velikom
pompom objavljene na poslednjem samitu EU. Međutim,
„pod
lupu“
su stavljene i zemlje koje su u finansijskom svetu donedavno
uživale veliki ugled, kao što je Nemačka. To znači da
postoji mogućnost da i one budu proglašene za
„ne
sasvim sigurne“.
„Poziv na egzekuciju“ je predviđen za januar.
Najneprijatnija za Evrozonu je mogućnost smanjenja rejtinga
ekonomskih „lokomotiva“ Unije - Nemačke i Francuske. I u
Berlinu i u Parizu to je svakako uticalo na budžet. Sa
sličnim problemima bi mogao da se suoči i Evropski
stabilizacioni fond. Ovo, međutim, još jednom aktualizuje
predlog evropskih sindikata da posao procene preuzmu nove,
javne agencije čiji će rad biti mnogo manje u funkciji
interesa krupnog nadnacionalnog kapitala, a mnogo više u
interesu celog društva.
|
11.januar 2012.
DALJI RAST NEZAPOSLENOSTI U EVROPSKOJ UNIJI
I pored svih napora da se kriza pobedi primenom
neoliberalnih strategija, recesija
i
nezaposlenost u EU i dalje napreduju.
Britanski premijer Kameron najavio je godinu još težu od
prethodne
- ekonomski
rast biće verovatno ispod jedan posto. On je upozorio da će
to sa sobom doneti mnogo toga negativnog, a pre svega rast
nezaposlenosti i siromaštva. Za poslednja tri meseca stopa
nezaposlenosti u zemlji je sa 7,9 skočila na 8,1 posto, što
znači da je pomoć na biroima rada potražilo novih 114.000
ljudi. Tako je trenutno u Britaniji
više od
dva i po miliona nezaposlenih, što je najveći broj u zadnjih
17 godina. Posebno je teško stanje među mladima,
uzrasta između 16 i 24 godine: ne radi njih 990.000,
što predstavlja stopu nezaposlenosti od 21 posto. Pogođeni
su i radnici stariji od 60 godina, dok je od svih sektora
najviše stradao javni,
u kojem
je došlo do velikih otpuštanja. Zbog svega ovoga u zemlji je
registrovano
više od dva
miliona malih Britanaca koji žive u siromaštvu, a ukoliko se
kriza nastavi ovim tempom,
predviđa se da bi njihov broj mogao da dostigne 22 posto od
ukupnog broja dece.
U Španiji je stanje još teže. U novu godinu ona ulazi sa
četiri i po miliona nezaposlenih, što je u odnosu na 2010.
povećanje od 7,8 posto. Stopa nezaposlenosti na nacionalnom
nivou dostigla je gotovo 22 posto, dok je kod mladih ona
dosegla neverovatnih 46 posto! Najstrašnije je to što novi
premijer Rahoj,
uprkos lošim rezultatima prethodne vlade,
namerava da za izlazak iz krize primeni slične, ali još
restriktivnije mere. Antiradničkim vladama je izgleda teško
da shvate da restrikcije nisu rešenje već deo problema.
|
10.januar 2012.
POTPISAN
ISTORIJSKI SRPSKO-ITALIJANSKI PROTOKOL O SINDIKALNOJ
SARADNJI
U Beogradu je krajem prošle godine potpisan Protokol o
saradnji između SSSS i Saveznog nacionalnog instituta za
pomoć Generalne konfederacije radnika Italije.
Potpisivanjem Protokola o saradnji naši članovi su stekli
pravo da se u slučaju kada su njihova prava iz
tih
oblasti ugrožena, obrate nekoj od filijala Instituta – bilo
u Italiji, bilo u nekoj drugoj zemlji Evropske unije u kojoj
je INCA prisutna. Oni više neće biti prinuđeni da se o tome
brinu sami, već će moći da računaju na pomoć vrhunskih
stručnjaka. Saznanje o mogućnosti korišćenja ovakvih
dodatnih usluga moglo bi u perspektivi uticati na povećanje
broja naših članova.
Institut je stvoren 1945.
i od tada uspešno pomaže zaposlenima,
Italijanima i građanima drugih država,
u ostvarivanju njihovih prava iz oblasti rada i socijalnog
osiguranja. Ima 21 regionalni, 105 opštinskih i 895 lokalnih
centara u samoj Italiji, ali i 82 predstavništva u Evropi i
svetu. Zapošljava gotovo 2.000
profesionalaca i ima ugovor sa 600 lekara i pravnika
specijalizovanih
za aktivnosti kojima se bavi.
Najveći broj intervencija vezan je za sferu rada,
nezaposlenosti i penzijskog osiguranja, ali i za domen
profesionalnih oboljenja i nesreća na radnom mestu,
invalidnosti, materinskih odsustava i problema koji nastaju
zbog statusa stranog radnika. Svaki zaposleni koji se obrati
za pomoć Institutu može da računa sa dobijanjem detaljnih
informacija, stručnim konsultacijama, praktičnom pomoći i
proverom rezultata intervencija
u
tim
oblastima. S obzirom na ugled i popularnost koju uživa,
Institutu se svake godine za pomoć obrati
više od
pet miliona Italijana i 600 stranaca.
|
30.decembar 2011.
GRČKA – NOVA GODINA U ŠTRAJKU
Grci će i 2012. godinu dočekati tradicionalno – u štrajku.
Grčka privremena koaliciona vlada obećala je otvaranje 150
hiljada novih radnih mesta u prvom kvartalu naredne godine i
jačanje sistema socijalne zaštite, ali najavila i nove
restrikcije u javnom sektoru kroz značajno smanjenje plata
zaposlenih.
Zaposleni u poreskim službama napustili su juče svoje
kancelarije i započeli 48-časovni štrajk kako bi izrazili
svoje nezadovoljstvo novim merama štednje. Oni će se vratiti
na posao u januaru 2012.
Grčka privreda je već četvrtu godinu u recesiji, a
nezaposlenost je dostigla rekordnih 17,5 odsto. Stvaranje
novih radnih mesta više se smatra psihološkim efektom i
lokalnom anestezijom, imajući u vidu da je u pitanju
društveni rad gde su lokalnim vlastima data sredstva da
angažuju nezaposlene radnike, od kojih i 5 hiljada starosti
od 55 do 65 godina.
U Atini se sredinom januara očekuje i dolazak “trojke” (MMF-a,
Evropske centralen banke i EU), koja bi trebalo da proceni
da li je Grčka ispunila preduslove za dobijanje novog zajma,
a što podrazumeva novu štednju i nove otkaze.
Štrajk u poreskim službama izazvao je i pravu opsadu
poreskih kancelarija, pošto građani u poslednjem času
pokušavaju da regulišu svoje obaveze jer su u narednoj
godini predviđena povećanja fiskalnih izdataka. U Grčkoj,
koja je pogođena najvećom krizom posle Drugog svetskog rata,
gotovo da nije bilo radnog mesta ili sektora gde se nije
štrajkovalo, čime su nastojali da izraze svoje
nezadovoljstvo zbog drastičnih mera koje će im još više
pogoršati ionako loš položaj.
|
23.decembar 2011.
FIČ SMANJUJE KREDITNE REJTINGE
Međunarodna agencija za kreditne rejtinge Fič ne prestaje da
ljuti zemlje članice Evropske unije. Pod svoju lupu stavila
je na preispitivanje šest zemalja, među kojima je i Italija,
kojoj se predviđa gubitak najvišeg rejtinga koji se
kvalifikuje kao /AAA/. Pored preispitivanja boniteta Italije
kao celine, preispituju se i boniteti 40 lokalnih i
regionalnih vlada, među kojima su Rim, Milano i najbogatija
severna oblast Lombardija. Preispituje se i 11 javnih
preduzeća u koja je uvršćena i italijanska pošta.
I dok se bes ionako ojađenih građana Italije samo za
trenutak sa nacionalnog preneo na međunarodni nivo, Fič je
nakon odbijanja odbora Kongresa SAD da usvoji restriktivne
mere štednje čime bi se premostio ogroman deficit u budžetu,
najavio da bi do 2013. godine moglo doći i do smanjivanja
kreditnog rejtinga Sjedinjenih Država. Po proceni te
agencije, ukoliko se i u narednoj izbornoj godini ne donesu
konkretne mere i poveća porez, SAD bi do kraja decenije
mogla da dostigne javni dug koji premašuje 90 odsto BDP-a.
Do polovine ove, nimalo lake dekade za američku privredu,
Fič smatra da se mora rešiti pitanje 3,5 biliona dolara,
kako bi se krhka ravnoteža ogromnog budžetskog deficita
održala na nivou od 90 odsto.
|
23.decembar 2011.
Španija:
IGRE SU TU, HLEB MOZDA
Novu špansku vladu konzervativni krugovi nazivaju
spasilačkom, dok sindikati i radnici vide premijera Rohoja
kao tehnokratu u « vladi prijatelja i lojalista », koja
svakako neće znatnije uticati na povećanje ekonomskog rasta,
a još manje na otvaranje novih radnih mesta koja Španiji
toliko nedostaju. Razlog za sumnju je i što se među trinaest
odabranih, na ključnoj funkciji ministra ekonomije nalazi
Luis de Gindos, bivši menadžer propale banke «Liman
braders », čijom je propašću i otpočela svetska ekonomska
kriza.
I dok se prognoze koliko će nova vlada biti uspešna u
sređivanju haotične privrede razlikuju, mada se svi slažu da
predstojeći period neće biti lak pogotovu za nezaposlene,
mlade i penzionere, Španci su na trenutak zaboravili sumornu
svakodnevicu predajući se igrama na sreću, od kojih je
najpopularniji loto « El Gordo » (Debeli), koji funkcioniše
po principu podele dobitka, a ne kao jedan džekpot. Ove
krizne godine, igra koja postoji tačno dva veka, ima
rekordni broj uplata iako su tiketi prilično skupi. Tako će
srećni dobitnici moći da podele 2,52 milijarde evra. Šta će
biti sa onima koji nisu ništa dobili, a i kad se potroši
novac dobijen na lutriji, niko ne zna pa ni spasilačka vlada
premijera Marijana Rohoja. Možda je naki odgovor, ali
svakako ne pravi da je sledeće izvlačnje druge igre na sreću
« El Ninjo » (Dete), 6. januara, koji će obradovati neke
nove srećnike i sve tako dok traje recesija.
|
22.decembar 2011.
ŠPANIJA PRED TEŠKIM VREMENIMA
Za radnike i sindikate u Španiji budućnost nije nimalo
ružičasta. Novoizabrani premijer Marijano Rahoj upozorio je
da toj zemlji predstoje teška vremena i obelodanio cilj nove
vlade da budžetski deficit sledeće godine smanji za 16,5
milijardi evra, odnosno svede ga na 4,4
odsto
bruto društvenog proizvoda. U ovom trenutku deficit je
dostigao 9,2 odsto, a prognoze privrednog rasta nisu ni malo
optimističke - MMF, EU i mnogi nezavisni stručnjaci su
predviđenu stopu rasta od 1,3 već sveli na skromnih 0,8
odsto. Ukupni španski dug je u prošloj godini uvećan za
dodatnih 15 odsto i trenutno iznosi 706 milijardi evra.
Kriza je pogodila sektore građevinarstva i trgovine
nepokretnostima, koji su dotle decenijama bili zamajac
privrednog razvoja zemlje. Procenjuje se da u Španiji
trenutno ima oko 700.000 neprodatih novih stambenih jedinica.
Pogođen je i sektor bankarstva
-
u poslednje dve godine zbog krize je došlo do daljeg
ukrupnjavanja banaka, pa se njihov broj sa 45 smanjio na 20.
I industrija nekadašnje osme ekonomske sile sveta prolazi
kroz velike teškoće.
Sva ova pomeranja moraće da se odraze i na tržište rada.
Stopa nezaposlenosti već je dostigla nivo od 23 odsto, pri
čemu je među mlađim od 25 godina ona
dostigla
46 odsto. Premijer je, doduše, najavio da će nivo penzija
ponovo moći da se prilagođava rastu troškova života, ali da
će svi drugi vidovi državnih troškova biti
ponovo
razmotreni. Tako da, osim u snagama bezbednosti i osnovnim
javnim službama, radna mesta u državnoj službi koja zbog
penzionisanja ostanu upražnjena, neće biti ponovo
popunjavana.
Problem je što u slučaju potrebe Fond za pomoć zemljama EU
pogođenim krizom jednostavno neće biti dovoljan da Španiju
izvuče. Ona mora da osmisli sopstveni program spasavanja.
Premijer
je napomenuo da je glavnom španskom savezu poslodavaca i
sindikatima ostavio da do sredine januara predlože reforme,
a da će vlada, ako oni to ne učine, biti prinuđena da
primeni svoj plan oporavka. Sigurno restriktivan i anti-radnički.
|
22.decembar 2011.
NASTAVAK SOCIJALNIH NEMIRA U FRANCUSKOJ
Postavši meta zloglasnih privatnih agencija za procenu i
priterana uza zid, vlada predsednika Sarkozija nastavlja sa
restrikcijama. Novi paket mera, nastao kao proizvod
zajedničkog rada njegove vlade, Međunarodnog monetarnog
fonda i Evropske centralne banke, predviđa pomeranje
starosnog minimuma za odlazak u penziju sa 60 na 62 godine i
smanjenje plate državnih službenika. Zato je zemlja ovih
dana potresena novim nemirima kojima se teško nazire kraj.
Kao odgovor na svojevrsnu provokaciju predsednika, koga
sledeće godine očekuju izbori sa krajnje neizvesnim ishodom
i koji se svojski trudi da pre mogućeg odlaska sa scene iza
sebe ostavi uzornu, liberalno ustrojenu državu, sindikati su
organizovali svojevrsnu blokadu zemlje. Paralisani su glavni
aerodromi, železnički i drumski prevoz. Nepregledne kolone
kamiona (kamiondžije su se, takođe, priključile protestu)
sporom vožnjom ometaju normalno obavljanje saobraćaja.
Zatvoren je veliki broj (više od 3.500) benzinskih stanica.
Protest su se pridružili i studenti koji su izašli na ulice
i zahtevaju promenu vladine politike čiji cilj više ne sme
biti sužavanje prava zaposenih, nego sankcionisanje i
regulisanje finasijskog sektora. U Nanteru kraj Pariza, gde
je 1968. počeo sveevropski studentski bunt, studenti su se
opet našli na meti policajaca koji su ih napali pendrecima,
koristeći obilato suzavac i gumene metke. Oko tri stotine
mladih je uhapšeno, a mnogo ih je povređeno. Veliki broj
studenata protestovao je i u Bordou, na jugu zemlje.
|
20.decembar 2011.
Saopštenje
Evropske konfederacije sindikata
(EKS)
KRIZA
ĆE
PROĆI
TEK KADA SE OKONČA
SA
ŠPEKULACIJAMA
Saopštenje
sa ovim naslovom EKS je izdala u vreme održavanja
evropskog samita na kome se odlučivalo
o budućnosti
evra i evropske ekonomije u celini.
Organizacija u kojoj SSSS već
duže
vreme ima status posmatrača
oštro
komentariše
restriktivne mere vlada koje vode u recesiju i zalažu
se za neku vrstu
„novog
društvenog
ugovora“
koji
će
garantovati rast i nova radna mesta.
U saopštenju
se dodaje da se deficiti ne mogu izlečiti
uništavanjem
ekonomije,
niti se novi polet u privredi može
temeljiti na reformama zasnovanim na smanjenju izdataka za
socijalu,
povećanju
konkurentnosti oslonjenom pre svega na smanjenje plata,
marginalizacijom procesa kolektivnog pregovaranja i
umanjenjem uloge sindikata.
Saopštenje
su lično
potpisali predsednici i generalni sekretari najvećih
evropskih centrala:
francuskih CGT i CFDT,
španskih
Radničkih
komisija i UGT-a,
nemačkog
DGB-a,
italijanskog CGIL-a,
i belgijskih CSC-a
i FGTB-a.
Svesni da mnoge države
EU imaju problema sa finansijama,
oni upozoravaju na mogućnost
lančane
reakcije koja bi evropsku ekonomiju mogla da
baci u višegodišnju
recesiju.
Otuda i zahtev da se problem finasiranja država
trajno reši.
Preokret u pravcu restriktivne ekonomske politike primetan
je,
po njima,
od sednice Evropskog saveta održane
u maju
2010-te.
On se odigrao pod firmom vraćanja
poverenja finasijera u nacionalne privrede,
a pratila ga je obaveza država
da se zadužuju
samo kod privatnih banaka,
„po
razumnim kamatama“.
Evropska komisija i Evropska centralna banka su sledile ove
odluke,
a sve se završilo
katastrofalno:
raspirivanjem budžetskih
kriza,
zaustavljanjem rasta,
novim otkazima,
padom kvaliteta obrazovanja i zdravstva,
sužavanjem
socijalne zaštite...
što
nije moglo a da se ne odrazi na veću
učestalost
nesigurnih oblika zapošljavanja,
rast nejednakosti i siromaštva
i slabljenje društvene
kohezije.
Na delu je ukidanje velikog društvenog
pakta koji je u vremenima posle Drugog svetskog rata omogućio
stvaranje država
blagostanja i pripremio nastanak same Evropske unije.
Aludirajući
na
„postavljanje“
premijera Grčke
i Italije,
evropski sindikati kažu
da nije vreme za tehnokratske vlade,
nego za jačanje
ekonomske i socijalne demokratije,
kao i za veće
učešće
građana
u procesima odlučivanja.
|
17.decembar 2011.
DELEGACIJA SSSS U STUDIJSKOJ POSETI BRISELU
Delegacija SSSS boravila je od 6. do 9. decembra u
studijskoj poseti Briselu tokom koje je
učestvovala
na seminaru o „Evropskoj integraciji sa fokusom na evropsko
tržište rada i evropski socijalni dijalog“.
Domaćini i organizatori seminara bili su Savez hrišćanskih
sindikata Belgije (ACV/CSC) i Generalna konfederacija
liberalnih sindikata Belgije (CGSLB).
Finansijsku podršku realizaciji seminara
obezbedilo je Ministarstvo rada Belgije, odnosno Sektor za
rad, zapošljavanje i socijalno pregovaranje.
Dvodnevni seminar održan u sedištu CGSLB bio je prilika da
se sindikalni predstavnici grana i teritorije bliže upoznaju
sa evropskom strategijom zapošljavanja i njenom primenom u
Belgiji (Europe
2020), evropskim socijalnim dijalogom, socijalnim fondovima
kao instrumentima EU u borbi protiv siromaštva, a za
stimulisanje socijalnog uključenja „ranjivih kategorija“
zaposlenih i pravnim dostignućima EU (Acquis
communautaires).
Imajući u vidu strateško opredeljenje naše zemlje za
priključenje Evropskoj uniji, seminar
je
od posebnog značaja za sindikat i njegovo funkcionisanje u
procesu integracija. Nova saznanja i razmena iskustava među
sindikatima Belgije i Srbije otvorila su nova polja aktivne
saradnje na jačanju evropskog socijalnog modela i evropskog
socijalnog dijaloga. Solidarnost i povezivanje sindikata u
Evropi danas su više nego potrebni i predstavljaju obostrani
interes - zajednički je zaključak i poruka seminara održanog
u Briselu.
|
16.decembar 2011.
Ćorsokaci
liberalizacije
USPORAVANJE BRAZILSKOG PRIVREDNOG RAZVOJA
Odlazak sa prededničke
funkcije Ignasija
„Lule“
da Silve
(inače
bivšeg
sindikalca)
i dolazak na to mesto njegove partijske koleginice Dilme
Rusef,
nije mogao da ostane bez posledica:
iako su
oboje iz Radničke
partije
činjenica
je da nova predsednica vodi politiku koja se u određenoj
meri razlikuje od politike njenog slavnog prethodnika.
To izaziva reakciju brazilskih sindikalnih centrala koje
oslanjajući
se na najnovije podatke kritikuju ekonomsku koncepciju nove
vlade koji je zemlji obezbedio rast od svega
2,8%.
Vlada je naime,
uticala na Centralnu banku da poveća
kamatne stope i domaćim
preduzećima
oteža
uslove kreditiranja,
da bi zatim dodatno liberalizovala uvoz.
Sindikalci predviđaju
da
će
do kraja godine samo zbog ove zadnje mere biti izgubljeno
oko
2
miliona radnih mesta.
Oni nikako ne pristaju na vladino objašnjenje
koje krivicu za trenutno stanje prebacuje na svetsku
ekonomsku krizu.
Vlada po njima nikako nije smela da preduzme mere
„hlađenja“
zahuktale brazilske ekonomije
(tako
nešto
je savetovao bivši
direktor MMF-a
Stros Kan),
posebno sada kada se oseća
približavanje
novog kriznog talasa.
Ona je morala da gleda kako da smanji troškove
energije,
spusti kamate i poveća
investicije u infrastrukturu.
Njen primarni cilj je moralo da bude povećanje
produktivnosti.
Pomenuto usporavanje rasta moraće
da se negativno odrazi na očuvanje
starih i otvaranje novih radnih mesta.
Politika favorizovanja brazilske industrije
(slična
onoj koja je doskoro vođena)
sigurno bi dala bolje rezultate.
Ironija je da su u istom periodu brazilske banke,
zahvaljujući
politici visokih kamatnih stopa,
zabeležile
rast profita od
41%
u odnosu na isti trimestar prošle
godine,
zbog
čega
je sektor bankarstva postao najprofitabilniji deo brazilske
ekonomije!
Paralelno se odvijao proces postepenog usporavanja građevinskih
aktivnosti:
zbog mera budžetske
štednje
ova grana koja je u prethodnom periodu doživela
pravi bum,
prolazi sada kroz svojevrsnu krizu
(pad
od
13,5%
u odnosu na isti period prošle
godine).
I
što
je najgore predviđa
se dalji pad od
6,9%,
a radi se o sektoru koji stvara
5%
brazilskog bruto društvenog
proizvoda i zapošljava
8%
stanovništva.
|
15.decembar 2011.
GENERALNI
ŠTRAJK
U ITALIJI ZBOG NOVIH USLOVA PENZIONISANJA
U ponedeljak 12. decembra milioni italijanskih radnika su na
poziv najvećih
sindikalnih centrala CGIL,
CISL i UIL paralisali privredni život zemlje.
Štrajk
je trajao tri sata i dopunjen je brojnim uličnim
manifestacijama na kojima se protestovalo protiv odluka
vlade da se produži
radni vek zaposlenih,
zamrznu određene
beneficije i nametne novi porez na nekretnine.
Kako bi se pritisak na vlast povećao
metalski i
štamparski
radnici su zaustavili proizvodnju tokom osam sati,
a radnici u transportu najavili svoj protest protiv
privatizacije javnih službi
za danas i sutra.
„Paket“
koji su napravili Međunarodni
monetarni fond
(MMF)
i Centralna evropska banka
(CEB)
predviđa
da se tokom
2012.
godine radni staž
muškaraca
produži
do
42-ge,
a
žena
do
41-ve
godine.
U penziju neće
moći
da se ode pre navršene
62-ge
(za
muškarce)
i
60-te
(za
žene),
pri
čemu
je cilj da se do
2018-te
starosna granica za oba pola produži
do
66-te
godina!.
Umesto vladinog plana
„poreskog
prilagođavanja“,
čiju
bi težinu
osetili pre svega radnici i penzioneri,
sindikati predlažu
svoj u kome prioritet zauzima
„privredni
razvoj praćen
otvaranjem novih radnih mesta“.
Novog premijera Montija koga su svetske finasijske strukture
Italiji prosto nametnule oni optužuju
za sukob interesa:
godinama je bio na platnom spisku banke
„Goldman
Saks“
umešane
u skandal sa hipotekarnim kreditima.
Možda
je iskustvo iz prošlosti
i inspirisalo njegovu odluku da sredstva iz budžeta
namenjena socijalnoj sferi
(31
milion evra)
preusmeri
-
u vidu nekakve
„pomoći“
-
bankama.
Generalni sekretar CGIL Suzana Kamuso je Montijevu priču
o
„strogosti
i
rastu“
nazvala farsom.
Dodajući
da
će
se o strogosti moći
govoriti tek onda kada pod udar poreskih organa budu dospeli
ne oni sa najmanjim primanjima,
nego oni koji plaćanje
poreza izbegavaju,
ona je vladinu koncepciju beskrajnih restrikcija nazvala
„potpuno
pogrešnom“.
|
15.decembar 2011.
PRIPADNICI POKRETA
„OKUPIRAJMO
VOL STRIT“
BLOKIRALI LUKE NA ZAPADNOJ OBALI SAD
U najnovijoj akciji blokirane su najveće
američke
luke,
od Long Biča,
San Dijega i Oklanda na jugu,
preko Portlanda i Sijetla,
sve do Ankoridža
na Aljasci.
Slične
vesti,
međutim,
stižu
i iz drugih krajeva zemlje:
Hjustona
–
pa
čak
i Vankuvera,
gde su se kanadski radnici solidarisali sa svojim američkim
kolegama.
U Oklandu su protesti počeli
rano ujutru kada je velika masa ljudi krenula gradom
skandirajući:
„Čije
su ulice?
Naše!
Čije
su luke?
Naše!“.
Luka je blokirana u vreme kada su radnici iz jutarnje smene
zamenjivali one iz noćne.
I pored jakih policijskih snaga uprava je jednostavno bila
prinuđena
da to učini
zbog
„nedostatka
normalnih uslova za rad“.
U Long Biču
se na meti demonstranata našao
terminal koji je u vlasništvu
zloglasne banke
„Goldman
Saks“,
jednog od glavnih kreatora finasijskog kraha koji je ceo
svet gurnuo u krizu.
I pored jake kiše
gnevni ljudi su uspeli da nekoliko sati blokiraju taj deo
luke.
Povukli su se tek posle napada policije i hapšenja.
U San Dijegu blokirana je ulica koja vodi do luke.
Policija je u napadu koristila pendreke i suzavac.
Ovo je samo mali segment pokreta koji postaje sve masovniji
i pod sloganom
„Mi
smo onih
99%“
svaki dan
širom
zemlje organizuje nove akcije protesta.
Uživajući
podršku
sindikata on je sebi za cilj postavio promenu aktuelne američke
politike koja je decenijama
–
bez obzira na to koja je stranka bila na vlasti
–
sprečavala
sistemske promene koje bi sa zemlje skinule etiketu tvrđave
ultraliberalizma i unele novine u
„američki
socijalni model“
-
simbol razgradnje svega socijalnog.
|
5.decembar 2011.
POLICIJA DEMONSTRIRALA ULICAMA SIDNEJA
PROTIV LIBERALNOG ZAKONA O PENZIJAMA
Više od
10.000
pripadnika policije izašlo je na ulice najvećeg
australijskog grada kako bi izrazili protest protiv projekta
zakona kojim se predviđa smanjenje invalidskih penzija.
Policajci nastradali na dužnosti bili bi tako stavljeni u
znatno nepovoljniji položaj. A uslovi zaštite na radu sve su
slabiji, broj policajaca sve manji,
trening sve slabiji,
što
sve
utiče na veću izloženost opasnostima i češće povrede na radu.
Pored zahteva vezanih za invalidske penzije,
sindikat će pokušati da izdejstvuje i povlačenje odluke o
prevremenom odlasku u penziju (uz nadoknadu) određenog broja
operativaca.
On je najavio širenje protesta i redukciju usluga, tako da
će se intervenisati
samo u hitnim slučajevima i kada su u pitanju životi građana.
Policajci su demonstrirali u uniformama, ali bez oružja.
Njihov nastup je organizovan uprkos izričitoj zabrani
pretpostavljenih i vlade.
|
4.decembar 2011.
VELIKI
USPEH ČILEANSKIH STUDENATA I SINDIKATA
Čileanski
parlament je odbacio vladin predlog budžeta za 2012.
zbog toga što je suviše restriktivan u sferi obrazovanja i
time dao za pravo stotinama hiljada studenata i građana koji
su danima štrajkovali i demonstrirali tražeći da prosveta
dobije mesto koje zaslužuje. Predlog je odbijen posle
dvanaestočasovne sednice – protiv je glasalo 58 poslanika, a
za 54.
Učesnici protesta su tražili da obrazovanje mnogo više nego
do sada bude u nadležnosti države, da bude kvalitetno i
besplatno. Vlada je ponudila predlog po kojem
bi država pokrivala samo 60
odsto
troškova studiranja, dok bi lično učešće iznosilo 40 odsto.
Opozicija je predlagala pokriće u visini od 70 odsto, a
studenti su oba predloga odbacili. Veliki deo čileanskog
društva podržao je zahteve koji su se proteklih meseci čuli
na ulicama. Bilo je i mišljenja da bi najbolje bilo
napraviti komisiju mešovitog sastava,
jer bi tako problem
bio
rešen
na najbrži i najpravedniji način.
Zbivanja u
toj zemlji, u kojoj
još ima dekana koji su bili funkcioneri diktatorskog
Pinočeovog režima i
u kojoj
su ultraliberalne vlade godinama pokušavale sve kako bi
obrazovanje (posebno više) u što većoj meri privatizovale,
pokazala su da uspeh može da ima samo socijalni dijalog koji
iza sebe ima istinsku snagu spremnu da se pokaže u praksi.
|
2.decembar 2011.
NAJVEĆI ŠTRAJK U BRITANIJI U POSLEDNJIH 30 GODINA
Veliku Britaniju pogodio je talas nezadovoljstva .
Odmah po objavljivanju vlade da se za narednu godinu
predviđa skroman rast manji od jedan odsto, te da će se
povećati doprinos za penziono osiguranje koji se izdvaja iz
zarade, a godine starosti za penzionisanje na 67, pet
najvećih sindikata javnih službi, predvođenih UNISONOM
stupilo je u štrajk.
Predstavnici sindikata pozvali su svoje članove i zaposlene
na protesne marševe širom zemlje. Oko 60 odsto škola ne
radi, dok je u 15 odsto skraćena nastava. Otežan je
transport, rad sudova i biblioteka, pružanje zdravstvenih
usluga, a na aerodromima kasne letovi.
Ujedno, ovo je najveći štrajk u Velikoj Britaniji nakon
”zime nezadovoljstva” 1979. godine koja je najavila dolazak
premijerke Margaret Tačer. Aktuelni premijer Dejvid Kamerun
izjavio je da ne želi štrajkove, da želi škole koje rade, a
aerodromi besprekorno funkcionišu. Jednostavno, mora da se
štedi i popuni rupa u bužetu nastala usled debalansa prihoda
i rashoda.
Na poziv premijera i ministra finansija da se urazume i da
ne slede projekte koji dovode u pitanje kredibilitet zemlje,
radnici i sindikati odgovaraju da ih je razumevanje i dovelo
do zamrzavanja zarada, najave otkaza i produženja godina
života za odlazak u penziju.
|
2.decembar 2011.
GENERALNI ŠTRAJK U GRČKOJ
Nakon što je formirana samo pre tri nedelje, nova vlada
Lukasa Papademosa suočila se sa generalnim štrajkom. Štrajk
su organizovali grčki sindikti GSEE i ADEDI zbog najave
prinudne naplate poreza, koja se vezuje za naplatu struje.
Neizmirivanje poreskih obaveza povlači isključenje struje,
što je posebno razbesnelo Grke.
Dok premijer najavljuje ubrzavanje reformi kako bi se bolan
period što pre prevazišao, sindikati smatraju da teškoće za
radnike tek dolaze i da se sa svakom novom tranšom kredita
svet rada nalazi u lošijem položaju. To potvrđuju najave
novih otpuštanja i smanjivanje zarada zaposlenih u javnom
sektoru.
|
2.decembar 2011.
BUGARSKI ŽELEZNIČARI U ŠTRAJKU
Zaposleni na železnici u Bugarskoj ušli su u štrajk koji će
trajati svaki dan do 16 časova dok se ne ispune zahtevi.
Razlog je otpuštanje 2.000 zaposlenih i ukidanje brojnih
nerentabilnih linija. Prema izjavama predstavnika Sindikata
železničara, u okviru centrale KNSB zaustavljeno je
sedamdeset odsto vozova. Stoga je uprava železnice uvela
novi red vožnje za teretne vozove – posle 16 časova i tokom
noći.
|
25. novembar 2011.
BORBA ITALIJANA ZA VODU MIMO NALOGA EU
U subotu će rimske ulice ponovo biti preplavljene
demonstrantima koji će ovaj put pokušati da odbrane jedno od
osnovnih ljudskih prava – pravo na vodu.
Letos je, naime,
sproveden referendum na kojem
su Italijani velikom većinom odlučili da ne dopuste
privatizaciju vodosnabdevanja. Evropska unija je, međutim,
zatražila od italijanske vlade da rezultate svenarodnog
izjašnjavanja ne uvaži. Italijanska
vlada
je na to pristala, donoseći po hitnom postupku takozvani „Zakon
o stabilizaciji“,
kojim se zbog obaveza preuzetih na evropskom nivou, nalaže
privatizacija
javne svojine na komunalnom nivou. Na
taj način je vlada pokušala da vitalne interese građana
otvoreno podredi interesima velikih kompanija koje su u
mnogim zemljama sveta već uspostavile monopol na vodu i
postale
svojevrsni „gospodari
života i smrti“.
Sindikati i organizacije građanskog društva sada se bore da
kao neustavan obore zakon koji,
negirajući volju naroda,
očigledno udara u same temelje demokratije. Tim pre što se
procenjuje da je
više od
četiri miliona građana delilo letke koji su pozivali na
referendum i referendumsko „ne“ i što je njih
27
miliona glasalo u skladu sa tom preporukom. Ovaj put,
međutim, neće kao obično biti u pitanju kampanja građanske
neposlušnosti, već
će se oni upravo pozivati na svoj Ustav.
Velika
većina
je odlučna
da ne dopusti „privatizaciju“ svojih glasova i bude svedena
na marionete multinacionalnih kompanija i briselske
birokratije.
Sva dosadašnja iskustva govore da su privatizacije vodnih
resursa bile neuspešne ili predstavljale pretnju po zdravlje
i slobodu naroda. Bolivija je bila prinuđena da
protera
kompanije koje su pod svoju kontrolu stavile ovo osnovno
dobro i stanovnike pretvorile u neku vrstu taoca, dok je u
zemljama u kojima su privatizacije „uspele“ cena vode
povećavana, a kvalitet smanjivan. Vlasnici gledaju samo na
to da izvuku profit, pa se malo brinu za održavanje i nove
investicije.
Uz to se
trude da otpuste sve „viškove“ zaposlenih.
Posle svega, nije nikakvo čudo da su italijanski radnici i
građani odlučni da konačno stave branu ekspanziji
ultraliberalizma koji,
odlazeći sa istorijske scene,
i dalje gleda da ukloni sve elemente socijalne države.
|
25. novembar 2011.
NOVA HAPŠENJA SINDIKALACA
U GRČKOJ
Specijalne jedinice policije upale su u
zgradu
direkcije
Elektroprivrede
Grčke (DEI),
koju su pre četiri dana zauzeli sindikalisti,
i uhapsile 15 sindikalista,
uključujući i predsednika sindikata.
Sindikalisti su
izveli tu akciju
kako bi protestovali protiv odluke grčke vlade da se novi
porez na kuće i stanove prosleđuje preko uplatnica DEI, a
neposlušni građani kažnjavaju isključenjem struje. Policija
se pozvala na kršenje člana zakona koji zabranjuje ometanje
rada javnih službi. Suđenje je odloženo do 30. novembra, a
svi uhapšeni su do tada pušteni na slobodu.
Novi porez na kuće i stanove koji
su Grci popularno
nazvali
„harač“,
predmet je diskusija i osuda. Nije izostalo ni kritičko
mišljenje Zaštitinika građana koji je osudio isključenja
struje vezana za neizvršavanje poreskih obaveza.
U Grčkoj sve veći broj pristalica stiče pokret „Neću da
plaćam“. Organizovani vrlo fleksibilno, putem interneta,
njegovi članovi pokušavaju (i u dobroj meri uspevaju) da
Grcima približe ideju kako normalni građani nisu dužni da
plaćaju troškove
izlaska iz krize za koju nisu krivi oni
nego bogati i moćni. Nedavno su na mnogim mestima
organizovali i spaljivanje uplatnica Elektroprivrede na
kojima je bio i iznos poreza.
Uplašena razmerama protesta,
grčka vlada je objavila da će odluka o ovakvom vidu
oporezivanja biti donekle izmenjena i da će oni koji dokažu
da porez ne mogu da plate dobiti određene olakšice.
Situacija se, međutim, ne smiruje. Novi sukobi mogli bi da
izbiju zbog odluke ministra ekonomije da novembarske plate u
jedanaest najvećih javnih preduzeća smanji za 25
odsto
u odnosu na oktobarske.
Ministar
je spreman
i
da u 2012.
uđe sa smanjenjem od 35
odsto
u odnosu na 2010. Znajući Grke ne treba sumnjati da će
nastupajuća zima biti vruća.
|
24. novembar 2011.
PORTUGALSKI SINDIKATI STUPAJU DANAS U GENERALNI ŠTRAJK
Stari rivali na portugalskoj sindikalnoj sceni, CGTP i UGT,
ujedinili su se u otporu vladi koju optužuju za nekritičku
poslušnost organima Evropske unije, Evropskoj centralnoj
banci i Međunarodnom monetarnom fondu. Sindikati su uvereni
da vladina politika zemlju vodi u „lišavanja, recesiju i
siromaštvo“, a u krajnjoj liniji u povećanje zaduženosti i
sve veću zavisnost od inostranstva.
Pored ukidanja (i to najmanje tokom sledeće dve godine) 13.
i 14.
plate državnim službenicima, penzionerima i svima ostalima
čije plate prelaze 1.000
evra,
vlada
je najavila i generalno smanjenje plata za
pet
do 30
odsto,
produženje radnog dana za pola sata i umanjenje božićnog
dodatka za 50
odsto.
Kontrolori
EU predviđaju se da će stroga primena restriktivnih mera,
diktiranih sa strane, u 2012.
dovesti do pada društvenog bruto proizvoda za
više od četiri odsto.
Stoga sindikati i tvrde da „ono što
vlada
naziva jačanjem konkurentnosti i rastom, mi nazivamo
agresijom i društvenim nazadovanjem“. Odgovor radničkih
organizacija mora biti u skladu sa tim
-
otpor svim silama neoliberalnoj politici, kako u Portugaliji,
tako i u Evropi i svetu.
Umesto da se raduju novoj tranši „pomoći“ u iznosu od
osam
milijardi evra, sindikati pozivaju na definisanje nove
politike koja će uvažiti domaće tržište i mesto radnika u
društvu, akcenat staviti na povećanje produktivnosti i
založiti se za ostvarenje alternativnog ekonomskog modela,
utemeljenog na modernizaciji preduzeća, razvoju, stalnosti
radnih mesta i pravednijoj raspodeli dobiti.
|
23. novembar 2011.
UPRAVA FIJAT-A OTKAZALA SVE KOLEKTIVNE UGOVORE
Posle izlaska FIJAT-a iz Udruženja poslodavaca uprava
najvećeg italijanskog prizvođača automobila odlučila se i na
otkazivanje svih važećih kolektivnih ugovora. Ova mera koja
bi trebalo da stupi na snagu 1. januara 2012. je među
sindikalistima i zaposlenima izazvala talas nezadovoljstva.
Nije pomoglo ni uveravanje rukovodstva da će se u
najskorijoj budućnosti pristupiti sklapanju novih ugovora
koji će biti slični ili čak bolji od prethodnih.
Sindikati zahtevaju da se što pre sedne za pregovarački sto
i dođe do sporazuma koji će sačuvati dostignuća
višedecenijske borbe radnika, ukloniti razlike koje postoje
između minimalne plate u različitim delovima sistema i
povećati njen iznos. Traži se i unapređenje sistema
nagrađivanja za povećanje produktivnosti, napredovanja u
karijeri, informisanja i dogovaranja. Za sindikate je od
velike važnosti i dogovor oko novih investicija i
zapošljavanja.
Sigurno je da će čitava italijanska javnost s pažnjom
pratiti razvoj događaj u automobilskom gigantu. Pitanje je
koliko će i najveći sindikat metalaca FIOM, inače član
Generalne italijanske konfederacije radnika (CGIL) koji se
dosad distancirao od nepovoljnih kolektivnih ugovora, moći
ostati izolovan od fabričke stvarnosti. Italijanski Zakon o
radu nalaže da u savetima zaposlenih u preduzeću, koji su
važan organ indistrijske demokratije, mogu sedeti samo
predstavnici sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor.
FIOM će morati da se odluči da li će nastaviti da bojkotuje
druge „oportunističke“ sindikate i potpisivanje novog
kolektivnog ugovora ili će s njima, u interesu zaposlenih,
pokušati da nađe zajednički jezik.
|
22.
novembar 2011.
FRANCUSKA DOPRINOSI SOCIJALNOM DIJALOGU U
SRBIJI
Institut za međunarodnu socijalnu saradnju Francuske (ICOSI)
i Konfederacija sindikata Francuske, Radnička snaga (FO), uz
finansijsku podršku Ministarstva rada, zapošljavanja i
zdravlja Francuske, započeo je realizaciju pilot-projekta u
Srbiji radi jačanja socijalnog dijaloga i osposobljavanja
sindikata da aktivnije učestvuju u socijalnom dijalogu u
kontekstu pristupanja Evropskoj uniji.
U tom cilju, u poseti Savezu samostalnih sindikata Srbije
22-25. novembra 2011. godine borave direktor Instituta za
socijalnu saradnju Arno Brej i savetnik za evropska i
međunarodna pitanja u Konfederaciji sindikata FO i tehnički
savetnik Instituta, Sebastijan Dipuš.
U okviru projekta planirano je održavanje seminara za
predstavnike SSSS na temu „Jačanje socijalnog
dijaloga i kolektivnog pregovaranja u Srbiji u saradnji sa
francuskim sindikatima i iskustva evropskog socijalnog
dijaloga“.
Tokom boravka u Beogradu, gosti iz Francuske će se sastati s
rukovodstvom Saveza, a posetiće i Ministarstvo rada i
socijalne politike i Socijalno-ekonomski savet Republike
Srbije.
|
16.
novembar 2011.
SAD: OKUPACIJOM PROTIV OKUPATORA
Izgleda da je američkoj administraciji dojadilo da više
toleriše demonstrante, koji pod parolom “Nas je 99 odsto” i
“Okupirajmo Vol strit” mesecima protestuju i zauzimaju
zelene površine i parkove u gotovo svim većim gradovima SAD.
Nakon obračuna policije i demonstranata u Ouklandu i
Portlandu, “operacija isterivanja” iz Zukoti parka u
Njujorku, gde su protesti počeli zbog socijalne nejednakosti,
siromaštva, nezaposlenosti i pohlepe finansijskog kapitala,
preti da uguši ovaj socijalni pokret, o kojem mediji i dalje
stidljivo izveštavaju.
I dok nevoljnici i nezaposleni nastoje da očuvaju svoje
pozicije, grad Njujork i njegova policija razmišlja kako da
bez upotrebe prekomerne sile reši pitanje “raščišćavanja
javnih površina u interesu zdravlja građana”, kako se navodi
u pismu gradonačelnika i vlasnika parka.
Zabrana ponovnog montiranja šatora, unošenja ležaljki i
vreća za spavanje najupornijih protestanata preti da ugrozi
“američku jesen”, jer je malo verovatno da će bez obzira na
socijalno nezadovoljstvo i nagomilan bes učesnici
višemesečnih okupljanja izdržati i početak zime.
|
16.
novembar 2011.
GRČKA: SINDIKATI SU NEZADOVOLJNI NOVIM PREMIJEROM
Grčki parlament danas treba da glasa o poverenju novoj vladi.
Po procenama analitičara, očekuje se da će premijer Lukas
Papadimos dobiti većinu glasova pošto njegov koalicioni
kabinet, nastao pod pritiskom EU, podržavaju dve vodeće
stranke u zemlji - PASOK i opoziciona Nova demokratija.
Koaliciona vlada sada bije bitku da dobije novu tranšu
kredita od osam milijardi evra do sredine decembra, jer u
protivnom neće moći da ispunjava svoje finansijske obaveze .
Ovo je samo deo od 80 milijardi evra koliko je Atini
potrebno da u idućoj godini izbegne ekonomski kolaps.
Rigorozne mere štednje koje su preduslov za dobijanje
finansijske pomoći od evropskih finansijskih institucija i
MMF-a i dalje izazivaju nezadovoljstvo sindikata koji
najavljuju nove štrajkove. Sindikat zaposlenih u javnim
službama (ADEDI) juče je održao tročasovnu obustavu rada u
Atini i marš do zgrade parlamenta u kojoj se rasparavlja o
planu mera za izlazak iz najveće krize koja je pogodila
Grčku posle Drugog svetskog rata. Predsednik ADEDI-a Kostas
Cikrikas izjavio je da će sindikati braniti posao u javnom i
privatnom sektoru, prenosi agencija ANA.
U Grčkoj se 17. novembra održavaju tradicionalni marševi
kojima se označava godišnjica pobune protiv vojne hunte
1974. godine. Studentima će se ovaj put pridružiti i brojni
radnici i ostali građani kako bi izrazili nezadovoljstvo
padom standarda.
|
16.
novembar 2011.
FRANCUSKI RADNICI U PETROHEMIJI I ŽELEZNIČARI ŠTRAJKUJU
PROTIV RESTRIKCIJA I PRIVATIZACIJE
Štrajk je izazvan najavama novih budžetskih restrikcija i
„strukturnih prilagođavanja“ koja bi trebalo da nadmaše,
kako se rečito izrazio predsednik vlade Fijon, „sve do sada
viđeno od 1945.“.
Predviđena je „seča“ u vrednosti od 75 milijardi evra, uz
povećanje PDV-a za 1,5 odsto, što će najviše pogoditi
socijalno najslabije. Posebno stoga što je najavljeno
smanjenje izdataka za socijalno osiguranje i ukidanje
„pokretne skale“ koja je plate godinama automatski
usklađivala sa rastom inflacije.
Zbog štrajka je saobraćala samo trećina super-brzih vozova,
dok su u klasičnom železničkom saobraćaju radnici uspeli da
zaustave 40 odsto kompozicija. A sve je počelo najavama
Evropske komisije koja je dala zeleno svetlo za
privatizaciju železnica - kao da je javna svojina, a ne
krupni privatni kapital, kriva za krizu koja i dalje besni
širom kontinenta i sveta. Sednica na kojoj bi se podrobnije
raspravljalo o rasprodaji dobara koja su generacije
Evropljana decenijama stvarale trebalo bi da ovih dana bude
održana u Briselu.
Kapije je zatvorila i polovina francuskih rafinerija, u
kojima su zaposleni štrajkovali ne samo zbog najavljenih
restrikcija, nego i zbog Sarkozijevog zakona o penzijskom
osiguranju kojim je penzionisanje predviđeno u 65. godini, a
ne kao do sada u 62. godini života. Ovaj zakon je usvojen i
pored protivljenja svih sindikalnih centrala koje su se tim
povodom prvi put ujedinile u jednoj zajedničkoj akciji.
Opšte je mišljenje sindikalaca da se radi o svesnoj
provokaciji vlasti koja i dalje uverava Francuze da se kriza
može zaustaviti restriktivnim, a ne podsticajnim merama. S
obzirom na to da sve ukazuje na početak nove recesije,
radnički prestavnici su građane pozvali na otpor ovoj
politici koja zemlju očigledno vodi u ćorsokak.
|
15.
novembar 2011.
ŠTRAJK PARALISAO ŽELEZNIČKI SAOBRAĆAJ U PORTUGALIJI
Protestujući protiv politike daljeg stezanja kaiša radnici
su uspeli da železnički saobraćaj u zemlji i metro u
prestonici gotovo sasvim zaustave. Ovom akcijom oni su
želeli da izraze protivljenje politici smanjenja plata,
produžavanja (za pola sata) radnog vremena, ukidanja
određenog broja neophodnih linija i zatvaranja velikog broja
radnih mesta.
Sve ovo je samo uvod u generalni štrajk koji je predviđen za
24. novembar. Generalna konfederacija portugalskih radnika
(CGTP) sa ogorčenjem ukazuje na činjenicu da predlog novog
budžeta zemlju vodi u još veće siromaštvo. Jer kako može,
pitaju se sindikalci, biti drugačije ako će on „samo
produbiti recesiju i dovesti do smanjenja plata, novih
otpuštanja, smanjenja radničkih prava i još intenzivnijeg
izrabljivanja“.
Portugalija se nalazi na ivici finansijskog ambisa i nije
daleko od Grčke. Pitanje je koliko će, nedavno dodeljene
desetine milijardi evra i kontrola MMF-a i Evropske
centralne banke pod koju je zemlja stavljena, uspeti da je
spasu.
|
14.
novembar 2011.
VELIKE DEMONSTACIJE ENGLESKIH STUDENATA
Novi protesti izazvani su neoliberalnom politikom
konzervativno-liberalne vlade predsednika Kamerona, koja je
najavila znatno smanjenje izdataka za obrazovanje. Institut
za poreske studije je izračunao da će za visoko obrazovanje
ubuduće biti izdvajano 40 odsto manje sredstava. Ne treba
zaboraviti da je prethodna vlada školarine na univerzitetima
već utrostručila (sa 1.300 na 3.900 funti godišnje), a da se
sada govori i o tome da bi one mogle dostići nivo od 9.000
funti!
Sindikati ocenjuju da se, s obzirom na sve veći broj
nezaposlenih i smanjenje plata, visoko obrazovanje pretvara
u domen rezervisan samo za bogate, čime se potpuno
obesmišljava pojam države kao zajednice ustanovljene radi
boljeg života svih. Oni tvrde da se iza vladinih izjava o
tome da nova reforma ima za cilj „prilagođavanje novom dobu“
i stvaranje jednog novog „dinamičnog i konkurentnog
sektora“, krije namera da se i obrazovanje prepusti hirovima
tržišta koje će ga onda oblikovati u skladu sa interesima
kapitala.
Studenti su postavili šatore u centru Londona i tako se
priključili protestu mladih i radnika koji danima protestuju
protiv finansijkog i ekonomskog sistema koji nastavlja da
uništava zemlju. U „odgovoru“ policije „novo naselje“ je
uklonjeno, a dvadesetak demonstranata uhapšeno. Odlučni u
nameri da istraju u nenasilju i uvereni da je većina građana
uz njih, studenti i radnici rešeni su da sa protestima
nastave sve do ispunjenja svojih zahteva.
|
7.
novembar 2011.
PROTEST U ITALIJI
Nekoliko desetina hiljada Italijana na protestu u Rimu
tražilo je ostavku premijera Berluskonija. Iako je
Berluskoni nedavno u Pralamentu preživeo i pedesetprvo
glasanje poverenja Vladi, po čemu je rekorder,
nezadovoljstvo građana je sve veće. Uprkos tome što je sedma
ekonomija u svetu i treća u evrozoni, Italija je druga je po
visini duga od 120 odsto BDP-a, a ako nastavi sa neefikasnim
merama, po mišljenju analitičara, sledi joj “grčki
scenario”.
Za sada premijer sindikatima i opoziciji poručuje da njegova
vlada nema alternative do 2013. godine kada su redovni
izbori, te da bi stvaranjem proširene vladajuće koalicije
uvođenjem novih predstavnika stranaka sa centra, razočarao
birače. Suprotno od stava premijera, sindikati i opozicija
smatraju da je razočarenje radnika i nacije potpuno, a
nezadovoljni su i neki članovi Berluskonijeve stranke, kao i
lideri Evropske unije. Naime, na upravo završenom samitu
najrazvijenih zemalja sveta (G20) u Kanu, premijer Italije
je morao da prihvati nadzor MMF-a u sprovođenju reformi i
mera štednje.
|
3.
novembar 2011.
U KANU POČINJE SAMIT G20
U Kanu danas počinje dvodnevni samit Grupe 20 najbogatijih
zemalja, na kojem će se raspravljati o globalnoj privredi i
dužničkoj krizi u evrozoni. Od članica G20 očekuje se da
dograde plan od 26. oktobra, kojim je predviđeno spašavanje
evra i povećanje Evropskog fonda za finansijsku stabilnost
na bilion evra, čime bi se izbegao grčki scenario za druge
„posrnule zemlje“, poput Portugalije, Španije i Italije.
Samit se održava u pregrejanoj ekonomskoj, socijalnoj i
političkoj atmosferi u kojoj su varnice sevale na relaciji
Grčka-Nemačka, kao i nesloga među liderima oko traženja
izlaska iz krize i sprečavanja bankrota Grčke. Predah nakon
donošenja zajedničkog rešenja 26. oktobra je trajao samo
nekoliko dana, jer je grčki premijer Papandreu uneo novi
nemir najavom referenduma o ekonomskom paketu pomoći.
Dok je domaćin samita, predsednik Francuske Nikola Sarkozi
upozorio Grčku da poštuje pravila evrozone, nemačka
kancelarka Angela Merkel je izjavila da je stabilizacija
evrozone značajnija od spašavanja jedne zemlje.
Predsedavajući evrogrupe koju čine ministri finansija zone
evra, Žan Klod Junker, u intervjuu za nemačku televiziju ZDF
najavio je da Grčku neće držati po svaku cenu u evrozoni,
jer postoji opasnost od „zaraze“ drugih zemalja, te da se
trenutno radi na analizi kako bi eventualno istupanje Grčke
prošlo bez veće štete po druge. U spašavanju evra oči su
uprte i u Kinu, koja je najavila ulaganja u evropske hartije
od vrednosti, ali za verovatno određene ustupke vezane za
juan i dalji prodor kineske robe na evropsko i svetsko
tržište.
Pregrejanoj atmosferi samita G20 posebno doprinosi
nezadovoljstvo poreskih obveznika koji ne žele da
finansiraju banke u akciji spašavanja, kao i nezadovoljni
radnici i građani koji su najavili velike proteste u Kanu, a
koji skoro dva meseca traju od Njujorka, preko Londona do
Frankfurta. Njihovo nezadovoljstvo i bes je još veći, jer je
za samit izabrano mondensko letovalište i što će se iz
poreza izdvojiti i sredstva za dvodnevni boravak lidera G20
i njihovih saradnika, a da paradoks bude još veći oni će
morati da snose i trošak 12.000 policajaca, koji su
angažovani da obezbeđuju samit od građanskog nezadovoljstva.
|
2.
novembar 2011.
GRČKE MUKE I EVROPSKE PARE
Oduševljenje zbog uspešnog završetka prošlonedeljnog
evro-susreta na kome je postignut dogovor o smanjivanju
spoljnog duga Grčke, sada je polako počelo da opada. Grčki
premijer Jorgos Papandreu najavio je referendum za januar
naredne godine na kojem bi se narod izjasnio o ekonomskim
merama i evropskom ekonomskom paketu pomoći.
„To je najviši oblik demokratije i zato treba prepustiti
narodu da donese konačnu odluku“, izjavio je Papandreu.
Najava premijera izazvala je pravu buru i u zemlji i u EU.
Šest visokih zvaničnika PASOK-a pozvalo ga je da podnese
ostavku, a mediji su ocenili da bi održavanje referenduma
bilo prilično rizično. Rizik bi, možda, najbolje mogao da se
objasni komentarom da ukoliko se glasa za MMF Grčka je
osuđena na propast, a ukoliko se vrati na drahmu, takođe,
joj se ne piše dobro, jer sama ne može da reši problem.
Sudeći po stalnim protestima poslednjih meseci, najavi novih
štrajkova i sve većem nezadovoljstvu Evropskom unijom, koja
stavlja u različite pozicije zemlje članice, kao i tenzija
na relaciji Grčka-Nemačka, finansijski paket pomoći bi mogao
da bude odbačen.
Prema rečima političkog komentatora Kostasa Raptisa, reč je
o neizbalansiranim ekonomskim odnosima unutar Evropske
unije, a koja se odražava i u politici da velike zemlje u
evrozoni diktiraju perifernim zemljama kako da se ponašaju,
pa je sve više Grka protiv EU.
Ukoliko referendum bude pozitivan, mere štednje i otplata
kredita imaće široku podršku, u suprotnom, to bi značilo i
izlazak Grčke iz evrozone. Radnici i sindikati su protiv
mera štednje, daljeg smanjivanja zarada i velikih otpuštanja
koja idu i uz paket pomoći. Stoga vladi predstoje nove muke
da razreši problem i premosti jaz između stranih kreditora i
Evropske unije sa jedne strane i sopstvenih građana, koji je
sve veći, dok je strpljenje dve suprotstavljenje strane sve
manje.
|
1.
novembar 2011.
ORBOVIĆ RAZGOVARAO SA PREDSTAVNICIMA
SINDIKATA MAĐARSKE I ŠVEDSKE
Predsednik
Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović
razgovarao je u Beogradu 28. oktobra s predstavnicima Saveza
sindikata Mađarske (MSZOSZ) i LO Švedske.
U razgovoru su razmenjene informacije o aktuelnoj
političkoj, ekonomskoj i socijalnoj situaciji, kao i
položaju sindikata u uslovima ekonomske krize.
Neoliberalni pritisak, rastuća nezaposlenost i pogoršanje
položaja radnika, kao i sve restriktivnije zakonodavstvo od
sindikata traži nove izlazne strategije kako bi se njihovi
zahtevi, ne samo čuli, već i bili uvaženi.
Sličnost problema sa kojima se sindikati u gotovo svim
zemljama suočavaju zahteva globalni sindikalni odgovor,
razmenu informacija i zajedničko delovanje na evropskom i
međunarodnom planu, ocenjeno je na sastanku.
|
27. oktobar 2011.
SINDIKATI GRČKE NAJAVLJUJU NOVE PROTESTE
Lideri zemalja članica evro zone odlučili su, nakon
maratonskog sastanka, da Grčkoj otpišu 50 odsto spoljnog
duga. Time bi Grčka 2020. godine imala spoljni dug koji
iznosi 120 odsto BDP-a, a u saradnji sa MMF-om otpočelo bi
početkom 2012. godine pružanje pomoći Grčkoj u
reprogramiranju 100 miliradi evra duga. U pokušaju
spašavanja evropske valute, na skup je odlučeno da se poveća
investiranje u Evropski fond za finansijsku stabilnost
(EFFS) na bilion evra, što je više nego duplo u odnosu na
440 milijardi sa koliko je Fond raspolagao.
Ova dobra vest uklonila je sumnju da je postizanje dogovora
kada su finansije u pitanju na nivou EU nemoguće i donela
olakšanje vladi Jorgosa Papandreua. Međutim, otpisivanje
dela duga nije olakšanje i za grčki narod i radnike. Naime,
vlada je uvela nove drakonske mere štednje i faktički
zakonom od 14. oktobra potpuno suspendovala kolektivne
ugovore.
Generalni sekretar sindikata zaposlenih u javnim službama
(ADEDI) Ilijas Iliopulos je poručio da mere neće biti
primenjene, te da vladi nije mesto u Grčkoj, jer je
ignorisala narodnu pobunu, koja traje mesecima.
Član Glavnog odbora Generalne konfederacije rada Grčke
(GSEE) Statis Anestis je najavio permanentne proteste kako
„nakazne mere kreditora-ajkula ne bi stupile na snagu“.
|
25. oktobar 2011.
Protest brazilskih sindikata zbog rasta kamatnih stopa
HOĆE LI BANKE ZAUSTAVITI RAZVOJ ZEMLJE?
Na velikom protestnom okupljanju pred Centralnom bankom,
koje su najveće sindikalne centrale organizovale u
Braziliji, upućene su oštre kritike rukovodstvu te
finasijske institucije zbog upornog insistiranja na kamatnoj
stopi koja je nekoliko puta veća nego u drugim zemljama BRIK
(grupi koja okuplja Kinu, Rusiju, Indiju i Brazil).
Konstatovano je da se ta banka pretvorila u zaštitnika
špekulantskog kapitala i da će njena politika neizbežno
dovesti do pada proizvodnje, produktivnosti i zaposlenosti
čime će biti ugrožen razvoj zemlje u celini. Sindikati tvrde
da će samo obaranje kamatne stope moći da ojača unutrašnje
tržište i nacionalnu industriju, poveća stopu zaposlenosti
i nivo zarada. Banka je optužena da vodi monetarističku
politiku, potpuno nazavisnu od volje naroda i politike
vlade.
Cela zemlja pamti period vladavine bivšeg predsednika
Ignasija Lule, čija je politika zemlju izbavila iz
nerazvijenosti i uspela da je kroz krizu provede sa stopama
rasta koje su se na godišnjem nivou kretale između pet i 10
odsto. Dolazak na vlast predsednice Rusef, pored rasta
kamatne stope, obeležilo je i smanjenje budžeta i
ograničenje kreditiranja realne ekonomije, sve u cilju
usporavanja „zabrinjavajućeg, preteranog rasta privrede“.
Sve to učinjeno je i pored negativnih posledica koje su
takve mere imale u EU, SAD i Japanu.
Sindikat je objavio manifest „Za Brazil sa niskim kamatama –
za veću prizvodnju i zaposlenost“. U njemu se navodi
alarmantan podatak da je u ovoj godini bankama dato 80 puta
više sredstva nego za reformu obrazovanja koja je zalog
budućeg ubrzanog razvoja zemlje.
Ovakva politika nije mogla da ostane bez negativnih
posledica: industrijska proizvodnja u avgustu je zabeležila
pad od 0,2, trgovina na veliko od 0,4 osto, dok je BDP bio
za 0,53 odsto niži od julskog. Postoji realna opasnost da bi
u 2011. on mogao da bude 2,7 osto, a u 2013. čak ispod nule.
Radi zaustavljanja ovih negativnih trendova i „sprečavanja
birokrata da s našim životima rade što im je volja“,
sindikati su pozvali na generalni štrajk.
|
25. oktobar 2011.
REJTING KOMPANIJE SNOSE KRIVICU ZA RASPIRIVANJE DUŽNIČKE
KRIZE U EU
Rasprave i sastanci na najvišem
nivou u Evropskoj uniji oko suzbijanja efekata ekonomske
krize,
pomoći
„posrnulim“
članicama,
a uglavnom,
spašavanju
evra
-
ne prestaju.
Umesto da preispita zašto
su se evropske finansijske institucije pridružile
spekulativnom kapitalu sve do njegovog kraha i zašto
su
„negovale“
dozu neiskrenosti u kontaktima sa
čelnicima
EU,
za novonastalu situaciju i dalje opadanje kreditnog rejtinga
zemalja i banaka Brisel je optužio
rejting kuće.
„Standard“,„Mudiz“
i
„Fič“,
tri najznačajnije
kuće
za utvrđivanje
rejtinga i kredibiliteta,
proglašene
su nepoželjnim
i glavnim potpirivačima
dalje dužničke
krize.
Ulje na vatru i odbojan stav izazvali su i najnovije ocene
rejtinga Italije i
Španije,
koji je opao za jedno,
odnosno za dva mesta.
Kako je najavio evropski sekretar za unutrašnje
tržište
Mišel
Barnije,
strane agencije za rejting ubuduće
će
tražiti
dozvolu od Evropske agencije za uređenje
rada finansijskih tržišta
(ESME).
Sledeći
korak koji se planira početkom
novembra EU bio bi suspenzija
i
zabrana objavljivanja ocena ovih kuća
o finansijskom stanju
članica
evrozone koje imaju finansijske teškoće.
Velika trojka,
kako nazivaju ove tri rejting kuće,
izrazila je
žaljenje
i nevericu da perjanica demokratije Evropska unija,
primenjuje stari
oprobani
metod
totalitarnih režima
–
cenzuru.
|
24. oktobar 2011.
PROTEST U PARIZU ZAKAZAN ZA 29.OKTOBAR
Proteklog vikenda širom sveta stotine hiljada građana
izrazilo je nezadovoljstvo liberalnim kapitalizmom i
nezavidnom ekonomskom situacijom koja je bacila na kolena
običnog čoveka. Kanadski časopis „Edbaster“, koji je svojim
tekstovima od pre dva meseca i porukom čitaocima „Okupirajmo
Vol strit“ pokrenuo proteste, sada je pozvao na još veća
okupljanja i izražavanja protesta. Datum za akciju je 29.
oktobar, a mesto Pariz kada će biti održan samit 20
najbogatijih zemalja.
Ovaj put se traži „Robin Hud“, kako su ga nazvali urednici
„Edbastera“, odnosno porez od jedan odsto na sve bankarske i
finansijske transakcije.
Mađarski filozof Gašpar Mikloš Tomaš ocenio je ova događanja
kao
pojavu nove levice,
koja se sada ne rađa u fabričkim krugovima, već na
univerzitetima i ulicama. On je istakao da su ideje u
protestima veoma dobre, kao i ciljevi i uostalom nisu
nepoznati civilizaciji koja već odavno propada, ali da je
duši protesta, potrebna forma, odnosno kolektivno telo koje
će se usmeriti na stvaranje neke nove vizije, a ne na
spašavanje onog što se odavno nalazi na veštačkim plućima.
|
21. oktobar 2011.
SPASAVANJE FRANCUSKO-BELGIJSKE „DEKSIJA BANKE“:
U
Belgiji
je poslednjih dana veliku
zabrinutost
izazvala
kriza
jedne
od
najvećih
zapadnih
banaka
– „Deksija banke“. I pored toga što su
joj pre svega nekoliko meseci specijalizovane agencije
Evropske unije dale najvišu ocenu, početkom meseca njene su
akcije,
posle vesti da je u posedu grčkih hartija od vrednosti,
počele vrtoglavo da padaju (30
odsto
za samo jedan dan). U svetlu vesti o nadolazećem drugom
talasu krize, taj pad je izazvao pravi juriš štediša
namerenih da spasu svoje mukotrpno stečene ušteđevine.
Stanje se nije mnogo popravilo ni kad se saznalo da je udeo
grčkih papira (4,8 milijardi evra) minimalan u odnosu na
ukupnih 700 milijardi koliko iznosi vrednost „Deksijine“
aktive.
Zbog svega ovoga banka je počela da ima problema sa
likvidnošću – druge banke sve manje su bile spremne da joj
prebace bilo kakva sredstva. Time je „Deksija“ dovedena na
rub bankrotstva. Problem je bar za sada rešen političkim
susretom predsednika Sarkozija i kancelarke Merkel koji
su od najviših finasijskih vlasti Francuske i Belgije
izdejstvovali garancije u vrednosti od 90 milijardi evra i
tako spasili
banku.
Reč je o
sumi
koja je
približne visine Grcima odobrena tek pošto su usvojili
rigorozne mere štednje i obavezali se na rasprodaju svoje
javne svojine.
Najinteresantnije od svega je da je banka pritom
nacionalizovana.
Ali,
čim ozdravi ona će ponovo biti prodata privatnim
investitorima i moći eventualno opet da se kocka sudbinama
ljudi, pokrivajući pritom moguće nove gubitke svežim
budžetskim transfuzijama. I ovo nije kraj – već se govori o
dodatnih 200 milijardi evra za stabilizaciju drugih
evropskih banaka.
Jedna od posledica ovakve politike su i zahtevi da se banke
zaista trajno nacionalizuju i pod kontrolom države stave u
funkciju oporavka i rasta proizvodnje.
|
21. oktobar 2011.
PRVA ŽRTVA RADNIČKIH PROTESTA U GRČKOJ
Pedesetotrogodišnji
Dimitris Kocaridis, sekretara
opštinskog odbora Sindikata građevinara Grčke preminuo
je
u bolnici od posledica napada maskiranih
osoba
na mirnu sindikalnu manifestaciju.
Sindikalci su nameravali da svojim telima naprave
„živi
zid“
oko zdanja Parlamenta na trgu Sintagma kako bi sprečili
ulazak u zgradu poslanika koji su bili rešeni da izglasaju
restriktivne zakone neophodne za dobijanje nove, šeste
tranše kredita. Predsedavajuća „Trojka“ Evropske unije,
Međunarodni monetarni fond i Evropska centralna banka
ultimativno su zahtevali da zakoni budu izglasani u celini.
Ukupan iznos kredita ovaj put bi trebalo da iznosi 110
milijardi evra.
Predlog vlade je prošao s tesnom većinom i teško da će
zaposlenima doneti išta dobro. Svesni toga,
oni su u velikom broju,
oko 80.000,
izašli da demonstriraju, da bi se sve završilo napadom grupe
od oko 300 mladih koji za sebe tvrde da su anarhisti, mada
postoje indicije da se iza maski često skrivaju huligani, a
prema tvrdnjama sindikalista i policijski provokatori. Napad
na sindikalno obezbeđenje je izveden uz korišćenje suzavca,
molotov-koktela i kamenja. Obezbeđenje je pružilo otpor, pa
je povređeno oko 80 osoba, a uhapšeno njih 24. Za to vreme
je u drugim delovima Atine došlo do novih izliva nasilja u
kojima su stradale prodavnice i luksuzna vozila.
U međuvremenu traju beskrajne rasprave o tome da li se
u
stvari radi o pokušaju sindikalista da spreče prodor naroda
ka parlamentu (kako tvrde anarhisti), ili o napadu grupe
koja je neposredno ili posredno u službi interesa vlasti i
kapitala (kako tvrde predstavnici radnika).
|
19. oktobar 2011.
OPET GENERALNI ŠTRAJK U GRČKOJ
Na poziv obe sindikalne centrale Generalne konfederacije
rada (GSEE) i Sindikata javnih službi (ADEDI), u Grčkoj je
počeo novi generalni štrajk. Ovo je najveći protest u
poslednje dve godine od početka finansijske krize. ADEDI je
pozvao članove na zauzimanje parlamenta, odnosno blokiranje
donošenja zakona koji predviđa još drastičnije mere štednje.
Kako je najavio ministar finansija i potpredsednik vlade,
predviđa se smanjivanje neoporezovane sume na 8.000 evra
godišnjih prihoda, honorarci će plaćati 300 evra poreza, a
za nekretnine će se, takođe, izdvajati ogromna sredstva koja
bi trebalo da se sliju u državnu kasu. Procena analitačara
je da će nove mere potpuno uništititi grčka domaćinstva, a
mnogi vlasnici stanova otići će u potstanare.
Ova zemlja već je izgubila 800.000 radnih mesta, a u javnom
sektoru predviđa se otpuštanje novih 30.000 zaposlenih. Pri
tome u budžetu i dalje postoji rupa koju je teško zakrpiti,
pogotovo što ekonomski rast beleži u ovoj godini pad od više
od pet odsto.
Rejting Grčke je sve lošiji, a u želji da obezbedi novu
tranšu kredita od 110 milijardi evra vlada Jorgosa
Papandreua poziva građane na strpljenje, a sindikate da se
urazume i pacifikuju svoje članstvo.
Sindikati odgovaraju da je to nemoguće pošto nezaposleni,
siromašni i gladni na to ne pristaju. Poslanici koji tako
lako donose odluke i krupni kapital moraju, takođe, snositi
teret štednje. Grčki narod neće više da plaća za druge.
|
17. oktobar 2011.
ZABRINUTOST SINDIKATA ZBOG ZAOŠTRAVANJA FINANSIJSKE KRIZE U
EVROPI
Evropski sindikati pokazuju veliku
zabrinutost zbog alarmantnih izveštaja agencija za procenu
kreditne sposobnosti
kojima se aktiva
12
vodećih britanskih i devet portugalskih banaka proglašava za
„sumnjivu“. Slično mišljenje izrečeno je i na račun
finansijskih sistema Španije i Italije.
Dosada se aktivnost ovih agencija pokazala kao izuzetno
štetna. Njihova negativna mišljenja uticala su na uvećanje
obaveza zemalja-dužnika i otežavala isplatu dugova. Upravo
je sumnja da
rade
u funkciji interesa krupnog kapitala i navela neke
evropske
sindikate da zahtevaju osnivanje državnih agencija te vrste.
Portugalija je,
inače,
do sada povećanjem poreza i smanjenjem budžetskih izdataka
već prikupila 78 milijardi
evra.
Ta sredstva su dobijena između ostalog i otpuštanjem velikog
broja zaposlenih u državnim službama, smanjenjem plata
preostalih, sužavanjem socijalnih usluga i odustajanjem od
finasiranja infrastrukturnih radova.
Što se Španije i Italije tiče,
one se u svetlu nadolazeće krize u evro-zoni smatraju
nestabilnim na duži rok. Takav stav će tamo sigurno ojačati
zahteve za sprovođenje restriktivnije ekonomske politike.
|
17. oktobar 2011.
SAD:
STIHIJA KOJU NIJE LAKO ZAUSTAVITI
Pokret „Zauzmimo Vol strit“ već se proširio na 45 od 50
američkih saveznih država, tako da su demonstracije održane
u 900 gradova širom zemlje. Protest je stigao i do
prestonice gde se demonstrira pod sloganom „Zauzmimo
Vašington“. A tu su i Miniapolis, Los Anđelos, Portland...
Građani su već pokrenuli i list pod nazivom „Zauzmimo Vol
strit džornal“.
Sada polako izlazi na videlo da je ne samo štampa – koja je
relativno malo pažnje posvetila ovim događanjima - nego i
Yahoo
učestvovao u „smirivanju“ protesta. On je na samom početku
demonstracija u Nju Jorku filtrirao poruke koje su se
odnosile na njih. Sada mediji pokušavaju da sve predstave
kao piknik koji hipicima pruža priliku da se dobro zabave,
skrivajući od javnosti istinu da veliki deo manifestanata
čine metalci, vozači, medicinske sestre, profesori,
penzioneri, ratni veterani,
sveštenici. Malo se govori i o podršci koju im pružaju
sindikati, studentska udruženja, ali i ličnosti poput
dobitnika Nobelove nagrade
za ekonomiju Džozefa Štiglica.
Demonstranti su uvereni da,
kako kažu,
„u leglu divljih zveri otvaraju nove demokratske prostore“.
Zahtevi ostaju isti
-
povlačenje američkih vojnika sa svih ratišta, ukidanje
poreskih olakšica velikim korporacijama, zaustavljanje
procesa smanjenja socijalnih usluga i sprovođenje aktivne
politike zapošljavanja.
Najvećim dostignućem protesta smatra se to što je američku
javnost otvoreno suočio sa činjenicom da su upravo bankari
svojim špekulacijama uništili
ekonomski rast zemlje, da niko od njih nije završio u
zatvoru, da su banke sanirane novcem građana i da je glavna
žrtva posle svega upravo narod. On se žrtvovao dvaput
-
onda kada je finasirao oporavak onih koji su ga doveli na
rub propasti i sada kada trpi ogromnu nezaposlenost, kada mu
se oduzimaju kuće, kad gubi godinama sticane ušteđevine, a
sve bez istinskog sistema opšte zdravstvene zaštite i uz
rastuće siromaštvo. Da ne govorimo o novim restriktivnim
merama kojima treba popuniti već ispražnjeni budžet.
|
13. oktobar 2011.
BANKARI SE IZVUKLI - OSTALI JOŠ PLAĆAJU ZA NJIHOVE GREŠKE
Tek sada, kada se na miru analiziraju uzroci i posledice
ekonomske krize,
postaje jasno koja su silna sredstva širom sveta potrošena
za spasavanje banaka. U uslovima kada godišnji bruto
društveni proizvod
SAD iznosi oko 14.000
milijardi dolara (Nemački je oko 3.600,
a srpski 50 milijardi), za izbavljenje bankarskog sektora
potrošeno je 9.700
milijardi! Ova cifra postaje još upečatljivija ako se zna da
je vrednost celokupnog Maršalovog plana za obnovu Evrope
posle Drugog svetskog rata bila „tričavih“ 110 milijardi ili
da je za spas finansijskih sistema prosečno izdvajano
onoliko koliko se u Evropskoj uniji prosečno izdvaja za
obrazovanje,
odnosno
6,3
odsto
bruto nacionalnih dohodaka.
Privatni preduzetnici koji posluju u sferi realne (proizvodne)
ekonomije ni u kom slučaju ne mogu da računaju na takvu
vrstu državne podrške. Oni su dužni da trpe posledice svojih
pogrešnih odluka, što očigledno pokazuje da je program
spasavanja banaka izveden po principima koji su potpuno
suprotni principu neograničene slobode tržišta. Tu se
očigledno radilo o tome da se dobit privatizuje, a gubici
socijalizuju – na račun radnika, građana, društveno korisnih
poslodavaca...
Spasavanje banaka obavljeno je novcem poreskih obveznika, a
rezultat čitave operacije bio je ogroman rast državnih
dugova. Malo je poznato da je najzaduženija među
visokorazvijenim zemljama – Japan (oko 200
odsto
BDP-a), za kojim slede Grčka (oko 150
odsto)
i SAD (oko 120
odsto).
U Evropi su pored Grčke, Irske i Portugalije
najproblematičnije Italija i Španija. Evropska centralna
banka je počela da otkupljuje obveznice ove dve zemlje, ali
se stiče utisak da je to urađeno sa zakašnjenjem. Za
izbavljenje samo Španije trebalo bi uložiti šest puta više
sredstava nego što je dosad uloženo u spasavanje Grčke,
Portugalije i Irske zajedno,
a tih sredstava jednostavno nema.
|
12. oktobar 2011.
PROTESTI U SAD
Pobuna u Sjedinjenim američkim državama, pod nazivom
„Okupirajmo Volstrit“ i dalje se širi.
Broj gradova se povećava, broj učesnika takođe, a raste i
lista zahteva. Od borbe protiv korporacijske pohlepe i
nejednakosti, preko socijalne pravde do okretanja istinskom
ekonomskom razvoju, čiji značajni deo čini i aktivna
politika zapošljavanja.
U početku mala šarolika grupa, krajem septembra, koja je
zbunila i političare i medije, jer i dalje sporadično i
slabo o njoj izveštavaju, očigledno je vremenom postala
ozbiljan i aktuelan društveni događaj. Zamišljen kao
nenasilan protest, skup čudnih i zanimljivih maski uz
zvučne efekte,
počeo je da izražava bes i nezadovoljstvo 14 miliona
nezaposlenih Amerikanaca, bez nade da posao pronađu do kraja
ove godine, a možda i naredne, kao i svih nevoljnika koji
trpe promašaje ekonomske politike. Uz poruku “Nas je 99“
ističe se sav paradoks da sudbinom 99 odsto građana,
upravlja jedan odsto vlasnika krupnog kapitala. Traži se
neadekvatna razmera i balans, samo skromna proporcija. Svu
ozbiljnost protesta shvatili su i sindikati, koji su se
pridružili stavljajući na raspolaganje svoju opremu i
prostorije, nastojeći da u opošte nezadovoljstvo ugrade i
zahteve svog članstva.
Kakav će ishod ove mirne pobune biti, koju sve češće
nazivaju “američka jesen”, videće se u narednom periodu.
Tako ova godina, burna po socijalnim pokretima, pored
arapskog proleća, leta u Izraelu ima i američku jesen.
Destinacije do ove godine potpuno nezamislive za ovakva
događanja. Proleće je bilo veoma burno i još uvek vida svoje
rane. Leto i jesen još su na svojim neispunjenim zahtevima.
Ostaje da se vidi ko će kapitalizovati i profitirati iz
ovakvih pokreta bez lidera i nagomilanog nezadovoljstva koje
tinja godinama. Gde će biti sledeća destinacija za socijalne
proteste i da li će kraj 2011. godine biti još jedna “zima
našeg nezadovoljstva”?
|
11.
oktobar 2011.
NOVI NAMETI ZA RADNIKE I GRAĐANE GRČKE
Grci su inspektore Međunarodnog monetarnog fonda koji su
došli da potvrde poštovanje postignutih dogovora pozdravili
natpisima na kojim je stajalo:“Uzmite otkupninu i odlazite“.
Naime, da bi dobila novu tranšu (8 milijardi evra) kredita
od MMF-a i Centralne evropske banke, grčka vlada je morala
da obeća sprovođenje novog paketa mera koje su narod dodatno
opteretile.
Najnepopularniji je svakako novi porez na nekretnine koji je
i izazvao najžešće reakcije sindikata i javnosti u celini.
Porez se odnosi na kuće i stanove koji su u ovoj zemlju 70
odsto u privatnom vlasništvu. Vlada se nada da će na taj
način uspeti da godišnje ubere dodatne 2,4 milijarde evra, a
da bi se porez uspešno ubirao naplaćivaće se uz račune za
struju! Smatra se da će pretnja isključenjem struje
omogućiti da se neposlušni lakše nateraju na poštovanje
zakona. Mnogi građani su rešeni da račune iz protesta
cepaju, dok su se oni radikalniji tokom prošlonedeljnih
protesta čak sukobili sa policijom.
Dodatni gnev izazvalo je obelodanjivanje detalja vezanih za
privatizaciju državne lutrije. Ona je godišnje budžetu
zemlje doprinosila sa 2,6 milijarde evra i taj novac je
korišćen za zadovoljavanje različitih socijalnih potreba.
Sada treba da bude prodata za sedam milijardi evra, što
znači da će se novom vlasniku sva sredstva vratiti kroz tri
godine, posle čega će ogromni profiti ostajati u privatnim
rukama.
|
7.
oktobar 2011.
VRUĆA
JESEN U FRANCUSKOJ VEĆ
POČELA
Kako bi skrenuli pažnju
javnosti na problem mogućeg
otpuštanja
14 000
svojih kolega,
sindikati francuskih prosvetnih radnika nedavno su
organizovali generalni
štrajk
i velike demonstracije.
Odziv je bio oko
60%,
a iznenađuje
i
činjenica
da je učestvovalo
i dosta profesora koji predaju u privatnom sektoru.
Manifestacije su iskorišćene
i da se skrene pažnja
na pokušaj
demontiranja sistema javnog obrazovanja koji je već
doveo do toga da je Francuska danas zemlja sa najvećim
brojem učenika
po odeljenjima u Evropskoj uniji.
Vlada je predvidela da ne zamenjuje profesore koji odlaze u
penziju,
što
će
dodatno opteretiti odeljenja i postaviti nove zahteve pred
nastavno osoblje.
Ovo je nastavak politike koju je predsednik Sarkozi najavio
još
2007.
a koja predviđa
smanjenje broja prosvetara za
52 000.
Istovremeno,
predsednik Generalne konfederacije rada
(CGT),
Bernar Tibo najavio je za
11.
oktobar
„nacionalni
marš“
tokom koga
će
sindikalisti zahtevati
„kraj
diktature finasijskih tržišta“.
On je istakao da je apsurdno da se u Evropi,
gde trenutno ima
23
miliona nezaposlenih,
politika oporavka koju vlade sprovode,
uglavnom svodi na mere koje do tog oporavka nikada neće
dovesti:
pritisak na plate,
demontiranje socijalnih službi
i javnih preduzeća
i pogoršanje
uslova penzionisanja.
Posebne kritike on je uputio planu ministra finasija Fijona
koji radi smanjenja budžetskog
deficita predviđa
novi sistem oporezivanja koji
će
mnogo više
pogoditi zaposlene nego vlasnike velikh bogatstava.
|
6.
oktobar 2011.
PROTESTI
U
SAD
DOBIJAJU
NA
MASOVNOSTI I SNAZI
Najveći
američki
savez AFL-CIO
i zvanično
je stao na stranu sve brojnijeg pokreta
„Okupirajmo
Vol Strit!“.
U svom saopštenju
predsednik te organizacije
Ričard
Trumka ističe
da je taj pokret osvojio misli i srca miliona Amerikanaca
koji su već
izgubili nadu da
će
domaći
političari
ikada progovoriti u njihovo ime.
On je podržao
zahteve učesnika
protesta da američke
korporacije i Berza
čije
je sedište
upravo u njujorškom
Vol Stritu u svom delovanju počnu
da se ponašaju
odgovorno,
kao i da se konačno
nešto
preduzme u vezi sa otvaranjem novih radnih mesta.
Ovo je sasvim u skladu sa zahtevom sindikata da se bar deo
armije nezaposlenih koja
čini
već
9,1 %
stanovništva
zaposli na javnim radovima
(samo
mostova je zemlji potrebno oko
70 000!)
i njegovim Planom u
šest
tačaka
za izlazak iz krize.
Juče
uveče
su se sindikalisti pridružili
demonstrantima koji već
treću
nedelju kampuju u blizini centra američke
finasijske moći.
Vozači,
medicinske sestre,
radnici u komunalnim preduzećim
i mnogi drugi zaposleni pružili
su tako konkretnu podršku
studenatima,
nezaposlenima i onima kojima su zbog neplaćenih
dugovanja bankama oduzete kuće.
Protest se inače
proširio
i na druge gradove,
a sindikat je doneo odluku da učesnicima
protesta
„koji
traže
neku bolju Ameriku“
na raspolaganje stavi sve svoje zgrade i stručne
službe.
|
5.
oktobar 2011.
NOVI GENERALNI
ŠTRAJK
U GRČKOJ
Grčku
će
danas po ko zna koji put paralisati
štrajk
zaposlenih u ključnim
javnim službama.
Zatvorene
će
biti
škole,
sudovi,
domovi zdravlja luke i muzeji.
Štrajku
će
se pridružiti
i
železničari,
kontrolori letenja i advokati,
dok
će
na mimimumu procesa rad biti bolnice i javni prevoz.
Štrajk
zajednički
organizuju dva najveća
grčka
saveza,
GSEE i ADEDI,
u pokušaju
da utiču
na promenu ekonomske politike vlade rešene
da dugove stranim poveriocima isplaćuje
uglavnom preko leđa
radnika.
Na dva trga u centru Atine predviđeni
su i protestni skupovi sindikalista i građana
koji
će
podići
glas protiv namera stranih poverioca da Grčku
u celosti stave
„pod
svoje“.
U poslednje vreme posebno se govori o privatizaciji državne
lutrije iz koje se u budžet
ulivalo gotovo
3
milijarde evra godišnje,
kao i o mogućnosti
prodaje državnog
zemljišta
vrednog
43
milijarde evra i javnih preduzeća
koja su jedno od uporišta
grčkog
modela
„države
blagostanja“.
Donekle ohrabruje vest da je u svom govoru u Magdenburgu
nemačka
kancelarka Angela Merkel izrazila protivljenje planu o
kontrolisanom bankrotu Grčke
i prvi put pomenula mogućnost
otpisivanja njenih dugova.
Sindikati i pored svih akcija,
do sada nisu imali mnogo uspeha u očuvanju
stečenih
esnafskih prava,
ali su očigledno
nešto
postigli:
ukazali su na spremnost Grka da ne prihvatajući
ekstremne zahteve krupnog kapitala oličenog
u MMF-u
i Evropskoj centralnoj banci
-
idu
„do
kraja“
.
A to
će
u nastavku pregovora svakako imati svoju težinu.
|
3.
oktobar 2011.
AMERIKANCI PROTESTUJU PROTIV ŠPEKULANATA I TRAŽE NOVA RADNA
MESTA
Hiljade Amerikanaca koji su u Njujork došli iz svih krajeva
SAD već dve nedelje „kampuju“ u neposrednoj blizini
njujorške Berze zahtevajući da ta finansijska institucija
prestane sa beskrupuloznom trkom za profitom i položi račune
pred američkim pravosuđem.
Demonstranti traže da se preduzmu hitne mere za otvaranje
novih radnih mesta i obustavi prinudno iseljavanje ogromnog
broja građana iz kuća na koje je stavljena hipoteka. Protest
se već proširio na Los Anđeles, Čikago, Boston i još
pedesetak američkih gradova.
Do sada je uhapšeno 1.200 ljudi, ali to nije uticalo na
zaustavljanje pokreta, za koji poznati režiser Majkl Mur
kaže da je „ustanak do kojeg je moralo doći i koji od danas
može samo da se širi“. Protesti uživaju podršku najveće
američke sindikalne centrale AFL-CIO, tako da su sindikati
javnih službi, metalskih i transportnih radnika već
organizovali prateće demonstracije.
Od vlasti se zahteva povećanje poreza na dobit korporacija i
poreza na bogatstva; okončanje svih ratova koje SAD trenutno
vode i povratak vojnika kućama; smanjenje vojnog budžeta;
zaštita sistema socijalne sigurnosti i poboljšanje
zdravstvene zaštite koja mora postati dostupna svima; razvoj
novih oblasti ekonomije, pre svega onih koje su ekološki
čiste; zaštita prava zaposlenih, pre svega prava na
kolektivno pregovaranje; otvaranje novih radnih mesta i
povećanje plata.
Kako je ukazano, vlada ne sme da bude predstavnik
superbogate manjine, već svih građana i stoga raspoložive
resurse mora da koristi za optimalno zadovoljenje potreba
ljudi i zaštitu životne sredine, a ne za ratove i
izrabljivanje.
|
3.
oktobar 2011.
PROTESTNI MARŠ U MANČESTERU PROTIV RESTRIKTIVNIH MERA VLADE
Nacionalna konferencija Konzervativne partije koja je na
vlasti u Velikoj Britaniji bila je povod da britanski
sindikati organizuju protestni marš u Mančesteru i ukažu na
neodrživost vladine restriktivne politike.
U povorci je bilo oko 35.000 članova najvećeg britanskog
saveza (TUC), ali i studenata i penzionera čija su prava u
poslednje vreme, takođe, na udaru. Oni traže efikasniju
borbu u sprečavanju ogromnih poreskih utaja kojima bogati
Britanci izbegavaju obaveze prema državi, ali i veće izdatke
iz budžeta za ubrzanje ekonomskog razvoja.
Posle protestne šetnje održan je miting na kojem su
govornici kritikovali vladin plan izlaska iz krize.
Demonstracije su prošle bez sukoba s policijom i
predstavljaju samo uvod u generalni štraj koji se priprema
već duže vreme, a zakazan je za 30 novembar. Računa se da bi
učešće više miliona britanskih radnika moglo paralisati
zemlju i uticati na promene u torijevskoj politici.
|
30. septembar 2011.
Socijalni bunt u Mađarskoj
PROTESTI ZA OČUVANJE LJUDSKIH, SOCIJALNIH I RADNIČKIH PRAVA
Na protestu, koji će biti održan 1. oktobra pod motom „Za
jedinstvo sindikalne akcije“, očekuju se desetine hiljada
radnika, sindikalista i građana nezadovoljnih
antidemokratskom politikom vlade i njenim ignorisanjem
mišljenja većine zaposlenih.
Tokom protekle godine vlada je dvotrećinskom većinom u
parlamentu izglasavala zakone bez konsultacija i uvažavanja
drugih mišljenja. Stavovi sindikata o mogućem razaranju
mađarske ekonomije i njenog socijalnog sistema, do čega bi
takva politika vlade mogla da dovede, nisu uzimani u obzir.
Mnogo je, međutim, činjenica koje ukazuju upravo na to:
retroaktivno oporezivanje otpremnina, drastično smanjenje
radničkih prava usled izmena Zakona o radu (onemogućavanje
čak i zakonitih štrajkova, nepravedna preraspodele tereta i
umanjenje šansi za ekonomski oporavak zemlje), loš zakon o
medijima, usvajanje novog Ustava koji ne sadrži osnovna
socijalna prava, ukidanje tripartizma i promene politike
oporezivanja.
Sindikati i druge organizacije građanskog društva su
proteklih meseci organizovali proteste. Najavljivana „vruća
jesen“ je očigledno na pragu - 12. septembra, posle
otvaranja jesenjeg zasedanja parlamenta, četiri sindikalne
centrale su opkolile skupštinsko zdanje i zahtevale vođenje
drugačije, pravednije politike, 29. septembra počeo je
protest u centru Budimpešte, 1. oktobra opet će biti
organizovane demonstracije ispred parlamenta, posle čega
sledi čitava serija protesta širom zemlje.
|
29. septembar 2011.
IZRAEL SUOČEN SA SOCIJALNIM PROTESTIMA
U septembru se u Tel Avivu na centralnom trgu okupilo 400
hiljada ljudi, koji zahtevaju socijalnu pravdu i smanjivanje
troškova života. Već više od dva meseca Izrael potresaju
najveći socijalni protesti od nastanka ove države. Sve je
počelo 14. jula podizanjem šatora u elitnom delu Tel Aviva i
zahteva za smanjivanje cena nekretnina, da bi šatori počeli
da niču i u drugim gradovima a lista zahteva se proširila.
Sada se zahteva smanjivanje cena hrane, goriva, školarina,
socijalnih razlika. Protestvuje srednja klasa – profesori
protiv restriktivnih ugovora o radu, lekari protiv teških
uslova, studenti i njihovi roditelji zahtevaju smanjivanje
školarina, a podstanari protiv visokih cena nekretnina. Cilj
organizatora je da pored srednje klase mobilišu i siromašne.
Iako Izrael nije u lošoj ekonomskoj suituaciji – za ovu
godinu predviđen je ekonomski rast od 4,8 odsto, a stopa
nezaposlenosti je 5,7 odsto – problem je izražena
nejadnakost gde 10 najbogatijih porodica poseduje 30 odsto
akcija na berzi. Prosečna plata Izraelca je 2500 dolara, u
državnim službama oko 2000 dolara, ali za iznajmljivanje
stana mora da se izdvoji 1500 dolara, dok je cena stana u
jednom od boljih kvartova Tel Aviva ili Jerusalima dostigla
nezamislivih 600 hiljada dolara. Uz to, porez na promet
iznosi 16 odsto što značajno povećava troškove.
Prema rezultatima ankete, koju je sprovela ugledna medijska
kuća 80 odsto Izraelaca podržava demonstracije, a čak i
pripadnici desničarskog Likuda i brojni članovi Kneseta
zahtevaju od vlade premijera Natanijahua da sprovede
socijalne reforme. Očigledno da će fotelja premijera biti
ove jeseni izuzetno neudobna, jer pored zahteva za
punopravno članstvo palestinske države u UN i brojnim
bezbednosnim problemima, moraće da se posveti i rešavanju
socijalnih pitanja. Stoga je Natanijahu formirao posebnu
komisiju na čelu sa uglednim ekonomistom Manuelom
Trajtenbergom, naklonjenom levici, da ponudi konkretna
rešenja. Međutim, opozicija i organizatori protesta smatraju
da se ovim samo kupuje vreme, a to im potvrđuje i izjava
premijera da je od Tajtenberga zatražio konkretne ali ne i
prebrze predloge. Zato će protestvovati do ispunjenja
zahteva, a očekuju izlaznost od milion nezadovoljnih
građana.
|
28. septembar 2011.
NEZAPOSLENOST U GRČKOJ DOSTIŽE 26 ODSTO
Stopa nezaposlenosti u Grčkoj će u 2012. godini iznositi
čitavih 26 odsto, predviđa Institut za istraživanje rada,
koji deluje u sastavu Generalne konfederacije grčkih radnika
(GSEE). Po oceni Instituta i sindikata ovako visoka
nezaposlenost u potpunosti ugrožava socijalni mir, koji je
već na ivici pucanja. „Govorimo o 1,3 miliona nezaposlenih u
zemlji koja ima 11,3 miliona stanovnika“, precizirao je
direktor Institta, Savas Robolis.
Grčku već više od godinu dana potresaju žestoki štrajkoivi
nezadovoljnih radnika i penzionera. Odkako je Grčka, kao
prva zemlja evrozone, zatražila pomoć međunarodne zajednice
zbog ogromnog državnog duga, nastale su muke po vladu
Andreasa Papandreua i stanovništvo koje se suočilo sa
najrestriktivnijim merama štednje i odijumom neodobravanja
jednog broja zemalja evrozone na čelu sa Nemačkom, koji
uslovljavaju pružanje pomoći dodatnim zahtevima i kratkim
rokovima, koji su faktički neispunjivi.
Kako je Grčka i u ovoj godini zabeležila pad ekonomskog
rasta od 5,3 odsto, a novim merama se predviđa privatizacija
državnih firmi, nova otpuštanja, smanjenja zarada i penzija
i povećanje poreza, što sve utiče na pad privredne
proizvodnje, eventualni oporavak moga bi se tek očekivati
2015. godine. A do tada, ko preživi pisaće.
|
27. septembar 2011.
ŠTA JE ITALIJANSKI CGIL TRAŽIO OD VLADE SVOJE ZEMLJE?
Mediji u svetu svojski su se potrudili da od očiju javnosti
sakriju zahteve Generalne konfederacije radnika Italije
(CGIL), promovisane tokom nedavnog generalnog štrajka. Pod
sloganom „Neka plaćaju oni koji imaju više i oni koji nikada
nisu plaćali“, taj savez koji broji više od pet miliona
članova založio se za alternativnu poresku politiku koja bi
sprečila dalji pad privrednog rasta, osiromašenje, sve
naglašenije socijalne nejednakosti i sve veće podele u
društvu. Sindikat želi Italiju koja ide putem ekonomskog i
socijalnog razvoja, u kojoj su privilegije pojedinaca
ukinute, a prava zaposlenih zaštićena. Od vlade se zahteva:
- plan borbe protiv izbegavanja plaćanja poreza i sive
ekonomije (što bi prema procenama sindikalnih analitičara
budžet zemlje moglo obogatiti za dodatnih 130 milijardi
evra),
- uvođenje vanrednog poreza od 1 odsto na nepokretnu imovinu
čija vrednost prelazi 800.000 evra (što bi zemlji donelo još
12 milijardi evra),
- uvođenje redovnog poreza na bogatstva čija vrednost
prelazi 800.000 evra (čime bi se došlo do novih 15 milijardi
evra),
- povratak u zemlju sredstava od oporezivanja koja se još
zadržavaju u inostranstvu (dodatnih 9 milijardi evra),
- uvođenje progresivnog poreza na nasledstva (novih dve
milijarde evra),
- smanjenje troškova funkcionisanja političkog sistema
(ukidanje svih dodatnih primanja političara i „savetnika“,
ukidanje velikog broja rukovodećih mesta u administraciji i
ograničenje plata preostalih kadrova – što bi budžetu donelo
još 8,5 milijardi evra).
CGIL uz to predlaže:
- da se dobijena sredstva preusmere u javni fond za
inovacije i razvoj, od čega bi bar milijarda evra bila
uložena u programe uključenja mladih u tržište rada,
- da se smanjenjem poreza na plate i penzije poveća njihova
kupovna moć.
Predlozi sindikata naišli su na veliku podršku radnika i
ostalih građana koji su u velikom broju učestvovali kako u
štrajku tako i u brojnim manifestacijama na trgovima svih
italijanskih gradova.
|
27. septembar 2011.
KO JE ISTINSKI DOBITNIK U GLOBALIZACIJI?
Predstavnici belgijskog saveza CSC nedavno su se vratili iz
Kambodže donoseći vesti koje ne mogu a da ne izazovu
zgražavanje sindikalaca i zaposlenih. Radi se o zemlji koja
predstavlja samo jednu od manje važnih tačaka na kojima se
bije bitka za konačan trijumf globalizma. Ali je dovoljno
videti šta se tamo zbiva, pa da se shvati priroda i veličina
eksploatacije i neslobode koju je globalizacija donela
velikom delu sveta. Stanje u toj zemlji najbolje se
odslikava u tamošnjoj tekstilnoj industriji.
Na ogromnim prostranstvima osnovano je za samo nekoliko
godina veliki broj malih i srednjih preduzeća u kojima
trenutno radi više stotina hiljada zaposlenih. Za osam sati
rada radnik-tekstilac zaradi oko jedan dolar (80 dinara),
onaj ko želi da radi dva sata duže 100, a ko je spreman da
radi od jutra do mraka i do 120 dinara. Radi se i subotom, a
ko je raspoložen - i nedeljom.
Prevoz nije problem pošto su poslodavci u neposrednoj
blizini industrijske zone izgradili čitav niz stambenih
jedinica. Ali plaćanje stanarine jeste. Ona dnevno iznosi
dolar po sobi i radnici je obično dele na četiri dela, čime
gube približno četvrtinu plate, ali sebi bar obezbeđuju
kakav-takav krov nad glavom. Pokrivanje troškova ishrane je,
takođe, u potpunosti prepušteno radnicima. Suvišno je reći
da su prava zaposlenih svedena na minimum i da se sindikat
po svaku cenu želi zadržati van kapija preduzeća.
Većina zaposlenih su bivši seljaci koji su, umorni od
gajenja pirinča i privučeni snovima o boljem životu,
rasprodali svoja imanja i krenuli u potragu za poslovima u
gradu. Sada im, zarobljenim u sobama i lišenim svega što
čini dostojanstven život, ostaje samo da razmišljaju jesu li
prelaskom u grad išta stvarno dobili.
Preduzeća su uglavnom u rukama najvećih zapadnih korporacija
koje čitav svet snabdevaju odevnim predmetima i obućom.
Uobičajena je praksa da se proizvodi, dobijeni
eksploatacijom rada koji se malo razlikuje od robovskog i
čija cena ne prelazi dolar, na Zapadu prodaju od 20 do 50
evra. S obzirom na to da su plate fiksirane, sav
ekstra-profit odlazi poslodavcima.
Očigledno je da je jedini pravi dobitnik u globalizaciji
krupni kapital koji je oslobođen svake državne i nad-državne
kontrole stekao slobodu da veliku većinu čovečanstva
eksploatiše do krajnjih granica.
|
22.
septembar 2011.
PREDSTAVNICI FRANCUSKOG MINISTARSTVA U POSETI SAVEZU
Savez samostalnih sindikata Srbije posetila je
delegacija Ministarstva rada, zapošljavanja i zdravlja
Francuske,
koje je glavni partner u
projektu
„Priprema institucija tržišta rada u republici Srbiji za
Evropsku strategiju zapošljavanja“, sa osnovnim ciljem
ubrzanja reformi tržišta rada u skladu sa evropskim
standardima.
SSSS je socijalni partner u tom projektu, čije su pripreme u
toku.
Tim povodom u poseti
našem sindikatu boravila je
četvoročlana delegacija
francuskog ministarstva,
a u razgovorima su učestvovali i predstavnici
Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja
Srbije.
Potpredsednik
Veća SSSS Vlada Andrić
je
sa saradnicima
upoznao goste sa
ekonomskom
situacijom u zemlji
i položajem
zaposlenih.
On je naglasio
da razrešenje problema zapošljavanja predstavlja jedno od
najvažnijih ekonomskih i socijalnih pitanja, osnovnih za
dalji razvoj.
Andrić
je
istakao
da se mora unaprediti
sistem obrazovanja, smanjiti administriranje,
ali i znatno povećati nivo
investicionih ulaganja u nova radna mesta.
|
19.
septembar 2011.
Protest mladih sindikata UNI:
POSAO ZA MLADE, PENZIJA ZA STARIJE
Mladi u međunarodnom sindikatu uslužnih delatnosti UNI
održaće protest protiv nezaposlenosti mladih 19. septembra
2011. ispred Evropske komisije u Briselu.
Nezaposlenost mladih u EU dostiže rekordne razmere.
opširnije
|
19.
septembar 2011.
PROBLEMI SA PRIVATIZOVANIM JAVNIM PREDUZEĆIMA
U BRAZILU
Javni tužilac
u Rio de
Žaneiru
podneo je tužbu
protiv privatne kompanije za prenos električne
energije
„Lajt“
zbog nedavnih eksplozija transformatora u ovom gradu koje su
izazvale paniku među
stanovništvom
i mnogobrojnim turistima.
Brazilski krivični
zakon predviđa
stroge kazne za sve koji
„živote
ili zdravlje drugih osoba posredno ili neposredno izlažu
opasnosti“.
Trideset eksplozija u zadnjih godinu dana navele su neke
medije da grad oslikaju kao svojevrsno
„minsko
polje“.
Suština
problema je u tome da kompanija koja je pre
15
godina od države
kupila ovo javno preduzeće
nije za svo to vreme u održavanje
i unapređenje
mreže
uložila
ništa.
Prodaja je bila pripremana višegodišnjom
propagandom koja je u prvi plan stavljala poboljšanje
kvaliteta i pad cena električne
energije u vremenima kada firma bude privatizovana.
Pokazalo se,
međutim,
da je
„Lajt“
radila isključivo
na uvećanju
profita koji je rastao upravo na račun
kvaliteta
–
usluge koje se danas pružaju
građanima
daleko su ispod nivoa koji je obezbeđivalo
javno preduzeće.
Kompanija je pre nekog vremena pristala na ugovor po kome je
dužna
da plati za svaku novu moguću
eksploziju,
ali vlasti nisu bile spremne da iz ugovora izbace klauzulu
kojom bi se u tom slučaju
„Lajt“
oslobađala
svake dalje prekršajne
ili krivične
odgovornosti.
|
16.
septembar 2011.
CGT TRAŽI POVEĆANJE MINIMALNE ZARADE U FRANCUSKOJ
Generalna konfederacija rada Francuske (CGT) založila se za
hitno povećanje minimalne cene rada
i da ona
iznosi 1.700
evra. Sindikalisti smatraju da samo taj iznos može da
odgovori očekivanjima i potrebama velikog broja zaposlenih
Francuza čiji su uslovi života sve teži. CGT se poziva na
činjenicu da je od 2008. godine inflacija povećana za
četiri odsto,
a da je „minimalac“ pritom stagnirao.
Ovaj zahtev samo je jedan u nizu zahteva koji za cilj imaju
zaustavljanje pada kupovne moći zaposlenih i daljeg
urušavanja radničkih prava – na čemu vlada predsednika
Sarkozija svojski radi. Odana idejama ekonomskog
ultraliberalizma ona izlaz iz krize vidi pre svega u
donošenju restriktivnih mera koje bi trebalo da povećaju
konkurentnost francuske privrede i olakšaju prodaju
francuskih proizvoda na svetskim tržištima. Radna snaga tu
se ne doživljava kao faktor povećanja produktivnosti, nego
kao čist proizvodni trošak.
Sindakat isto tako traži da se povećaju poreske stope na
dobit preduzeća pošto smatra da je neprirodno da firme koje
ostvaruju ogromne profite plaćaju relativno mali porez.
|
15.
septembar 2011.
GRČKA OPET U ŠTRAJKU
Tradicionalni govor grčkog premijera Jorgosa Papandreua,
tokom prethodnog vikenda u Solunu bio je propraćen velikim
protestom nezadovoljnih Grka, uglavnom zaposlenih u javnim
službama. Prisutne, lekare, carinike, nastavnike i taksiste,
koje je kotrolisalo preko sedam hiljada policajaca posebno
su razbesnele reči Papandreua na međunarodnom sajmu: „Nemamo
pravo da odustanemo od tog napora na pola puta, jer ako
stanemo naše žrtve će biti uzaludne“. To znači da će, uprkos
velikim protestima koji milione Grka drže mesecima na
ulicama, Vlada dosledno sprovoditi mere štednje uz sve veću
recesiju kako bi sprečila bankrot i očuvala državu na
nogama.
|
14.
septembar 2011.
Italija:
CIGL – OŠTRO PROTIV VLADE
Generalna konfederacija rada Italije (CIGL) stupila je u
prvoj nedelji septembra u generalni osmočasovni štrajk zbog
vladinog plana štednje od 45,5 milijardi evra. Ovim spornim
peketom mera o kome se rasprava u Parlamentu vodi još od 22.
avgusta, Italija bi u skladu sa zahtevima EU i Evropske
centralne banke do 2013. godine trebalo da izbalansira
nacionalni budžet i predupredi grčki scenario. Štednja
podrazumeva da će biti otpušteno i oko 140 hiljada
zaposlenih u lokalnoj samoupravi i vladinoj administraciji,
a zaposleni u javnom sektoru ostati bez novogodišnjih
dodataka i drugih bonusa. Kako nacionalni dug iznosi 120
odsto BDP-a, najveći italijanski sindikat se protivi da se
poželjna budžetska ravnoteža ostvari preko pleća najniže
plaćenih i srednje klase. Predsednica CIGL-a, Suzana Kamuzo
upozorila je premijera Berluskonija da odustane od tzv.
„solidarnog poreza“ i uvede porez na bogatstvo i ekstra
profit, te sprovede restriktivne mere za sve one koji
izbegavaju plaćanje poreza.
Ne samo sindikalna statistika, već i ekonomski eksperti
upozoravaju da je budžet zbog utaje poreza oštećen za 120
milijardi evra, te da će nova politika koja kažnjava
najrevnosnije poreske obveznike samo povećati broj ugovora o
radu na određeno vreme (sada je to već 47,5 odsto ukupno
sklopljenih ugovora), kao i rad na crno čime će se povećati
i rupa u budžetu i dovesti u pitanje istorijski ciljevi
radničke i sindikalne borbe.
|
13.
septembar 2011.
ČILE: DUH ALJENDEOVIH VREMENA OPET NA ULICAMA SANTJAGA
U Čileu su nedavno, povodom namere vlasti da dodatno
privatizuje visoko školstvo, organizovani štrajk i protestna
šetnja u kojima je učestvovalo 700.000 studenata, profesora,
zaposlenih i ostalih građana.
Najvažniju ulogu u svemu odigrali su Unija čileanskih
studenata, Sindikat profesora i najveća sindikalna
organizacija u zemlji – Jedinstvena radnička centrala (CUT),
koji se već godinama bore za zaustavljanje privatizacije i
odbranu javnog finansiranja obrazovanja. Glavna gradska
avenija bila je tesna da primi ogroman broj ljudi koji je
želeo da iskaže negodovanje nagoveštenim merama vlade, a
povorka je prošla i pored sedišta izvršne vlasti u kojem je
pre mnogo godina u borbi s pučistima poginuo popularni
predsednik Aljende.
Interesantno je da je studentski pokret do ovako velikih
razmera porastao za samo nekoliko nedelja, čemu su najviše
doprineli zauzimanje fakulteta i redovne protestne šetnje.
Zahtev mladih da se izdvajanja za obrazovanje podignu do
nivoa od četiri odsto BDP-a i da se za pokrivanje tih
izdataka iskoriste sredstva dobijena nacionalizacijom
prirodnih resursa koji su u rukama privatnih vlasnika,
naišli su na snažnu podršku građana čija egzistencija nije
vezana za posedovanje nego za rad. Prvi korak na tom putu
trebalo bi da bude organizovanje plebiscita o vraćanju
javnih dobara narodu, a onda i promena Ustava koji potiče
još iz vremena zloglasne Pinočeove diktature. Sindikat
posebno insistira na promeni Zakona o radu, povećanju poreza
na dobit preduzeća i nadogradnji postojećeg obrazovnog i
zdravstvenog sistema.
Predsednica Studentske unije Kamila Valjehos izrazila je
nezadovoljstvo mladih namerama vlade da visoko obrazovanje
podrži stvaranjem posebnog fonda iz koga bi trebalo da se
nadoknade dugovanja studenata i založila se za potpuno
podržavljenje visokoškolskih institucija, što bi jedino bilo
u stanju da ih približi svima koji svojim kvalitetima
zaslužuju da steknu najviše kvalifikacije. Protestima su se
pridružili i srednjoškolci koji su zatražili ostavku
ministra obrazovanja, izjavljujući da je svojevremeno
podržavao diktaturu, da je nekompetentan i da je u sukobu
interesa.
U sukobima do kojih je tokom šetnje došlo policija je bacala
suzavac, a demonstranti kamenje tako da je bilo povređenih i
uhapšenih.
|
9.
septembar 2011.
Australija
UZALUDNI PROTESTI
Više od 40 hiljada radnika javnih službi protestovalo je u
Sidneju zbog novih restrikcija i najava za ukidanje pet
hiljada radnih mesta. Predsednik sindikata pokrajine Novi
Južni Vels, Mark Levin izjavio je da je ovo jasna poruka
premijeru Beriju O' Farelu da Vlada promeni anti-radničku
politiku. Na ove najveće proteste u Sidneju poslednjih
godina premijer je odgovorio da se ništa neće značajnije
promeniti i da učesnici demonstracija, kao i organizatori
samo nastoje da izazovu nerede i haos.
|
9.
septembar 2011.
SAD
PRAZNIK RADA U SAD OBELEŽEN NEZADOVOLJSTVOM
Parade povodom Praznika rada u SAD-u prilika za uživanje u
poslednjim danima leta i slavljenje rada, u ovoj godini su
propraćene nezadovoljstvom i ogorčenjem. Po rečima
ekonomskog stručnjaka Garija Bartlesa razlog za slavlje nema
24 miliona Amerikanaca koji su nedovoljno zaposleni ili
teško dolaze do posla. Uz to nezaposlenost je dostigla
rekordnih 14 miliona, sa izgledom da se do kraja godine
poveća.
Ekonomisti kažu da američka ekonomija jednostavno ne raste
dovoljno brzo da bi nadoknadila više od osam miliona radnih
mesta koliko je izgubljeno od početka krize, a za odlučan
stav da sačuvaju realne nadnice optužuju se i sindikati, jer
poslovi odlaze u inostranstvo. Sindikati su pre nekoliko
decenija okupljali gotovo trećinu zaposlenih, ali nakon
godina osipanja članstva i nedavnih pokušaja pojedinih
saveznih država da im oduzmu pravo na kolektivno
pregovaranje stopa učlanjenosti je jedva dvanaest odsto. Na
učestale napade odgovorio je i predsednik Američke
konfederacije rada i Kongresa industrijskih organizacija
(AFL-CIO) Ričard Trumka – „sindikati u najbogatijoj zemlji
sveta ne mogu da odustanu od zdravstvenog osiguranja,
obezbeđivanja penzija i ukinu radnicima američki san.“
|
opširnije
|
|
|
|