Uvodna strana

 






 

 

OKRUGLI STO

 

 

 

Okrugli sto o Nacrtu zakona o antimobingu

STRAH OD OTKAZA KRIJE MOBERE

 

Ako je suditi po raspravi za okruglim stolom posve’enoj Nacrtu zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, ovaj dokument Srbija bi mogla uskoro dobiti. Naime, predstavnici sindikata, poslodavaca, države, kao i naučni radnici - učesnici rasprave koju je 19. novembra organizovao SSSS, složili su se da je takav zakon Srbiji neophodan što pre. Razlog je što je zlostavljanje na radu mobing sve učestalija pojava koja u Srbiji poprima razmere epidemije i kojoj, ako već ne može da se u potpunosti stane na put valja postaviti što više brana, kako bi bila predupređena i svedena na što manju meru.

Po rečima Vlade Andrića, predsednika GV SSS Beograda, srpskiradnici teško se usuđuju da otvoreno govore o mobingu, jer u našoj državi vlada strah od otkaza, koji je najveća strepnja savremenog čoveka, a naša država je, odmah iza Kameruna u kojem je strah od gubitka posla najveći.

- Sindikat je tu da otkrije, prepozna i javnosti prezentira mobing, a naravno i da učini sve da se on smanji. Zakon ne može zaustaviti mobing, ali insistiranje da se izglasa antimobinški zakon, kao i učešće u njegovoj izradi, može biti sindikalni doprinos obuzdavanju ove pošasti, naglasio je Andrić.

Predstavljajući tekst Nacrta zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, Radmila Katić Bukumirović, predstavnica Ministarstva rada i zapošljavanja, navela je da su u njegovoj izradi, pored sindikalista i stručnjaka ovog ministarstva, učestvovali predstavnici poslodavačkih asocijacija i brojni eksperti.

- Cilj nam je da dobijemo tekst dobrog zakona koji može da se primenjuje u praksi, a ne da ostane slovo na papiru, rekla je ona dodavši da je drugi cilj budućeg zakona prevencija mobinga.

Ona je naglasila da u Srbiji većina poslodavaca ne shvata da oni sami mogu imati najviše štete ako mobingovanje radnika uzme maha, jer od posledica ove pojave ljudi često oboljevaju, pa to znači njihovo često odlaženje na bolovanje, što se odražava na produktivnost firme. Takvi, rekla je, smatraju da nije vreme da Srbija dobije ovakav zakon.

Odgovajući na ovu ocenu, Zoran Puvalić, predstavnik Unije poslodavaca Srbije, rekao je da to nije stav većine poslodavaca, kao i da je antimobinški zakon potreba kako zaposlenih, tako i poslodavaca.

- Za prave poslodavce koje okuplja naša organizacija, takav zakon nije problem. Njega ne žele poslodavci tipa „tašna mašna“ i veliki tajkuni koji i nisu u našim redovima. Takav zakon trebalo bi da iniciraju poslodavci koji znaju koliko je za produktivnost, napredovanje firme i profitvredna mirna i staložena radna sredina u kojoj su njihovi zaposleni.

Saud Šećeragić, pravni ekspert SSSS, naglasio je da u tekstu Nacrta valja dosta toga još precizirati i dopuniti, odnosno da se moraju navesti oblici zlostavljanja i dodao da u tekstu nedostaje kategorijazlostavljanje koje traje“.

Za dr Živka Kulića veliki je napredak što su u izradu zakona uključeni svi socijalni partneri, što potvrđuje da se u Srbiji pokreće tripartitna saradnja.

U raspravi je bilo dosta polemike da li bi se u odredbama ovog dokumenta trebalo da se nađe mesto i za funkcionisanje Agencije za mirno rešavanje radnih sporova. Većina učesnika je navela da njen delokrug rada nije vezan za mobingovanje zaposlenih, već za radne sporove, ali da bi budući zakon morao biti fleksibilan i ostaviti prostor za slučajeve vezane za rad Agencije.

Svoja gorka iskustva i borbu sa moberima učesnicima skupa izneli su Snežana Tatarević, radnica Državne lutrije Srbije, i Predrag Marković, sindikalista LukeDunav“ iz Pančeva. Snežana je dobila sve sudske sporove i još čeka da presude postanu izvršne. Ona ima 28 godina staža, a u njenu odbranu niko nije stao, jer je činjenica da zaposleni strahuju od otkaza.

Oboje su poručili da su spremni da se suoče i suprotstave moberima, ali da ne mogu ostati usamljeni i poručili da bi Nacrt zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu Skupština Srbije morala što pre da usvoji.

Na kraju, svi učesnici su naglasili da će radna grupa koja se bavi ovim dokumentom učiniti sve da on bude spreman da se što pre nađe pred poslanicima Skupštine Srbije.

Sindikalni poverenik


 

 

 

Sredovečni prvi na udaru

Četiri petine zaposlenih ima psihičke probleme zbog posla koji rade, a izloženi su mobingu, dok bi dve trećine njih promenilo firmu u kojoj radi. Ovo je deo rezultata nakon jednomesečnog rada SOS telefona za žrtve mobinga na koji svakodnevno stižu pozivi u Savezu samostalnih sindikata Vojvodine, saopštio je ovaj sindikat. Za pomoć se obraćaju najviše oni koji su u radnom odnosu (80 odsto), a potom oni koji su ostali bez posla (12 odsto), ili sami dali otkaz (osam odsto). U najvećem broju slučajeva mobing se dešava ljudima koji imaju više od 50 godina (44 odsto), a najmanje kod onih između 20 i 30 godina starostietiri odsto).

Broj SOS telefona okretali su najčešće ljudi koji se na radnom mestu osećaju poniženim, omalovaženim i obezvređenim. Sindikalisti navode da zbog neljudskih fizičkih uslova rada zaposleni trpe teške posledice po zdravlje, a nemali broj je zvao i zbog nemogućnosti odlaska na bolovanje, čak i kada nisu u stanju da rade. Obraćali su se i oni kojima je, bez ikakvog objašnjenja, zarada umanjivana ili nije isplaćivana. Najveći broj ljudi je pokušao da nađe pomoć i rešenje u različitim institucijama i kod nadležnih organa ali bezuspešno. Najzastupljeniji je mobing u privatnom sektoru, gotovo 68 odsto, dok se iz društvenih preduzeća javljalo oko 32 odsto. Mobing se najčešće koristi kao metod pritiska kako bi radnik sam napustio svoje radno mesto. Žrtve mobinga u istoj meri su i žene i muškarci - odnos je 56 odsto naspram 44 odsto. Kada je u pitanju nivo obrazovanja, najviše su se zbog mobinga javljale osobe sa srednjom školom (68 odsto), dok je sa fakultetom bilo 28 odsto.

 








Ova prezentacija je optimizovana za rezolucije od 800x600px i više, kao i za sve čitače novije generacije
Verzija na Srpskom English version >ai—