Okrugli sto o Nacrtu zakona o antimobingu
STRAH
OD
OTKAZA
KRIJE
MOBERE
Ako
je
suditi
po
raspravi
za
okruglim
stolom
posve’enoj
Nacrtu
zakona
o
sprečavanju
zlostavljanja
na
radu,
ovaj
dokument
Srbija
bi
mogla
uskoro
dobiti.
Naime,
predstavnici
sindikata,
poslodavaca,
države,
kao
i
naučni
radnici
-
učesnici
rasprave
koju
je
19.
novembra
organizovao
SSSS,
složili
su
se
da
je
takav
zakon
Srbiji
neophodan
što
pre.
Razlog
je
što
je
zlostavljanje
na
radu –
mobing
sve
učestalija
pojava
koja
u
Srbiji
poprima
razmere
epidemije
i
kojoj,
ako
već
ne
može
da
se
u
potpunosti
stane
na
put
valja
postaviti
što
više
brana,
kako
bi
bila
predupređena
i
svedena
na
što
manju
meru.
Po
rečima
Vlade
Andrića,
predsednika
GV
SSS
Beograda,
srpskiradnici
teško
se
usuđuju
da
otvoreno
govore
o
mobingu,
jer
u
našoj
državi
vlada
strah
od
otkaza,
koji
je
najveća
strepnja
savremenog
čoveka,
a
naša
država
je,
odmah
iza
Kameruna
u
kojem
je
strah
od
gubitka
posla
najveći.
-
Sindikat
je
tu
da
otkrije,
prepozna
i
javnosti
prezentira
mobing,
a
naravno
i
da
učini
sve
da
se
on
smanji.
Zakon
ne
može
zaustaviti
mobing,
ali
insistiranje
da
se
izglasa
antimobinški
zakon,
kao
i
učešće
u
njegovoj
izradi,
može
biti
sindikalni
doprinos
obuzdavanju
ove
pošasti,
naglasio
je
Andrić.
Predstavljajući
tekst
Nacrta
zakona
o
sprečavanju
zlostavljanja
na
radu,
Radmila
Katić
–
Bukumirović,
predstavnica
Ministarstva
rada
i
zapošljavanja,
navela
je
da
su
u
njegovoj
izradi,
pored
sindikalista
i
stručnjaka
ovog
ministarstva,
učestvovali
predstavnici
poslodavačkih
asocijacija
i
brojni
eksperti.
-
Cilj
nam
je
da
dobijemo
tekst
dobrog
zakona
koji
može
da
se
primenjuje
u
praksi,
a
ne
da
ostane
slovo
na
papiru,
rekla
je
ona
dodavši
da
je
drugi
cilj
budućeg
zakona
prevencija
mobinga.
Ona
je
naglasila
da
u
Srbiji
većina
poslodavaca
ne
shvata
da
oni
sami
mogu
imati
najviše
štete
ako
mobingovanje
radnika
uzme
maha,
jer
od
posledica
ove
pojave
ljudi
često
oboljevaju,
pa
to
znači
njihovo
često
odlaženje
na
bolovanje,
što
se
odražava
na
produktivnost
firme.
Takvi,
rekla
je,
smatraju
da
nije
vreme
da
Srbija
dobije
ovakav
zakon.
Odgovajući
na
ovu
ocenu,
Zoran
Puvalić,
predstavnik
Unije
poslodavaca
Srbije,
rekao
je
da
to
nije
stav
većine
poslodavaca,
kao
i
da
je
antimobinški
zakon
potreba
kako
zaposlenih,
tako
i
poslodavaca.
-
Za
prave
poslodavce
koje
okuplja
naša
organizacija,
takav
zakon
nije
problem.
Njega
ne
žele
poslodavci
tipa „tašna –
mašna“
i
veliki
tajkuni
koji
i
nisu
u
našim
redovima.
Takav
zakon
trebalo
bi
da
iniciraju
poslodavci
koji
znaju
koliko
je
za
produktivnost,
napredovanje
firme
i
profitvredna
mirna
i
staložena
radna
sredina
u
kojoj
su
njihovi
zaposleni.
Saud
Šećeragić,
pravni
ekspert
SSSS,
naglasio
je
da
u
tekstu
Nacrta
valja
dosta
toga
još
precizirati
i
dopuniti,
odnosno
da
se
moraju
navesti
oblici
zlostavljanja
i
dodao
da
u
tekstu
nedostaje
kategorija “zlostavljanje
koje
traje“.
Za
dr
Živka
Kulića
veliki
je
napredak
što
su
u
izradu
zakona
uključeni
svi
socijalni
partneri,
što
potvrđuje
da
se
u
Srbiji
pokreće
tripartitna
saradnja.
U
raspravi
je
bilo
dosta
polemike
da
li
bi
se
u
odredbama
ovog
dokumenta
trebalo
da
se
nađe
mesto
i
za
funkcionisanje
Agencije
za
mirno
rešavanje
radnih
sporova.
Većina
učesnika
je
navela
da
njen
delokrug
rada
nije
vezan
za
mobingovanje
zaposlenih,
već
za
radne
sporove,
ali
da
bi
budući
zakon
morao
biti
fleksibilan
i
ostaviti
prostor
za
slučajeve
vezane
za
rad
Agencije.
Svoja
gorka
iskustva
i
borbu
sa
moberima
učesnicima
skupa
izneli
su
Snežana
Tatarević,
radnica
Državne
lutrije
Srbije,
i
Predrag
Marković,
sindikalista
Luke
“Dunav“
iz
Pančeva.
Snežana
je
dobila
sve
sudske
sporove
i
još
čeka
da
presude
postanu
izvršne.
Ona
ima
28
godina
staža,
a
u
njenu
odbranu
niko
nije
stao,
jer
je
činjenica
da
zaposleni
strahuju
od
otkaza.
Oboje
su
poručili
da
su
spremni
da
se
suoče
i
suprotstave
moberima,
ali
da
ne
mogu
ostati
usamljeni
i
poručili
da
bi
Nacrt
zakona
o
sprečavanju
zlostavljanja
na
radu
Skupština
Srbije
morala
što
pre
da
usvoji.
Na
kraju,
svi
učesnici
su
naglasili
da
će
radna
grupa
koja
se
bavi
ovim
dokumentom
učiniti
sve
da
on
bude
spreman
da
se
što
pre
nađe
pred
poslanicima
Skupštine
Srbije.
Sindikalni poverenik
|
Sredovečni
prvi na udaru
Četiri
petine zaposlenih ima psihičke
probleme zbog posla koji rade,
a izloženi su mobingu,
dok bi dve trećine njih promenilo firmu u
kojoj radi.
Ovo je deo rezultata nakon jednomesečnog
rada SOS telefona za žrtve mobinga na koji
svakodnevno stižu pozivi u Savezu
samostalnih sindikata Vojvodine,
saopštio je ovaj sindikat.
Za pomoć se obraćaju najviše oni koji su u
radnom odnosu
(80
odsto),
a potom oni koji su ostali bez posla
(12
odsto),
ili sami dali otkaz
(osam
odsto).
U najvećem broju slučajeva
mobing se dešava ljudima koji imaju više od
50
godina
(44
odsto),
a najmanje kod onih između
20
i
30
godina starosti
(četiri
odsto).
Broj
SOS
telefona
okretali
su
najčešće
ljudi
koji
se
na
radnom
mestu
osećaju
poniženim,
omalovaženim
i
obezvređenim.
Sindikalisti
navode
da
zbog
neljudskih
fizičkih
uslova
rada
zaposleni
trpe
teške
posledice
po
zdravlje,
a
nemali
broj
je
zvao
i
zbog
nemogućnosti
odlaska
na
bolovanje,
čak
i
kada
nisu
u
stanju
da
rade.
Obraćali
su
se
i
oni
kojima
je,
bez
ikakvog
objašnjenja,
zarada
umanjivana
ili
nije
isplaćivana.
Najveći
broj
ljudi
je
pokušao
da
nađe
pomoć
i
rešenje
u
različitim
institucijama
i
kod
nadležnih
organa
ali
bezuspešno.
Najzastupljeniji
je
mobing
u
privatnom
sektoru,
gotovo
68
odsto,
dok
se
iz
društvenih
preduzeća
javljalo
oko
32
odsto.
Mobing
se
najčešće
koristi
kao
metod
pritiska
kako
bi
radnik
sam
napustio
svoje
radno
mesto.
Žrtve
mobinga
u
istoj
meri
su
i
žene
i
muškarci
-
odnos
je
56
odsto
naspram
44
odsto.
Kada
je
u
pitanju
nivo
obrazovanja,
najviše
su
se
zbog
mobinga
javljale
osobe
sa
srednjom
školom
(68
odsto),
dok
je
sa
fakultetom
bilo
28
odsto. |
|