Uvodna strana





 

KONFERENCIJE

 

 

 

SS U. S. Steel Serbia:

Konferencija “Socijalni dijalog u uslovima krize”

PARTNERSTVO USLOV OPSTANKA

 

Sa koliko uspeha, velike i uspešno privatizovane firme u Srbiji, ne žrtvujući radna mesta od naleta negativnih efekata planetarne ekonomske krize uspevaju da opstaju, rade i odbrane se? Šta sindikati u njima preduzimaju i predlažu za uspešan  nastavak ove teške bitke? Koliko su u svim teškoćama koje nosi kriza, sindikat i poslovodstvo ozbiljni i ravonpravni partneri? Koliko imaju poverenja jedni u druge i koji su im zajednički ciljevi? Šta još planiraju da učine da bi postigli cilj i odbranili preduzeća i zaposlene?

Ovo su najosnovnija pitanja o kojima su raspravljali i odgovore ponudili učesnici Konferencije “Socijalni dijalog u uslovima krize” koju je 4. marta organizovao Samostalni sindikat U.S. Steel Serbia u Smederevu.

U raspravi su učestvovali sindikalni predstavnici velikih privatizovanih preduzeća i korporacija, Slavica Savić, sekretar Veća SSSS, Zoran Vujović, predsednik SS metalca Srbije, Zoran  Malenović, predsednik SS poljoprivrede, prehrambene i duvanske industrije i vodoprivrede Srbije i Veljko Milošević, predsednik SS energetike i petrohemije Srbije.

Jedinstvena ocena učesnika ovog skupa je da u ekonomskoj krizi koja potresa svetsku privredu, tek dobija na snazi i ne zna joj se kraj, a već je uveliko uzdrmala i srpsku privredu, najvažniju ulogu ima socijalni dijalog poslodavaca i sindikata. On je, rečeno je uslov, da se za preduzeća i zaposlene nađu najbolji zaštitini mehanizmi i način da se sačuvaju od propasti, a radnici od otkaza.

- Efekti svetske ekonomske krize, prvenstveno na radnike, trenutno su najveća briga SSSS. Zato se on opredelio da njegove aktivnosti usmeravaju na zaštitu radnih mesta, zaposlenosti, njihov standard, bezbednost i zdravlje na radu, ali i da poboljšamo i ojačamo socijalni dijalog, navela je Slkavica Savić, dodajući da je ovaj skup sazvan da bi se razmenila iskustva i ideje važna za postizanje tih ciljeva.

Ona je ocenila da je socijalni dijalog u kriznom vremenu najbolji put ka pravim rešenjima problema sa kojima se suočavaju zaposleni, ali i poslodavci. Rekavši da na ovom skupu učestvuju sindikalisti iz uspešno privatizovanih firmi koje su se i pre krize borile sa niz nedaća, a da su one sada još brojnije i veće, Savić je podsetila da je u Srbiji veliki broj firmi koje su u stečaju u procesu raskida kupoprodajnih ugovora, a neka pred bankrotom.

- Samim tim, ogroman broj zaposlenih je u teškoj situaciji i neizvesnosti da li će, recimo, ostvariti pravo na penziju, da li će i do kada imati pristojnu zaradu. Zato, negujući princip radničke i sindkalne solidarnosti, ovaj razgovor sa sindikalistima uspešnih firmi, nira biti i za dobro radnika koji su u daleko težoj situaciji.

Navodeći da je razgovor ishodovao nizom dobrih i korisnih predloga, ona je istakla da će oni biti SSSS da bi ih on predstavio odgovarajućim institucijama države. Po oceni Slavice Savić, mere Vlade nisu dovoljne da bi zaštitile interese svih preduzeća i zaposlenih. Zato je ona pomenula nekoliko predloga koji će uskoro biti upućeni najvećoj sindikalnoj centrali, a potom i državi.

- Pre svega, još jednom ćemo upozoriti na sindikalni stav da socijalni dijalog nema alternative i da na svim nivoima on mora biti kvalitetan, dobro organizovan i odmeren. U uslovima teške ekonomske krize kakvu svet ne pamti, sindikati u poslodavci ne smeju biti neprijatelji i suprotstavljeni, već moraju biti u neposrednoj komunikaciji, moraju sarađivati, ako žele da nađu zaštitu i krenu putem izlaska iz krize. Pored toga, SSSS i granski sindikati u odnosima sa Vladom i Unijom poslodavaca moraju insistirati na striktnom poštovanju svega dogovorenog i potpisanog. Radnici ne smeju tek tako ostajati bez posla, pa je logično što smo danas svi podržali predlog da, umesto otkaza, valja uvesti institut plaćenog odsustva koje po važećem Zakonu o radu traje 45 dana i da ga valja produžiti na duži period, barem dok traje kriza. Ovaj zahtev će biti prosleđen nadležnima da ga unesu u zakonsku regulativu i da važi za poslodavce koji su zaista u teškoj situaciji da bi morali da otpuštaju radnike, rekla je Savić, dodajući da ostaju predlozi za smanjenje poreza i doprinosa preduzeća, ali i da se lepeza naplate poreza i doprinosa proširi smanjenjem sive ekonomije i rada na crno, odnosno njihovog uveođenja u legalne tokove, kako bi se uvećali prihodi države, rekla je Savić.

Naglasivši da se mnogi radnici i dalje suočavaju sa problemom nepovezanog radnog staža, ona je istakla  da zaposleni u mnogim firmama koje su prestale da rade, ili i ako rade nisu uplaćivale doprinose fondu PIO, pa zaposleni ne mogu ostvariti pravo na penziju.

- Istina, oni u radnim knjižicama imaju upisan radni staž, ali godinama im firme nisu uplaćivale doprinose u fond PIO. Zato SSSS ima predlog amandmana kako da se ovaj problem, naravno uz pomoć države, reši u korist radnika, rekla je Savić.

Navodeći da je prošlo vreme rovovskog ukovavanja radnika i sindikata s jedne, a poslodavaca s  druge strane, Zoran Vujović, predsenik SS metalaca Srbije, pozdravio je primere razumevanja i saradnje dveju strana koje su postigli konsensus zarad zaštite preduzeća, a samim tim i radnih mesta u vreme eskalacije globalne finansijske krize. 

- Važno je da i mi u sindikatu shvatimo da je svetska ekonomska kriza koja i Srbiju žestoko udara, stravična omča oko vrata za zaposlene, pa i da sami procenimo koje su mere manje zlo od onih radikalnih poput otkaza. Pozitivni impuls koji postoji u velikom broju sindikata u frimama a koji je usmeren na očuvanje radnih mesta, pa i standarda zaposlenih u ovim teškim vremenima, dužni smo da prenesemo na celu Srbiju, odnsno da učinimo da to shvati i prihvati Vlada. To bi morali da shvati i ovdašnja političko ekonomska elita koja je danas na Kopaoniku, na zasedanju takozvanog srpskog Davosa. Oni su dužni da uvaže sve valjane inicijative i predloge, kako bi srpska privreda uspela da se potpuno ne uruši pred naletom svetske ekonomske krize. Da sindikat ima snage da nešto pozitivno učini, pokazao je i ovaj naš – sindikalni rzgovor, odnosno ono što sindikalisti u preduzećima iz kojih dolaze rade, smatra Vujović.

Po njegovoj oceni, od  ključnog značaja je da teret ekonmske krize zaista bude ravnomernije podeljen, odnosno da se od velikih rashoda i rasipanja suzdrže oni koji imaju, a ne sve da plate radnici i najsiromašniji slojevi građana Srbije. Zato, rekao je, država iz budžeta mora više, pa i najviše da odvoji za privredu, takozvani realni sektor, jer to je svojevrsna investicija za budućnost i to blisku, koja nije ni malo ružičasta.

- Prve signale o dolasku velike ekonomske krize SS U.S. Steel Serbija dobio je još u septembru protekle godine. Mnogi tada nisu obraćali pažnju na njih, a ni medije nisu zanimali. Obraćali smo se kolegama iz sveta, a neki su takođe smatrali da “stvar nije tako strašna”. Potom smo, preko centrale – SSSS nastavili kontakte sa evropskim i svetskim sindikatima, želeći da vidimo šta oni čine da bi se preduzeća i zaposleni odbranili od posledica krize. Došli smo do podatka da u gotovo svim firmama koje su kupili stranci, vlasnici preduzimaju slične, pa i identične aktivnosti u zaštiti preduzeća i zaposlenih, rekao je Siniša Prelić, predsednik SS sindikat U.S. Steel Serbia.

Dodajući da strani poslodavci zaposlenima i sindikatima nisu uputili ni najmanju naznaku nepopularnih mera, koje su već uveliko najavili i preduzeli mnogi ovdašnji vlasnici preduzeća, Prelić je istakao da i Vladi Srbije sindikati mogu predložiti i od nje zahtevati da preduzme neke mere koje su mnogim vladama razvijenih zemalalja predložili tamošnji sindikati. Mnoge vlade u svetu, tako su poslušale savet i dogovorili se sa sindikalistima i poslodavcima da radnu nedelju skrate na 36, pa i 32 sata. On je objasnio da sindikati i poslodavci u firmama koje su kupili stranci, što je slučaj i u U. S. Steel Serbia, u poslednje vreme, imaju učestaliju komunikaciju sa poslovodstvom i da sindikat dobija informacije iz prve ruke.

- U ovom slučaju, za nas je najbitnije da naša kao, kao i sve ostale, opstane, jer ako ona ne stavi katanac na vrata, onda ostaju i radnici. Pored redovne komunikacije i usaglašavanja i dogovaranja mera sindikata i poslovodstva, potrebne su još neke zajedničke akcije socijalnih partnera. Pored ostalog, u fabrici uvdimo plaćeno odsustvo , radi se od ponedeljka do četvrtka,  a to važi i za radnike i za poslovodstvo. Razmišljamo da se plaćeno odsustvo produži na 45 dana i da to važi dok traje kriza, jer  za nas je svako rešenje boje  od otkaza, tim pre što je danas u Srbiji najveće bogatstvo ako čovek ima posao, poručio je Prelić, dodajući da u kriznim vremenima ne bi smelo u državi da bude podele na “njih” i “nas”, odnosno da bi vlast morala da zarad opšte dobrobiti oslušne, sindikate i čuje radničku reč.

Za Zorana Malenovića od velike važnosti je suočavanje i dijalog sindikalista sa predstavnicima Vlade i premijerom koji bi ih informisao sa realizacijom mera koje Vlada preduzima, ali i da bi se čuli predlozi i inicijative sindikata. Zato je predložio da takav sastanak bude organizovan u najkraćem mogućem roku.

Učesnici skupa dali su punu podršku Ljubisavu Orboviću, predsedniku SSSS u naporima za jačanje sindikata, naročito u pregovorima, a pre svega u aktivnostima za jačanje uloge sindikata i njegovog pozicioniranja na način na koji je su sindikati pozicionirani u razvijenim demokratskim državama.


 

Zaključci

Na Konferenciji, koja je održana 4. marta 2009. godine u Samostalnom sindikatu U.S. Steel Serbia u Smederevu, na temu „Socijalni dijalog u uslovima krize“, u prisustvu sekretara Veća SSSS, predsednika Samostalnih sindikata i sindikalnih organizacija privatizovanih preduzeća iz različitih privrednih delatnosti, posle diskusije učesnika, usvojeni su sledeći

ZAKLJUČCI:

1.Socijalni dijalog, redovan, ravnopravan i na svim nivoima organizovanja nejefikasniji je metod za pronalaženje najboljih, dugoročnih i održivih rešenja. Ucesnici su saglasni da je zalaganje za njegov nastavak i intenziviranje obaveza i odgovornost svih sindikata. Istovremeno, kroz bipartitni i tripartitni socijalni dijalog, na nivou Republike, sindikat će se i ubuduće zalagati za sledeće  prioritete:

·          Očuvanje nivoa zaposlenosti

·          Standard zaposlenih

·          Socijalnu sigurnost i

·          Bezbednost i zdravlje na radu

2. Potpisivanjem Sporazuma o daljem razvoju socijalnog dijaloga sačuvan je institut kolektivnog pregovaranja, kao najznačajniji instrument sindikata u zaštiti prava zaposlenih. Pored očuvanja Opšteg kolektivnog ugovora, najznačajniji deo Sporazuma predstavlja i obaveza potpisnika da se dijalog i kolektivni pregovori na nivou grana i poslodavaca nastave, a kolektivni ugovori potpišu i  poštuju.

3.Međusobno optuživanje i kritizerstvo u okviru sindikata vodi  razbijanju organizacije i nanosi veliku štetu sindikalnom pokretu. Vreme je da se redovnom neposrednom komunikacijom prevaziđu nesuglasice, učvrsti jedinstvo i ojača solidarnost, što će se na najbolji način odraziti na veći kredibilitet i neophodan autoritet organizacije i pojedinaca u njoj u pregovorima sa socijalnim partnerima. Učesnici su se saglasili da je izuzetno značajno pružiti još jaču podršku predsedniku Saveza samostalnih sindikata Srbije i najvišim organima Saveza u naporima koje čine i aktivnostima koje vode u cilju boljeg pozicioniranja Saveza samostalnih sindikata Srbije, jačanja njegovog autoriteta i uloge i društvu.

4.Prikrivanjem činjenice da će svetska ekonomska kriza pogoditi i još više ugroziti već oslabljenu privredu Srbije, a zatim i neblagovremenim reagovanjem i usvajanjem mera za ublažavanje njenih posledica, Vlada je dodatno doprinela daljem zastoju privrednih aktivnosti, padu standarda i socijalnoj nesigurnosti. Stoga se od najviših organa Saveza očekuje oštrije reagovanje i česti pritisci, kako bi se teret krize ravnomerno raspodelio, a zaštićeni pojedinci u vlasti odrekli privilegija i velikih zarada.

5.Neophodno je redovno praćenje primene vladinog Programa mera za izlazak iz krize, kao i aktivan odnos prema njemu, što podrazumeva i iniciranje izmene i dopune mera, ukoliko se u praksi pokažu kao nedovoljno efikasne. Set mera, uzročno povezanih i podložnih promenama u zavisnosti od aktuelne situacije, a u čijem definisanju sindikat mora imati aktivnu ulogu ima za cilj amortizovanje udara krize i ublažavanje posledica na privredu i standard građana. Kontrola primene mera mora se obavljati kontinuirano, a preduslov je utvrđivanje ciljeva i prioriteta. Moraju biti imenovani izvršioci, utvrđena odgovornost i precizirani rokovi.

6.Polazeći od iskazane spremnosti poslodavaca da se očuva broj zaposlenih u kompanijama pogođenim svetskom ekonomskom krizom, ali i sve težih uslova poslovanja, učesnici Konferencije zahtevaju od Veća SSSS da inicira izmenu Zakona o radu u cilju povećanja broja dana plaćenog odsustva, kako bi se dodatno zaštitila radna mesta i broj zaposlenih. U okviru predloga dopune mera Vlade, potrebno je inicirati i druge, koje doprinose rasterećenju privrede. Pre svega, učesnici Ko nferencije predlažu: umanjenje poreza i doprinosa čiji bi se iznos nadomestio legalizacijom sive ekonomije, zatim multilateralnu kompenzaciju kojom bi se rešio problem ogromnog unutrašnjeg duga, kao uzroka nelikvidnosti. Preduslov je još aktivnije učešće sindikata u postupku donošenja  novih izmena i dopuna zakonske regulative.

7.Obaveza je organa sindikata na svim nivoima organizovanja da  dosledno prate realizaciju dogovorenog i potpisanog. Mesto i ulogu koju ima, sindikat mora opravdati preuzimanjem dela odgovornosti za  socijalni i ekonomski razvoj, a nikako na štetu zaposlenih i privrede Srbije, naročito u okviru SES-a čije se sednice moraju održavati najmanje jednom mesečno.

8.Podržava se inicijativa Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj, duvanskoj industriji i vodoprivredi Srbije da se u kratkom roku organizuje zajednički sastanak predstavnika Vlade na čelu sa premijerom sa predsednicima samostalnih sindikata i sindikalnih organizacija, na kome bi premijer upoznao prisutne sa realizacijom mera Vlade i, istovremeno, bio upoznat sa konkretnim teškoćama i predlozima sindikata.

9.Dogovoreno je da se tematske konferencije održavaju i ubuduće u drugim gradovima i kompanijama, kako bi se kroz dijalog i razmenu iskustava predupredile negativne posledice krize, ali i izbegle potencijalne greške.

10.Budući da se sednica Veća SSSS održava 5.marta, obavezuju  se prisutni članovi Veća SSSS da zaključke prezentuju na Veću.

 

U Smederevu, 4. mart 2009.

 








Ova prezentacija je optimizovana za rezolucije od 800x600px i više, kao i za sve čitače novije generacije
Verzija na Srpskom English version >ai—